Pustite svoje banane (očekivanja)

Poslala mi je poruku u kojoj je napisala da joj nije jasno kako uspijevam u tome što radim i da mi istovremeno zavidi i sretna je zbog mene.

Uvijek je željela dijete i mislila je kako će do trideset i druge godine svog života biti udana i imati troje djece. Sad joj se čini kako se ta vizija neće ostvariti.

Moji prsti sami su krenuli odgovarati na njezinu poruku:

“Nikada nisam bila u potpunosti sigurna što želim jednom kad odrastem. Ovo što imam kao odrasla osoba zapravo uopće nisam očekivala. Čitav svoj život nastojala sam preživjeti i nisam mislila kako ću jednog dana kad odrastem biti udana, imati djecu i kuću s bijelom ogradom. Mislila sam kako ću umrijeti sa 17 godina. Kad sam doživjela 18-tu bila sam iskreno iznenađena i odlučila sam pokušati nešto napraviti sa svojim životom.

Mislim da mi nije bilo teško ispuniti život s nevjerojatnim stvarima jer često nisam imala predodžbu o tome kako će se stvari odvijati. Ponekad sam razmišljala o mogućim smjerovima u kojima bi stvari mogle ići, ali nisam se vezala za ni jednu od tih mogućnosti. Znala sam kako se želim osjećati i nastojala sam se tako osjećati.

Iako je ponekada bilo tako, nastojala sam da se moja ljubav (prema jednoj osobi) ne ispriječi načinu života koji bih željela živjeti. Trudila sam se što češće birati osjećaj ‘zadovoljstva’ umjesto osjećaja ‘ljubavi’, ako je ta ljubav bila ludilo. Mislim da sam upravo zbog toga sada sposobna voljeti jer je to slobodna ljubav, ta ljubav je moj izbor. Ja želim biti tu gdje jesam.

Često ljudi odabiru ‘ljubav’ umjesto ‘sreće’ kao da su zapeli u ljubavi. Često isti ljudi koji se zaljubljuju imaju problema voljeti osobu u koju su se zaljubili.

Klijenti dolaze s pričama koje su duboko urezane u njihove umove. To su priče o tome ‘kakav bi odnos trebao biti’ ili ‘ovo su pravila koja vrijede u odnosu’ ili ‘u ovom sam odnosu, ali ne mogu prihvatiti to, to i to’.

Na svoju nesreću i ja sam imala ideju kakav odnos ‘želim’, ali sam imala i sreću da sam mogla mijenjati svoja očekivanja tijekom svog životnog putovanja. Kao djevojčica nisam sanjarila o odrastanju, majčinstvu i vjenčanici. Nisam razmišljala o tome što bih željela raditi i gdje bih željela ići. Kao što sam rekla, nastojala sam preživjeti i svaki novi dan moga života u kojem sam mogla svjesno donositi odluke i birati ono što me usrećuje i uživati u onome što sam odabrala – za mene je bio postignuće.

Očekivanja od kojih se ne možemo odlijepiti slična su zamci za majmune. U Indiji hvataju majmune pomoću boce u kojoj se nalazi banana, a u koju majmuni mogu staviti ruku i izvaditi je, ali samo ako ne prime bananu. Ako uhvate bananu, ne mogu izvaditi ruku van i zarobljeni su. Majmuni su toliko preplavljeni idejom banane u boci da čak i kad ih ljudi dođu uhvatiti na način da im stave vreću preko glave – majmuni i dalje ne puštaju bananu. Majmun se odriče svog života jer se ne želi odreći glupe banane. Kad bi je pustio, bio bi slobodan.

Banana je simbol ideja o tome kako bi život ‘trebao’ izgledati, a koje vidim kod mnogih ljudi.

‘Moj brak ne bi trebao izgledati ovako pa ne uživam u onome što imam.”

‘U ovoj dobi bih trebala imati djecu pa sam zavidna na druge koji ih imaju i to me izluđuje.’

‘Do sad sam trebala imati svoj stan i zato mrzim ovaj podstanarski u kojem živim.’

Lista je beskonačna i sve su to banane.

Taj majmun je mogao u divljini pronaći bolju bananu, besplatno, možda je mogao pronaći i više od jedne banane, ali nije mogao odustati od ove, jedne, banane. U podlozi ove privrženosti prema samoj banani nalazi se činjenica kako on ne može prestati raditi ono što je potrebno da dobije bananu koju želi.

Moje banane su često bile u boci, ali sam uspjevala odreći se te banane prije no što bi me netko uhvatio i zarobio. Pokušavala sam banane tražiti, kad god je bilo moguće, u bespućima divljine koja je zastrašujuća. Divljine koja je često bila samotna, ali sa slobodom od mentalnog zarobljeništva ‘ovo je način na koji se dolazi do banane’ i ‘moraš imati baš ovu bananu’. Zbog toga što sam bila majmun koji je uspijevao pobjeći, nisam se morala odreći sebe kako bih dobila – baš tu bananu.

Partnerstvo i majčinstvo mi idu od ruke jer mi nisu trebali, te uloge sam mogla preuzeti ili odustati od njih. Razmišljala sam o tome da ako dođe vrijeme za njih, prihvatiti ću ih kao blagoslov. Ako ne dođe vrijeme za njih, prihvatit ću to kao blagoslov. Ako dođu i prođu, pronaći ću način da ih gledam kao blagoslov.

Nisam te uloge željela dovoljno da u potpunosti odustanem od njih nakon razočarenja ili da odustanem od prave sebe radi njih.

Fokusirala sam se na to kako se želim osjećati i prešla na sljedeće stablo, ako se nisam mogla osjećati poput sebe. U procesu ne sjedenja na grani i čekanja da se drvo promjeni i da mi više banana, ne posvećujući svoj život osjećaju da sam zapela na jednom stablu kada bih mogla slobodno lutati, ili s osjećajem da mi je ruka zapela u tuđoj zamci o tome kakav bi ‘trebao’ biti moj život, našla sam cijelu šumu sa svojim imenom. U mojoj šumi ima beskonačno mnogo banana.

Photo by: Hrvoje Vinter

Ljudi ne vide da im nedostaje ono što stvarno žele. Majmun može željeti bananu jer je gladan ili zato što mu je dosadno. Banana je samo simbol onoga što on želi. Hrana ili igračka.

Kad sam željela odnos, našla sam načina da imam intiman odnos. Postala bih radikalno iskrena i ludo entuzijastična. Da sam željela djecu, čuvala bih tuđu ako ne bih već imala svoju. Da sam željela bolji stan, bila bih zahvalna na onom koji već imam i od njega bih učinila bolji dom.

Ja znam što želim, a to je utažiti želju za životom. To što nemam čašu iz koje bih ga popila neće me spriječiti da zagrabim dlanovima i popijem iz njih.

Pokušavala sam biti što otvorenija prema stvarima koje dolaze i tome kako će se stvari odvijati. Taj način razmišljanja odveo me na mjesta za koja nisam sanjala da ću posjetiti – i unutar i izvan mene.”

Pustite svoje banane.

Ostanite otvoreni.