Priča o tome kako sam spasio brak na izdisaju

(Posvećeno mojoj dragoj.)

Moja najstarija kćer Jenna nedavno mi je rekla “Moj najveći strah tijekom odrastanja bio je da ćete se ti i mama razvesti. Onda, kada sam imala dvanaest godina, odlučila sam da je najbolje da se razvedete jer se toliko svađate.” Onda je dodala “Drago mi je da ste ipak uspjeli riješiti svoje probleme.”

Moja supruga Keri i ja godinama smo se borili. Kad pogledam unatrag, nisam siguran što nas je privuklo jedno drugome, ali naše osobnosti nisu se baš preklapale. Što smo duže bili u braku to su se razlike među nama činile većima. Susret sa ‘slavom i bogatstvom’ nije nam nimalo olakšao brak. U stvari, problemi su se samo pogoršali. Tenzije među nama bile su toliko strašne da su odlasci na turneje postali olakšanje, iako se činilo da smo pri mojem povratku oboje plaćali cijenu. Naše svađe bile su toliko učestale da je postalo teško čak i zamisliti miran odnos. Bili smo neprestano na oprezu gradeći zidove oko sebe. Bili smo na rubu razvoda o kojem smo više puta i razgovarali.

Bio sam na turneji kad mi je palo na pamet. Upravo smo se posvađali preko telefona i Keri mi je poklopila slušalicu. Bio sam sam i usamljen, frustriran i ljut. Dosegao sam svoje granice.

Tada sam se okrenuo Bogu. Ili okrenuo protiv Boga. Ne znam da li bi se to moglo nazvati molitvom – možda vikanje na Boga nije molitva, možda je – no što god da sam radio, neću to nikada zaboraviti. Stajao sam u tuš kabini vičući na Boga kako je ovaj brak pogrešan i da više ne mogu. Koliko god da sam mrzio ideju razvoda, previše je boljelo biti s njom. Bio sam zbunjen. Nisam mogao razumjeti zašto je brak sa Keri toliko težak. Duboko u sebi sam znao da je Keri dobra osoba. Ja sam dobra osoba. Zašto se nismo mogli složiti? Zašto sam se oženio nekime tko je bio toliko drugačiji od mene? Zašto se ne želi promjeniti?

Konačno, promukao i slomljen, sjeo sam i počeo plakati. Iz dubine moga očaja došla je inspiracija. “Ne možeš je promijeniti Rick, možeš promijeniti jedino sebe.” I tog trenutka sam počeo moliti. “Bože, ako ne mogu promijeniti nju onda ti promijeni mene.” Molio sam do kasno u noć Molio sam sljedeći dan na putu do kuće. Molio sam kada sam hodao prema ulaznim vratima prema hladnoj supruzi koja jedva da me pogledala. Te noći dok smo ležali u krevetu, gdje nas je dijelilo tek nekoliko centimetara, a ipak miljama udaljeni, došla je inspiracija. Znao sam što trebam učiniti.

Sljedeće jutro otkotrljao sam se na krevetu do Keri i pitao je: “Kako ti mogu uljepšati dan?”

Keri me je ljutito pogledala “Što?”

“Kako ti mogu uljepšati dan?”

“Ne možeš.” rekla je. “Zašto me to uopće pitaš?”

“Zato što to mislim.” rekao sam. “Samo želim znati što mogu učiniti kako bih ti uljepšao dan?”

Cinično me pogledala.

“Želiš učiniti nešto? Idi i očisti kuhinju.”

Vjerojatno je očekivala kako ću se naljutiti. Umjesto toga sam rekao “Ok.”

Ustao sam i očistio kuhinju.

Sljedeći dan sam je pitao istu stvar “Kako bi mogu uljepšati dan?”

Sumnjičavo me pogledala “Očisti garažu.”

Duboko sam uzdahnuo. Dan mi je već bio pretrpan obavezama i znao sam da je usprkos tome postavila takav zahtjev. Bio sam u iskušenju da eksplodiram.

Umjesto toga sam rekao “Ok.” ustao se i sljedeća dva sata čistio garažu. Keri nije bila sigurna što misliti. Došlo je novo jutro.

“Kako da ti uljepšam dan?”

“Nikako!” rekla je. “Ne možeš učiniti ništa. Prestani me to ispitivati.”

“Žao mi je, ali ne mogu. Obećao samome sam sebi. Kako ti mogu uljepšati dan.”

“Zašto to radiš?”

“Zato što mi je stalo do tebe.” rekao sam “I do našeg braka.”

10750180_10152782636573506_8021225521178159578_o

Sljedeće jutro postavio sam joj isto pitanje. I jutro iza toga. I jutro iza toga. Tada se tijekom drugog tjedna dogodilo čudo. Dok sam joj postavljao pitanje oči su joj se napunile suzama. Počela je plakati. Kada je mogla govoriti rekla je “Molim te prestani me to pitati. Nisi ti problem. Ja sam. Sa mnom je teško živjeti. Ne znam zašto si i dalje sa mnom.”

Nježno sam joj podizao bradu dok nije pogledala u moje oči. “Zato što te volim.” rekao sam. “Kako ti mogu uljepšati dan?”

“Ja bih to tebe trebala pitati.”

“Trebala bi.” rekao sam “Ali ne sada. Sada ja želim biti promjena. Želim da znaš koliko mi značiš.”

Naslonila je glavu na moja prsa “Žao mi je što sam bila zla prema tebi.”

“Volim te.” rekao sam joj.

“Volim te.” odgovorila je.

“Kako ti mogu uljepšati dan?”

Nježno me je pogledala “Možemo li provesti vrijeme skupa?”

Nasmiješio sam se “Volio bih to.”

Više od mjesec dana nastavljao sam sa pitanjem. I stvari su se promijenile. Prestali smo se svađati. Tada je Keri počela pitati “Što trebaš od mene? Kako mogu biti bolja supruga?”

Zidovi među nama su pali. Vodili smo značajne diskusije o tome što želimo od života i kako bismo mogli usrećiti jedno drugo. Ne, nismo riješili sve svoje probleme. I ne mogu reći da se više ne svađamo. Ali promijenila se priroda naših svađa. Ne samo da su se prorijedile nego su bile manje intenzivne nego prije. Prestali smo ih hraniti. Više se nismo pokušavali povrijediti.

Keri i ja smo u braku trideset godina i ne samo da je volim već mi se ona i sviđa. Sviđa mi se biti pored nje. Žudim za njom. Trebam je. Mnoge razlike među nama postale su snage, a ostale više nisu ni važne. Nučili smo kako se brinuti jedno za drugo i najvažnije – pojavila se želja da to činimo. Brak je težak. No, i roditeljstvo je teško, vježbanje je teško kao i pisanje knjiga i sve ostalo što je važno i vrijedno u mome životu. Imati partnera u životu nevjerojatan je dar. Naučio sam i da ljubav može zaliječiti neke od naših dijelova koje je teško voljeti. A svi mi imamo dijelove koje je teško voljeti.

S vremenom sam naučio da je naše iskustvo ilustracija mnogo važnije lekcije o braku. “Kako ti mogu uljepšati život?” je pitanje koje bi svatko trebao postaviti svojoj značajnoj osobi. To je ljubav. Romantične knjige (kojih sam napisao nekoliko) govore o žudnji i sretnom završetku, ali sretan završetak ne proizlazi iz žudnje – barem ne onakve kakva je prikazana u većini takvih knjiga. Prava ljubav nije žudnja za osobom, već žudnja da ta osoba bude sretna ponekada čak i po cijenu vlastite sreće. Prava ljubav nije učiniti drugu osobu kopijom sebe nego proširiti svoje sposobnosti brige i tolerancije i želje da drugoj osobi bude dobro. Sve ostalo je šarada vlastitih interesa.

Ne kažem da moje iskustvo može pomoći svima. Ne tvrdim niti da svi brakovi trebaju biti spašeni. Ali ja sam beskrajno zahvalan za tu inspiraciju. Zahvalan sam što mi je obitelj ostala očuvana i da i dalje imam svoju suprugu, svoju najbolju prijateljicu, kada se probudim u jutro. Zahvalan sam na tome što se čak i sada, desetljećima kasnije, s vremena na vrijeme jedno od nas otkotrlja na krevetu do onog drugog i kaže “Kako ti mogu uljepšati dan?” Biti na drugoj strani tog pitanja je nešto zbog čega se isplati probuditi.

Prevela i prilagodila potrebama svog bloga Žarooljica – Marija Berzati, psihologinja i psihoterapeutkinja. Ako ti se posebno svidio neki članak ili fotografija, slobodno ih podijeli uz napomenu da si ih preuzeo/la sa zarooljica.com. Ako te je neki članak potaknuo na razmišljanje i želio/ljela bi raditi na sebi, slobodno mi se javi.

Literatura

Evans, R.P. (2015). How I Saved My Marriage. Preuzeto 19.12.2016. sa:

http://www.huffingtonpost.com/richard-paul-evans/how-i-saved-my-marriage_b_6958222.html

Dragi čitaoče, draga čitateljice! Cijenim tvoje mišljenje i željela bih ga čuti kroz tvoj komentar. Molim te nemoj pisati komentare koji su uvredljivi, opsceni, predstavljaju govor mržnje, način uznemiravanja ili izoliranja bilo kojeg drugog čitatelja. Zadržavam pravo da takve komentare uklonim sa svog bloga. Hvala ;)

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s