Ona više ne stanuje tu

„Ona više ne stanuje tu. Pokucali ste na kriva vrata.“

Kada se u nama otključa dio za kojeg nismo ni znali da postoji, poput domina se počnu rušiti slike koje smo imali o svijetu, vjerovanja o tome tko su drugi ljudi i tko smo mi.

To može biti bilo koji dio nas.

Možda smo shvatili kako nema smisla skrivati svoj sjaj zato da se drugi ne bi osjećali loše jer smo im stalan podsjetnik na ono čega su se oni svjesno ili nesvjesno odlučili odreći. Možda ima smisla tolerirati posve neopravdan osjećaj da smo mi nekako krivi što to nešto drugi nemaju i postaviti granicu.

Ništa loše se neće dogoditi ako ti isti ljudi odluče prekrižiti nas na poslu, Fejsu ili Viberu.

Možda smo shvatili da nas on zbilja voli. Ono, za ozbiljno voli. Znamo to onako kako znamo dotaknuti nos zatvorenih očiju. Možda je ljubav nevidljiva spona koja veže dvoje ljudi, ali mi sa sigurnošću znamo da je tamo. Voli nas takvima kakvi jesmo, znamo da ga nismo zavarali, znamo jer smo mu se pokazali i ogolili pred njim.

Možemo li u tom slučaju tolerirati razočarenje svim onim ljudima koji su tvrdili da nas vole, a istovremeno bili spremni uskratiti svoju ljubav ako ne budemo ono što bi oni željeli da budemo? Ništa loše se neće dogoditi ako smognemo snage oprostiti sada kada znamo da problem nije bio u nama, iako su nas u to uvjeravali.

Možda smo shvatili da nismo loša osoba nego samo osoba koja griješi, a kažu kako je griješiti ljudski. Možda smo shvatili kako i mi imamo pravo da nam se oprosti kada pogriješimo.

Ništa loše se neće dogoditi ako ćemo vjerovati da smo samo ljudi, iako nam drugi nisu oprostili pa nam i dalje zamjeraju.

Samo jedan događaj, samo jedna situacija kad se nađemo na pravome mjestu u pravo vrijeme dovoljno otvorenog uma može potaknuti lavinu emocija i promjena. Promjena toliko dubokih da se zapitamo hoće li ti valovi na moru promjena slomiti brod naše osobnosti. Hoće li taj naš brodić kojeg smo do sada držali iznad površine, lijepeći ga flasterima i Magnetin ljepilom, izdržati sve te udarce ili će se raspasti i potonuti.

Ponekada nas naš brodić kojeg smo lijepili flasterima i Magnetinom iznenadi svojom fleksibilnošću, svojom sposobnošću da održi ravnotežu u silovitim situacijama koje do tada nismo mogli ni zamisliti.

I onda se jednog dana promijenimo i shvatimo da ona više ne živi tu. Ne živi tu jer je prepustila svoje mjesto novoj ‘ja’ i ponosno otišla u zasluženu mirovinu. Sjedi u loži u publici na počasnom mjestu pored svih drugih verzija nas koje su u nekom trenutku u prošlosti radile najbolje što su mogle da nas dovedu tu gdje jesmo. Sjede na počasnom mjestu jer su podsjetnik na neka davna vremena kada smo kao verzija djevojčice odjevene u crvene samtene hlače s tregerima maštale o nekom boljem životu tamo daleko u budućnosti. One verzije nas koje su maštale i zamišljale što će biti kada odrastu, koje su se zaklele da se nikada neće postati ona osoba koja se ne veseli glupostima kao što je miris novog rokovnika ili šarena boja novog laka za nokte.

red-dress-1149534_1920

 

Photo by: Unsplash

Dugujemo im to da ih se sjećamo sa poštovanjem. Da za njih imamo razumijevanja. Da im oprostimo ako su učinile nešto na što gledamo s neodobravanjem.

I onda se jednog dana probudimo i ustanemo iz kreveta. S navikom hvatamo četkicu i pastu za zube, pripremamo kavu i spremamo se za posao. Zaključavamo vrata istim pokretima, stojimo na jednak način u tramvaju sa slušalicama u ušima i dan je isti kao i svi drugi. Sve je isto kao i prije do situacije kada nam nepristojna kolegica (otac, majka, prijateljica ili nepoznata osoba) dobaci isti zajedljivi komentar kao i prije tri dana, a mi odjednom u repertoaru mogućih reakcija pronađemo novu. I odgovaramo kolegici (šefu, ljubavniku, prijatelju ili majci):

„Ona više ne stanuje tu. Pokucali ste na kriva vrata.“

Autorica – ja sam Marija Berzati, psihologinja i psihoterapeutkinja. Ako ti se posebno svidio neki članak ili fotografija, slobodno ih podijeli uz napomenu da si ih preuzeo/la sa zarooljica.com. Ako te je neki članak potaknuo na razmišljanje i želio/ljela bi raditi na sebi, slobodno mi se javi.

Dragi čitaoče, draga čitateljice! Cijenim tvoje mišljenje i željela bih ga čuti kroz tvoj komentar. Molim te nemoj pisati komentare koji su uvredljivi, opsceni, predstavljaju govor mržnje, način uznemiravanja ili izoliranja bilo kojeg drugog čitatelja. Zadržavam pravo da takve komentare uklonim sa svog bloga. Hvala ;)

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s