Zašto ignoriramo?

Onaj osjećaj iščekivanja kada se nađemo u napasti da krenemo grickati nokte (iako ih već sedam godina nismo grizli), da opet igramo igricu na mobitelu kako bi vrijeme brže prošlo ili se pokušavamo udubiti u film kako ne bismo razmišljali o tome da još uvijek nije stigla poruka ili e-mail ili kada grozničavo pritišćemo tipku na mobitelu da provjerimo da li nam je poruka slučajno promaknula.

Srce zakuca brže, ruke se zatresu, pali se svjetlo na zaslonu i uzdah „Ništa. Nema poruke.“

Možda je prošlo nekoliko sati, a možda i nekoliko dana iako nam je sve to isto jer je vrijeme prešlo u nekakav sporiji mod protjecanja. Shvaćamo da nas druga osoba ignorira, pitamo se zašto i strahujemo od mogućeg odgovora.

Neke od tih mogućih odgovora možemo potražiti i pronaći u sebi jer se i mi povremeno nalazimo u situacijama kada namjerno ili nenamjerno i svjesno ili nesvjesno ignoriramo druge.

Ignoriranje ili ‘tihi tretman’ je isključivanje drugih ljudi, kada zatvaramo svoje srce i odbijamo komunicirati ili uopće dati do znanja da primjećujemo njihovo prisustvo. Ponašamo se prema drugoj osobi kao da je nevidljiva, ne reagiramo na nju ili je komunikacija suzdržana i minimalna. Ignoriranje nije isto što i pauza koju možemo učiniti nakon svađe da razbistrimo i posložimo misli u vlastitom umu.

Možda su dan ili tjedan bili prenaporni. Mnogo obaveza, posla preko glave i zaboravili smo odgovoriti na poruku ili čestitati rođendan. Nismo imali nikakvih skrivenih motiva. To je nešto što se svakome tu i tamo može dogoditi.

Ignoriranje je ponekada nov način da kažemo „Ne.“ Mobitel ili laptop neće plakati i biti dramatični ako smo odlučili ignorirati poruku koju smo dobili preko Fejsa, a plakanje i drama su najmanje što nam treba na kraju napornog tjedna.

Prema nekima, ignoriranje je edukativna taktika kojom pokazujemo nezadovoljstvo s nekim tko nas ne sluša ili ne ispunjava naša očekivanja. Učinio je nešto što smatramo pogrešnim i zaslužuje kaznu. Zaslužuje uskraćivanje odobravanja, a za osobu kojoj je važno naše odobravanje, njegovo uskraćivanje predstavlja snažan oblik kontrole.

Čak i danas mlade majke čuju savjet kako dijete koje se valja po podu u tuzi, bijesu i protestu treba ignorirati.

„Samo ga ignoriraj i proći će.“

Ignoriranje može biti i oblik pasivne agresije. Ljuti smo na nekoga i iz nekog razloga to ne možemo dati do znanja na otvoren način. Ignoriranjem šaljemo poruku kako smo ljuti.

Neki smatraju kako ignoriranje može biti obrambeni mehanizam i da mi ignoriranjem zapravo odbijamo priznati postojanje problema s kojim bismo se trebali suočiti, bilo da se radi o unutarnjem problemu ili problemu vezanom sa osobnošću i ponašanjem druge osobe.

Koji god bio razlog zbog kojeg povremeno ili često ignoriramo druge, činjenica je kako ignoriranje kao dominantan obrazac ponašanja može znatno narušiti odnose – uključujući i one koji su nam važni.

I dok je možda ignoriranje taktika koju ćemo uistinu ponekada procijeniti kao najbolju u danoj situaciji kada nam ništa drugo ne pada na pamet (recimo sa bezobraznom kolegicom), ono zapravo u odnosima koji su nam važni ne donosi rješenje problema.

Ignoriranjem samo odgađamo suočavanje s problemom do kojeg će prije ili poslije doći.

Namjerno ignorirajući drugu osobu mi u sebi hranimo lažan osjećaj da imamo kontrolu nad situacijom i drugom osobom. I u konačnici ignoriranje često nema veze sa onim što je druga osoba učinila nego sa našom potrebom da imamo kontrolu nad nečim u situaciji kada imamo osjećaj da nad svime gubimo kontrolu.

Ako u bliskim odnosima ignoriramo taktički, zato jer nas ne diraju previše očekivanja i osjećaji drugih ljudi ili zato jer drugu osobu želimo povrijediti ili poniziti vrlo je vjerojatno da ćemo svojim ponašanjem izazvati tugu, ljutnju, bijes i u konačnici prekid odnosa.

I iako nam se ignoriranje može činiti kao izlaz iz situacije u kojem ćemo mi biti oni koji dostojanstveno odlaze sa osjećajem unutarnjeg mira, kao oni koji se nisu dali isprovocirati i spuštati na kojekakve niže nivoe, trebali bismo se zapitati da li je ta pobjeda uistinu vrijedna povrijeđenih osjećaja.

Ako je ignoriranje naš uobičajen obrazac ponašanja u bliskim odnosima, mi svojim ponašanjem odajemo dojam kako ne poštujemo drugu osobu, da nam nije stalo do njezinih osjećaja, da ne osjećamo isto kao i ona i da nam nije stalo do odnosa.

Na ignoriranje je moguće gledati i kao na pokušaj komunikacije svega onoga što možda nismo niti svjesni da želimo reći, o našim potrebama koje ostaju nezadovoljene. Govorimo kako smo umorni i da nam je potrebno da se odmorimo, da nam se ne sviđa druga osoba i da ne želimo provoditi vrijeme pored nje, da nas je druga osoba tako jako povrijedila i da kao jedinu zadovoljštinu možemo zamisliti samo njezinu patnju, da ne znamo i nismo sigurni što reći ili učiniti i još mnogo mnogo toga.

Što god željeli reći svojim ignoriranjem, ako ćemo šutjeti i pretvarati se da druga osoba ne postoji, postoji mogućnost da će ta potreba koju imamo ostati nezadovoljena.

Da li je ignoriranje vrijedno toga?

Zašto vi ignorirate kada ignorirate?

Povezani članci Povrijeđeni osjećaji ne znače nužno da ste učinili nešto loše, Kako zvuči tišina među nama?, Kako se nositi sa pasivno agresivnim ponašanjem?

Autorica – ja sam Marija Berzati, psihologinja i psihoterapeutkinja. Ako ti se posebno svidio neki članak ili fotografija, slobodno ih podijeli uz napomenu da si ih preuzeo/la sa zarooljica.com. Ako te je neki članak potaknuo na razmišljanje i želio/ljela bi raditi na sebi, slobodno mi se javi.

Literatura

Bailey, A. (2014). Is Ignoring the New No? Preuzeto 14.05.2017. sa: http://www.elle.com/life-love/sex-relationships/advice/a14748/ignoring-as-the-new-no/

Coertiser, M. (2017). Ignoring people – a defense mechanism. Preuzeto 14.05.2017. sa: https://hubpages.com/relationships/Ignoring-Others-The-Facts-the-Consequences-the-Restoration-of-Peace

Paul, M. (2016). Yes, the Silent Treatment Is Emotional Abuse – And YOU Can Stop It. Preuzeto 14.05.2017. sa: http://www.yourtango.com/experts/dr-margaret-paul/silent-treatment

 

Oglasi

13 Replies to “Zašto ignoriramo?”

  1. Pozdrav,
    Ovo sve sto je navedeno u textu se upravo dogadja mome egu.
    Jednostavno mi se tesko kontrolirati da necinim ignoriranje,umislim si unaprijed da nesto necu jer mi nije odnos sa ljudima felge je onakav kakav zelim, tad blokada pa nebi toga dana popustio pa da me se gazi. Iskreno givoreci dok imam taj osjecaj ne osjecam se bajno,tuzan sam sto to radim i patim zbog toga ali đaba.
    Tocno to bude da se na neki nacin osjecam neshvaceno ili neprimjeceno odmah ignore.
    Radim na tome da to prevladam ali sporo ide.
    Sreca sto nije svaki puta isti intenzitet.

    Sviđa mi se

    1. Da bismo promijenili neko ponasanje koje nam smeta na nama samima, prvo moramo pronaci neka alternativna.. u smislu, sto cu ciniti ako vec necu ignorirati?

      Probudimo se, shvatimo da i nama tesko pada kad ignoriramo drugu osobu i – sto sada?

      Zato su toliko bitni ti unutarnji razlozi. Ako ignoriram zato sto sam ljuta, tada ljutnju trebam pokusati izraziti na drugaciji nacin. Ili mi treba nesto sto ne dobivam, pa cu to traziti na otvoreniji nacin..

      Tako nekako gledam i na ignoriranje drugih kada nam ono predstavlja problem.

      Liked by 1 person

  2. Preeedubokooo 🙂 Nekada je to “ignoriranje” u biti sasvim nesto drugo…zauzetost..ili stit od pritiska “da moram jer se od mene ocekuje..”-citaj mentalno silovanje :)..ljudi neki me vole nikakvu vrstu Lajne oko vrata, pa bilo to bezazleno prijateljstvo ili vec sto. Ja ocekivanja dozivljavam kao mentalni Kanibalizam 🙂 I naravno izbjegavam takve 🙂

    Liked by 1 person

  3. Kaže sa da je najbolji način da nekoga uvrediš, da ga u potpunosti ignoriraš, jer je ignoriranje gore od najgore negativne destruktivne kritike. Kad nekoga kritiziraš, pa čak i negativno, znači da ti je ipak stalo do onoga s čime se on bavi ili kako razmišlja, pa makar ti se to i ne sviđalo. Ako ga ignoriraš, onda te boli neka stvar, a to je najgore…to je ono što meni rade na fajsu, kad objavim neki post ili najavim izlet, u potpunosti me ignoriraju, kao da ne postojim…

    Liked by 1 person

    1. Da, pokušala sam ostaviti u članku prostora za one situacije kada uistinu zbog nekakve pogreške, previda, umora ili nečeg sličnog ne vidimo, ne čujemo ili zaboravimo.
      Ostavila sam prostora i da je ignoriranje ponekada jedina taktika koje se možemo sjetiti u reakciji na nekoga tko je bezobrazan ili naporan.
      No, često ignoriranje bude odraz pasivne agresije koja ima za cilj povrijediti drugu osobu. Čak su i istraživanja pokazala kako je ljudima draže da se viče na njih nego da ih se ignorira.
      Ignoriranje češće govori više o onome tko ignorira nego o onome koga se ignorira.

      Liked by 2 people

Dragi čitaoče, draga čitateljice! Cijenim tvoje mišljenje i željela bih ga čuti kroz tvoj komentar. Molim te nemoj pisati komentare koji su uvredljivi, opsceni, predstavljaju govor mržnje, način uznemiravanja ili izoliranja bilo kojeg drugog čitatelja. Zadržavam pravo da takve komentare uklonim sa svog bloga. Hvala ;)

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s