„Ponekada mi je teško zato što sam te odabrala voljeti… ali mislim da je u  svim važnim odnosima tako…“

„Misliš?“

„Sigurna sam u to.“

~ dvoje slučajnih prolaznika ~

Postoje odnosi i odnosi. I među njima postoje značajne razlike. Postoje oni neki završeni odnosi iz prošlosti i kada sretnemo tu osobu jedva joj se sjetimo imena. Postoje oni neki završeni odnosi kada se odmah sjetimo i imena i prezimena i srce nam obuzme dragost iako sa tom osobom nikada nismo bili posebno bliski. I one osobe iz prošlosti koje kada sretnemo bismo najradije zaobišli, otišli na drugu stranu ceste, samo da se ne moramo sresti. I oni koje smo jako voljeli i kojih se i danas rado sjetimo.

Postoje odnosi koje imamo i koje barem potajice ili nesvjesno želimo okončati zato jer su na momente naporni, teški i izluđuju nas. Postoje odnosi koji su dobri i pitomi i većinu vremena mirni i bez prevelikih valova.

Postoje i odnosi koji su na momente naporni, teški i izluđuju nas, ali koje ne želimo prekinuti jer iz nekog razloga vjerujemo da su u konačnici dobri za nas.

Tim ljudima vjerujemo kada nam kažu da nas vole. Čak i onda kada se ne ponašaju onako kako bismo željeli.

Osim iritiranja, oni kao da zalijevaju naš osjećaj da smo vrijedni i dragocjeni i on zbog tog zalijevanja i sunca ubrzano poraste. I onda taj osjećaj nosimo sa sobom. U početku taj osjećaj traje samo dok smo s njima, a s vremenom se trajnost tog osjećaja proširi na velik dio našeg života. S vremenom shvaćamo da nismo takvi samo kada smo s njima i zbog njih nego da su oni zalili i obasjali suncem biljčicu koja je tu rasla od prije.

Ako se pored te osobe osjećamo seksualno privlačno, to znači da u sebi možemo vidjeti seksualnu privlačnost. Ako sa tom osobom možemo biti intimni, tada smo sposobni biti intimni i sa drugim ljudima. Ako pored nekoga uživamo, sposobni smo za uživanje. Sve ono divno i lijepo što osjećamo pored njih mi već imamo u sebi.

I onda kada se oni prema nama ne ponašaju onako kako bismo željeli znamo da se oni tako ne ponašaju radi nas jer smo mi vrijedne i dragocjene osobe, nego iz nekih svojih razloga, zato jer ih nešto muči u dubini duše.

Čak i kada se ne ponašaju onako kako bismo mi to željeli, i kada nas frustriraju, mi znamo da smo povezani čvrstim srebrnim nitima. Ali, to ne bi ni bilo moguće kada ne bismo znali da postojimo i bez te osobe kao vrijedna i dragocjena osoba.

Ponekada zato odabiremo voljeti i onda kada nam ta ljubav na momente teško pada – zbog toga što nam je ta osoba pomogla da povjerujemo da smo vrijedni i dragocjeni.


 

1 Comment

Odgovori na Миловановић Синиша Otkaži odgovor