Negativna strana odnosa Pasivna agresija

Kako se nositi sa pasivno agresivnim ponašanjem?

“Iza osmjeha je skriven nož.”
~ Kineska poslovica ~

Svi smo mi bili u situacijama u kojima su se drugi prema nama ponašali na pasivno agresivan način i svi mi povremeno druge tretiramo tako. No, nekim ljudima je pasivno agresivan obrazac ponašanja dominantan način iskazivanja ljutnje, a drugi se vrlo često nalaze u situaciji da se netko tako ponaša prema njima.
Što je pasivno agresivno ponašanje?

“U redu je ljutiti se, ali nikada nije u redu biti zao.”

Kad većina ljudi pomisli na ljutnju obično pomisle na crvenilo u licu, stisnute šake, okrivljavanje i optuživanje. Otvorena ljutnja je moćna, vidljiva i pravovremena. Može poprimiti oblik povišenog tona glasa, vriska, prijetnje, fizičkog udarca ili uništavanja predmeta.
Postoji i drugi oblik ljutnje koji mi koristimo protiv drugih i drugi protiv nas, a taj oblik ljutnje je skriven. Ljuti smo ili je netko ljut na nas, ali iz nekih unutarnjih razloga smatramo kako ne smijemo pokazati da smo ljuti, potiskujemo tu ljutnju, ali ona usprkos tome na suptilne načine izlazi van. Taj oblik ljutnje mnogo je teže primijetiti, kako osobi koja se ljuti, tako i osobi na koju je ljutnja usmjerena te je potrebno određeno vrijeme kako bi ta ljutnja postigla svoj učinak i kako bi se uočile posljedice.
Pasivna agresija se manifestira odgađanjem, zaboravljanjem, kašnjenjem, sarkastičnim komentarima i slično. Ponekad otac kasni s plaćanjem alimentacije, ili osoba ne odgovara na poruke na koje se očekuje odgovor, zaboravi napuniti auto s gorivom ili platiti račun ili zaboravi rezervirati ulaznice za kino predstavu na koju ste trebali ići.
“Ljutnja i način na koji je koristimo značajan je pokazatelj onoga što se događa u našim životima.”
Skrivena ljutnja je:
– indirektno i neproduktivno ponašanje
– suptilno manipulativno ponašanje ili neaktivnost
– svjesno planirano, namjerno i lukavo osvetoljubivo ili potpuno nesvjesno ponašanje
– način disfunkcionalnog obrasca ponašanja prema drugima
– omogućava ‘počinitelju’ da izbjegne odgovornost i prikaže se kao žrtva
– skrivena ljutnja je odgađanje jer ne vodi k rješavanju problema
– motivirano je željom da se povrijedi, naljuti ili uništi druga osoba
– izazvano je nezadovoljenim potrebama ili bazirano na iracionalnim strahovima/uvjerenjima
– nikada nije pozitivno zbog svoje manipulativne i neizravne prirode
– štetno djeluje na odnose, a osobito ako je prisutno duži period vremena
– skrivena ljutnja je samoodržavajuće, snažno i rijetko kada (ako uopće ikada) prikladno ponašanje
Pasivno agresivno ponašanje iznimno je frustrirajuće i neproduktivno za sve uključene osobe. Osoba koja se ponaša na pasivno agresivan način ustrajanjem u svom ponašanju nikada ne uspijeva postići svoj cilj, odnosno, da se prepoznaju i zadovolje njezine potrebe.
Tipovi pasivno agresivnog ponašanja
Pasivna agresija iskazuje se na brojne načine, a ovo su neki od njih:
Poricanje
Ovaj oblik pasivno agresivnog ponašanja se događa kada osoba djeluje kao da je pod stresom, frustrirana, zbunjena, kao da joj je dosadno ili kao da osjeća neku drugu negativnu emociju, ali ako je netko pita kako se osjeća ona će poricati da se osjeća loše. Može izravno zanijekati osjećaj ili izbjegavati odgovor kroz humor ili posao.
Međutim, ovo ponašanje je iritantno jer onemogućava konfrontaciju i rješavanje problema.
Uz to, osoba koja se ponaša na ovaj način kontrolira metu svoje agresije ne rješavajući problem koji se očito pojavio.
Primjerice, primijetili smo kako nas prijateljica izbjegava i ne odgovara na poruke, a kada je pitate da li je sve u redu ona vam kratko odgovori: “Sve je u redu.” To nije način na koji ona obično odgovara na poruke i odmah nam je jasno kako nešto nije u redu, ali način njezinog odgovora briše svaku mogućnost rješavanja problema koji je muči.
Okrivljavanje
Osoba vješta u okrivljavanju može parafrazirati bilo koji komentar i okrenuti ga tako da se meta njezine agresije osjeća krivom. Primjerice “Trebala si znati.” ili “Ti si preosjetljiv.” učestale su metode okrivljavanja.
Ponekad je okrivljavanje toliko ekstremno da bi bilo smiješno da mu nije cilj povrijediti drugu osobu. Primjerice “Znaš da sam čangrizav kada sam gladan.” ili  “Ne bih toliko vikao na tebe da me nisi ispitivala.”
Na ovaj način odbija se svaki pokušaj razgovora o problemu okrivljavanjem druge osobe.
Osvećivanje
Ovo ponašanje usmjereno je na pokušaj povređivanja druge osobe bez preuzimanja odgovornosti za vlastite postupke. Osoba osjeća stvarnu ili zamišljenu prijetnju i želi se osvetiti na prikriven način. Na taj se način u otvorenoj konfrontaciji mogu praviti naivni i kao da ne znaju o čemu se radi s izgovorima “Nisam imao pojma da ćeš to tako shvatiti.” ili “Ma to si samo umislio. Nikada ne bih napravila nešto čime ću te povrijediti.”
Kontroliranje
Ovim ponašanjem se na neizravan način pokušava kontrolirati druga osoba. Primjerice, muškarac koji emocionalno zlostavlja svoju partnericu može reći “Nitko te neće voljeti onako kako te ja volim.” s namjerom da potakne nesigurnost u partnerici kako ona ne bi prekinula odnos.
Ili situacija u kojoj muškarac želi razgovarati s partnericom o stvarima koje ga muče u odnosu, a ona mu odgovara “Ne želim se opet svađati.” iako muškarac nije imao namjeru svađati se. Tako partnerica kontrolira situaciju odbijanjem razgovora o problemima.
Ljubav i poštovanje nisu nešto što je moguće dobiti na zahtjev ili prisiljavanjem druge osobe već ponašanjem kojim će se ti osjećaji spontano razviti u drugoj osobi.
Sarkazam
Sarkastični pasivno agresivni komentari ultimativni su neizravni oblik agresije. Radi se o oštrom i ogorčenom komentaru ili primjedbi. Ipak, imaju moć utjecati na osjećaje, razmišljanje i ponašanje druge osobe.
Zabijanje noža u leđa
Zabijanje noža u leđa opisuje niz ponašanja kojima se druga osoba udara ispod pojasa korištenjem povjerljivih ili osjetljivih informacija na način na koji osoba koja koristi pasivno agresivno ponašanje može nekažnjeno izvući. Ta osoba može pokazati i prijetvornu brigu kao način na koji opravdava svoje ponašanje na način “Znaš da te ne želim povrijediti i govorim ti ovo samo zato što sam zabrinut za sebe.”
Još neki primjeri pasivno agresivnog ponašanja su: izbjegavanje, odgađanje, durenje, kašnjenje, zaboravljivost, ispričavanje, samosažalijevanje i suzdržavanje (primjerice uskraćivanje seksa seksualnom partneru).
Zašto bi netko koristio pasivan način iskazivanja ljutnje?
Svi povremeno pokazujemo pasivno agresivno ponašanje. Sjetimo se samo zadnje situacije kada smo rekli “Da.”, a mislili smo “Ne.”
Osoba koja svjesno ili nesvjesno skriva ljutnju kao dominantan obrazac ponašanja nije zlikovac kakvim bi je željeli zamisliti. To je konfliktna osoba koja ima poteškoća s aktivnim rješavanjem problema s kojima se suočava.
Na pasivno agresivno ponašanje moguće je gledati kao na obrambeni mehanizam kojim se ljudi štite. Taj mehanizam može biti automatski i može proizlaziti iz ranog djetinjstva. Ono od čega se ljudi štite jedinstveno je za svaku osobu, a može uključivati osjećaj odbačenosti, straha, nepovjerenja, nesigurnosti i niskog samopoštovanja.
Najčešće se radi o obrascima mišljenja i ponašanja koji su usvojeni u djetinjstvu te osoba možda ni ne zna kako postoje drugi, učinkoviti, načini rješavanja problema. Primjerice, osoba je odrasla u obitelji gdje je jedan roditelj dominantan, a drugi pasivniji se uključivao u pasivno agresivan obrazac ponašanja.
Osoba je naučila kako se moćnim i dominantnim ljudima ne može pristupiti na otvoren način, ali je u redu lagati im ili skrivati tajne kako bi se postigao željeni učinak. Primjerice rečenica “Ovo nećemo spominjati tvome ocu.” je pasivno agresivno ponašanje.
Pasivnom ljutnjom se obično postiže određeni učinak u kojem se meta agresije osjeća loše, a osoba koja se ponaša na pasivno agresivan način može smatrati taj učinak odgovarajućom kaznom za počinjeno ‘nedjelo’.
Ljudi koji se boje konflikta i izbjegavaju ih obično su osobe koje, između ostalog, imaju nisko samopouzdanje jer u djetinjstvu nisu smjeli pokazati kako se osjećaju, a osobito da su ljuti.
Pasivna ljutnja prevladava otvoreno iskazivanje ljutnje jer djeluje. Djeluje u obiteljima, poslovnom okruženju i učionicama. Ljudi ne žele vjerovati u negativna suptilna ljutita ponašanja jer ne prepoznaju, ili odbijaju prepoznati, znakove, okidače i korist koju bi osoba mogla imati od toga. Ako osoba koja na pasivan način pokazuje ljutnju ima imalo sposobnosti manipulacije, vrlo lako će sebe prikazati u pozitivnom svjetlu, a meta njezine ljutnje će se pitati “Možda je problem uistinu u meni?”
Mnogo puta je pasivna agresija društveno prihvatljivo ponašanje koje su drugi skloni opravdavati. Osobe u okolini opravdavaju to ponašanje zbog ponuđenih objašnjenja kojima se skrivaju pravi razlozi ponašanja kao što su “Nisam ja kriva što sam zaboravila.” ili “Trebala si mi reći.”
Kako se osjeća meta pasivno agresivnog ponašanja?
Ako je prema nama usmjerena skrivena ljutnja vrlo vjerojatno ćemo se osjećati kao da smo napravili nešto loše ili kao da smo jednostavno loši. Znamo da postoji problem, možemo ga osjetiti, a zapravo ne znamo što se događa jer nam nitko nije rekao, ne znamo tko je odgovoran i što učiniti s tim problemom.
Ako se netko prema nama ponaša na pasivno agresivan način kroz odgađanje, izgovore, povlačenje ili suzdržanost mi svojim reagiranjem ili izostankom reakcije možemo ispasti kao oni koji zahtijevaju previše, nasrtljivi su ili kao oni koji pokušavaju kontrolirati.
To je ono što nas uznemirava. Naša reakcija i nedostatak reakcije mogu se nepriznavanjem ljutnje i stvarnih razloga ponašanja, od osobe koja se ponaša na pasivno agresivan način, dovesti do toga da se mi osjećamo kao zlikovac i bespomoćno jer ništa što učinimo ne dovodi do rješenja problema.
Kako se nositi s pasivno agresivnim ponašanjem?
Budimo sigurni da ne pretjerujemo
Iako nam se ponekada čini kako nas netko namjerno dovodi na rub živaca, ponekada je problem u tome da nečije ponašanje doživljavamo osobno. Pasivno agresivan obrazac ponašanja podrazumijeva skriveno pokazivanje agresije i najčešće je potrebno neko vrijeme, odnosno, niz različitih situacija kako bismo mogli donesti zaključak o tome ponaša li se netko na pasivno agresivan način ili je u nekoj situaciji uistinu nešto zaboravio ili previdio zbog napornog i stresnog dana.
Korisno je i razmisliti o tome kako se ta osoba ponaša prema drugima jer pasivno agresivno ponašanje najčešće nije izolirano i povezano samo s jednom osobom nego i s drugim ljudima.
Prepoznati da je način na koji se netko ponaša prema nama – agresivan.
Ovaj korak je vjerojatno najteži korak jer pasivna agresija je u svojoj naravi skrivena i pasivna. Većina nas ne diže obrane odmah već ispričavamo ponašanje u nadi kako se više neće ponoviti. Na kraju krajeva, osoba je sarkastična, prekršila je obećanje ili nas je izbjegavala. No, kada se slična ponašanja počnu ponavljati postajemo sve zbunjeniji. Nitko ne viče na nas, ne razbija stvari, ne tuče nas, a ipak imamo osjećaj da bi bilo lakše podnijeti nekoliko sati urlanja nego izbjegavanje i povlačenje koje se opet događa.
Potrebno je imati dovoljno samopouzdanja i vjere u vlastitu prosudbu da nakon nekog vremena shvatimo kako je netko agresivan prema nama. Vjera u vlastitu prosudbu je ključna jer pasivno agresivna ponašanja umotana su u sloj isprika kako osoba nije mislila ništa loše i spremnih opravdanja.
Potrebno je razmisliti o tome ima li smisla truditi se
Jednom kada prepoznamo da se radi o agresiji, to nam daje mogućnost da razmislimo o tome kako ćemo se nositi s njom. Da li smo spremni uložiti trud kako bi pokušali unaprijediti odnos ili smatramo kako odnos nije vrijedan truda.
Bez obzira na to koliko se mi trudili, neki ljudi neće promijeniti svoje ponašanje samo zato što smo im mi ukazali na to što nam smeta. Trebali bi razmisliti o tome da li ima smisla trošiti svoje vrijeme i energiju, hoće li se išta promijeniti i hoćemo li snositi posljedice.
Primjerice, vjerojatnije je da će naš partner pozitivnije reagirati na postavljanje granica nego naš šef.
Iako izbjegavanje osobe koja se ponaša na pasivno agresivan način može djelovati kao najjednostavniji i najelegantniji način rješavanja problema, na žalost nije nam uvijek dostupan taj luksuz jer ponekada nije lako promijeniti posao ili se radi o članu obitelji kojeg bismo ipak željeli zadržati u svom životu.
Zadržimo svoj unutarnji mir
Kada smo meta pasivno agresivnog ponašanja vrlo je važno zadržati unutarnji mir, odnosno, ne uvlačiti se u rasprave ili svađe na osobnoj razini. Potrebno je zapamtiti kako je cilj pasivno agresivnog ponašanja upravo to da nas se povrijedi i/ili naljuti. Nemojmo zagristi mamac.
Potičemo li svojim ponašanjem pasivno agresivno ponašanje?
U romantičnim i drugim odnosima mnoge osobe sklone pasivno agresivnom ponašanju podsvjesno biraju partnere s kojima će ponavljati borbe moći iz prošlosti. Borbe oko moći baziraju se na psihološkoj poznatosti (patologiji) i možda odražavaju želju da se situacije, koje su loše završile po osobu u prošlosti, odigraju na drugačiji način.
Vrlo je važno zapitati se da li možda i nesvjesno potičemo ili izazivamo pasivno agresivno ponašanje. Primjeri nekih uloga koje možemo igrati u odnosu, a kojima potičemo pasivno agresivno ponašanje, su:
Pasivna patnica
Ako patimo i prepuštamo se pasivnoj agresiji druge osobe bez da na otvoren način kažemo što nam smeta i postavimo granice tada smo ‘pasivni patnici’.
Ovaj način ponašanja obično potiče još više nepoželjnog pasivno agresivnog ponašanja jer se time neprikladno ponašanje normalizira. Tako jačamo uvjerenje druge osobe da se može ponašati na neprihvatljiv način i ‘izvući’ se s tim ponašanjem.
Spasiteljica
Ako se počnemo brinuti za drugu osobu neprestano je spašavajući i braneći od posljedica njezinog ponašanja tada smo ‘spasitelji’.
Posljedica ovakvog našeg ponašanja je poticanje pasivno agresivnog ponašanja druge osobe. Zašto bi se ta osoba promijenila ako smo uvijek prisutni mi koji ćemo je spasiti od posljedica?
Sutkinja
Ako kritiziramo osobu koja se ponaša na pasivno agresivan način, ako joj govorimo kako bi se trebala promijeniti, kudimo je jer ne preuzima odgovornost za vlastito ponašanje ili očekujemo nešto za što znamo da ta osoba neće napraviti tada postajemo ‘sudac’.
Postavljanje granica
Jednom kada shvatimo da se netko prema nama ponaša na neprimjeren način i spremni smo raditi kako bismo unaprijedili odnos – potrebno je postaviti granice. Potrebno je na jasan način drugoj osobi dati do znanja kako nećemo tolerirati skriveno agresivno ponašanje.
Primjerice, ako netko uporno kasni, možemo mu dati jasno do znanja da ćemo sljedeći puta u kino otići sami ili ćemo otići nakon 15 minuta.
Kad počnemo postavljati granice, odnosno, kad promijenimo način na koji smo se do sada ponašali, pasivno agresivno ponašanje našeg ljubavnika, prijatelja ili kolege može postati gore nego što je bilo prije. Ponekad se to događa zbog toga što ni sami nismo sigurni u to kako bi trebali postupiti, a najčešće se događa zbog toga što će osoba sklona pasivno agresivnom ponašanju eskalirati svoje ponašanje kako bi pokušala postići cilj. Međutim, ako ostanemo dosljedni u svom ponašanju, pasivno agresivno ponašanje bi se s vremenom trebalo smanjiti.
Jedna od mogućih strategija nošenja s pasivno agresivnim ponašanjem je prepoznati nagradu ili ono što osoba dobiva svojim ponašanjem i uskratiti joj nagradu
Jedan od korisnih koraka je prepoznati što osoba koja se ponaša na pasivno agresivan način dobiva svojim ponašanjem. Osjećam li se loše radi njezinog ponašanja? Da li eskalira konflikt kako bih ja pred drugima ispala loša? Uspijeva li izbjeći odgovornost za svoje postupke?
Kad govorim o nagradi ne govorim o tome da osoba koja se ponaša na pasivno agresivan način svjesno i proračunato razmišlja o tome da ako učini X da će dobiti Y već se radi o automatskom ponašanju koje je na neki način bilo nagrađeno tijekom života te osobe. Iako neke osobe koje pokazuju pasivno agresivno ponašanje mogu ponekad biti svjesne što rade, većinu vremena nisu zbog prisutnosti psiholoških obrana kojima je cilj izbjegavanje odgovornosti i negativnih osjećaja koji proizlaze iz preuzimanja odgovornosti.
Ako partneru, članu obitelji, prijateljici ili kolegici odbijemo dati nagradu koju očekuje i koju je do sad dobivala ona gubi kontrolu nad situacijom i dobiva neočekivanu reakciju. Primjerice, kada vam kolegica kaže: “Ova vesta ti je super. Uopće ti se ne vidi trbuh u njoj,” jedna od reakcija bi bila “Baš ti hvala na komplimentu!” kao da nam je kolegica uistinu dala kompliment.
Ovom reakcijom kolegica će dobiti do znanja da nije postigla svoj cilj – osjećati se bolje pod cijenu da se ja osjećam loše – čime s vremenom dolazi do smanjenja pojave ovakvog ponašanja.
Ako primijetimo da osoba nakon ovakve naše reakcije, ili niza takvih reakcija povećava pritisak pokušavajući eskalirati konflikt – potrebno je da budemo još mirniji. Što smo mi mirniji to pasivno agresivno ponašanje postaje očitije i smješnije. Osim toga, odbijamo osobi dati nagradu. U ovom slučaju, ako dozvolimo da situacija eskalira i ako se uključimo u otvoren sukob – nagrada toj osobi je mogućnost da nas optuži kako smo započeli tu svađu.
Indirektna konfrontacija
Indirektna konfrontacija uključuje korištenje “Ja” rečenica umjesto optuživanja koje nam prvo prirodno proleti glavom kada imamo osjećaj da se netko loše ponaša prema nama i smirenost. Iako je mala vjerojatnost kako će nam osoba koja se ponaša na pasivno agresivan način ‘priznati’ kako se loše ponijela prema nama jer odbija preuzeti odgovornost za vlastite postupke, ako je svaki puta konfrontiramo vjerojatno će doći do smanjenja pojave takvog ponašanja.
U sljedećem primjeru koristi se tehnika pokvarene ploče u kojoj iznova ponavljamo i dajemo do znanja kako se osjećamo kada se netko prema nama ponaša na pasivno agresivan način.
Trebala bi paziti što jedeš jer si se počela debljati.”
“Osjećam se loše kada mi govoriš kako sam debela.
“Samo kažem da sam zabrinuta za tebe.”
“Ali osjećam se loše kada govoriš tako.”
“Ti si preosjetljiva!”
“Možda zbilja jesam, ali govorim ti da se osjećam loše kad tako razgovaraš sa mnom.” (Ovom izjavom se slažemo s osobom, ali i dalje koristimo tehniku pokvarene ploče kako bi naglasili ono što mislimo).
“Preboli to.”
“Rekla sam ti kako se osjećam kada tako razgovaraš sa mnom, a ti i dalje nastavljaš. Da li me namjerno pokušavaš povrijediti takvim razgovorom?” (Ovakav oblik odgovora koristimo samo ako osoba ustraje s pasivno agresivnim ponašanjem).
U otvorenoj konfrontaciji potrebno je usmjeriti se na specifičnu situaciju ili specifično ponašanje koje nam smeta. Ako nam smeta to što smo dobili ‘tihi tretman’ tada je to ono o čemu trebamo razgovarati, a izbjegavati izjave poput “Uvijek se ponašaš tako.”
Potrebno je stvari nazvati pravim imenom i izbjegavati generalizacije.

Autorica – ja sam Marija Berzati, psihologinja i psihoterapeutkinja.  Ako te je neki članak potaknuo na razmišljanje i želio/ljela bi raditi na sebi, slobodno mi se javi.

Literatura

Chan, A.L. (2014). The Secret To Dealing With Passive-Aggressive People

Frank, M.A. (2015). Crazy-Makers: Dealing With Passive-Aggressive People.

Harrn, A. (2011). What is Passive aggressive Behaviour? 

Murphy, T. i Hoff Oberlin, L. (2005). Overcoming Passive Aggression: How to Stop Hidden Anger from Spoiling Your Relationships, Career and Happiness.

Preston, N.M. (2015). 6 Tips for Dealing With Passive Aggressive People. 


 

9 comments

  1. Moram priznati da ste super.Pišete tako lijepe i istinite članke.Ali život je nešto drugo.Nije lako sve to promjeniti,iako se u svemu slažem sa vama.Kako “ubiti”u sebi osjećaje.Kako smoći snage “ne biti majka” .Daješ sve od sebe a ne dobivaš ništa,odnosno uvrede i ponizenje.Kako se nositi sa tim.Kako nastaviti dalje,kako živjeti a problemi ne ovise o tebi.Testo je danas biti majka,možda ne svima,ali meni jest.Pomoć mi je čitati vaše tekstove.Hvala vam.Milena

    1. Draga Milena,

      Slažem se da su tekstovi jedno, a stvaran život drugo.. tekstovi više sliče psihoterapiji u smislu da pokušavam pisati o segmentićima problema s kojima se susrećemo tijekom života.

      Ne bih se nikada usudila reći da je rješenje bilo kojeg problema lako jer da je lako ne bi postojala potreba za mojom profesijom nego bismo svi od malenih nogu učili prikladne oblike nošenja s vlastitim emocijama, kao i prikladnog ponašanja.

      Još jednom vam hvala što me čitate <3

  2. Odličan članak,prepoznajem svoga sina u njemu.Jako teško se nosim sa tim.Nista mu ne smijem reći,veliki agresivac.Ne mogu nikako uspostaviti komuniakciju sa njim.Dovodi me do lubila.Uvijek sam ja za sve kriva. Vrlo često sa njim ne razgovaramo jer ne želim stalno slušati njegove uvrede.Šta savjetujete za poboljšanje odnosa

    1. Draga bezimena majko,

      Jako mi je zao cuti da je odnos izmedu vas i vaseg sina narusen i nadam se da cete s vremenom pronaci nacin kako da ga popravite ili da se barem ne osjecate toliko lose.

      Na zalost, nemam nekakav jednostavan odgovor na vase pitanje. Kako poboljsati odnos?

      Mozda je vase citanje o problemu pocetak shvacanja da i vi sudjelujete u odnosu i prihvacanja da su obicno za narusene odnose potrebne dvije osobe.. odnosno ovo je mouda pocetak shvacanja kako vi doprinosite disfunkcionalnosti..

      Pa ipak postoje situacije u kojima cak niti naporan rad na sebi ne donosi poboljsanje u nekom odnosu.. zelim vam puno hrabrosti i srece <3

  3. odličan članak s vrlo korisnim savjetima! imate li još kakvih savjeta ili članaka o postavljanju granica koje je relativno lako uvesti i održavati?

    1. Draga Sara, hvala vam.

      Heh.. ima i drugih clanaka.. zadnji – o gaslightingu, onda clanak Gdje zavrsavas ti, a gdje pocinjem ja.. a i kroz ostale se manje vise povlaci i pitanje granica.

Komentiraj, znaš da želiš ;)