Jutro nakon što sam se ubila

Probudila sam se u jutro nakon što sam se ubila.

Pripremila sam si doručak u krevet. Jaja sam začinila solju i paprom. Tostirala sam kruh za sendvič sa sirom i šunkom. Iscjedila sam grejp u čašu. Očistila sam ostatke s tave i obrisala mrlje od maslaca s kuhinjskog elementa. Oprala sam suđe i uredno složila kuhinjske krpe.

Zaljubila sam se to jutro nakon što sam se ubila. Ne u dečka iz ulice ili u profesora u školi. Ne u džogera kojeg vidim svako jutro ili u dečka iz voćarne koji uvijek zaboravi pospremiti avokado koji sam kupila. Zaljubila sam se u svoju majku i način na koji je sjedila na podu moje sobe držeći u rukama kamenje iz moje kolekcije. U način na koji je kamenje promijenilo boju zbog znoja njezinih ruku. Zaljubila sam se u svog oca dok je kod rijeke stavljao moju poruku u bocu i pustio je niz rijeku. Zaljubila sam se u svog brata koji je nekoć vjerovao u jednoroge, a sada je sjedio u školi očajnički pokušavajući vjerovati da još uvijek postojim.

Jutro nakon što sam se ubila, prošetala sam psa. Gledala sam kako joj rep trza kad ugleda pticu ili kako ubrza korak kad vidi mačku. Vidjela sam prazninu u njezinim očima kad je uzela štap i okrenula se prema meni, ali nije vidjela ništa osim neba na mome mjestu. Stajala sam pokraj nje kada su je stranci gladili i kada je veselo reagirala na njihov dodir kao nekoć na moj.

Jutro nakon što sam se ubila otišla sam u susjedovo dvorište gdje sam ostavila svoje otiske u svježem betonu kao dvogodišnjakinja i vidjela kako otisci već blijede. Ubrala sam nekoliko ljiljana i iščupala nekoliko travki gledajući stariju ženu kroz prozor kako čita novine i vijest o mojoj smrti, a muž joj donosi lijekove koje u jutro treba popiti.

Jutro nakon što sam se ubila gledala sam izlazak sunca. Svako drvo naranče bilo je otvoreno poput otvorene ruke, a dijete u ulici je pokazivalo majci crveni oblak na nebu.

Jutro nakon što sam se ubila otišla sam do svog tijela u mrtvačnici i pokušavala ga urazumiti. Ispričala sam mu sve o avokadu, kamenju, rijeci i roditeljima. Rekla sam sve o svitanju, psu i plaži.

Jutro nakon što sam se ubila pokušala sam se oživjeti, ali nisam uspjela u tome.

Prevela i prilagodila potrebama svog bloga Žarooljica – Marija Berzati, psihologinja i psihoterapeutkinja. Ako ti se posebno svidio neki članak ili fotografija, slobodno ih podijeli uz napomenu da si ih preuzeo/la sa zarooljica.com. Ako te je neki članak potaknuo na razmišljanje i želio/ljela bi raditi na sebi, slobodno mi se javi.

Literatura

Royer, M. The Morning After I Killed Myself… Preuzeto 16.07.2016. sa: http://ideaspots.com/the-morning-after-i-killed-myself/ 

Photo by: MichaelGaida – https://pixabay.com

Dragi čitaoče, draga čitateljice! Cijenim tvoje mišljenje i željela bih ga čuti kroz tvoj komentar. Molim te nemoj pisati komentare koji su uvredljivi, opsceni, predstavljaju govor mržnje, način uznemiravanja ili izoliranja bilo kojeg drugog čitatelja. Zadržavam pravo da takve komentare uklonim sa svog bloga. Hvala ;)

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s