Dio recepta za sreću Mijenjam se

Ja biram tebe. Biraš li i ti mene?

“Volim te.”

“Nemoj me voljeti.”

“Nije na tebi da doneseš odluku hoću li te voljeti ili ne. To samo ja mogu odlučiti.”

Na početku uopće nisi birala. Čekala si da te izaberu i to ti je bio i više nego dovoljan razlog da se prisiliš i umisliš ljubav i/ili prijateljstvo kojih sa tvoje strane ponekada zapravo i nije bilo. Uvjerila bi se nekako u to da je to i tvoj izbor. Da i ti to želiš pa makar ti se ne sviđa.

Ponekada si pokušavala odabrati, ali bi ti netko rekao kako ti nisi dobra za njega ili nju ili kako on ili ona nisu dobri za tebe i da ih zato ne smiješ odabrati. Rekli bi ti da odustaneš i ti bi odustala.

Šutila si i nisi birala i dozvolila si da drugi biraju za tebe jer nisi imala pojma da i ti smiješ birati i odabrati za sebe ono što ti se sviđa ili odšetati od onoga što ti se ne sviđa.

Sjela bi na rub grane i prepustila bi drugoj osobi da sjedi na istoj grani uz deblo i da drži pilu. Pilu kojom može otpiliti tebe, a možda i sebe ako ju pukne duh ludosti. A ljude ponekada zbilja zna puknuti i duh ludosti pa pile granu na kojoj sjede skupa s tobom. To sjedenje na krajnjem rubu grane, daleko od svake mogućnosti da se boriš i da i ti pokušaš primiti pilu bilo je i daleko od svake odgovornosti. Svu odgovornost bi samo prebacila drugoj osobi.

Ako te netko pita, možeš slobodno reći kako su on ili ona otpilili granu na kojoj si sjedila. „Zato sam pala i puna sam modrica i sve me boli.“

Drugi bi na to obično reagirali empatijom i pokušajem da te utješe „Taj ludi smrad što je ispilio tu tvoju granu, a da uopće nije mislio na tebe.“ ili „Ahh bila je u PMS-u pa se nemoj čuditi što te tako prevarila i prepilila granu.“

Ponekada bi te ljudi iznenadili svojom željom za samoočuvanjem i time što su odabrali ne upotrijebiti tu pilu, iako su je držali u rukama.

Među onima koji su te odabirali bilo je i onih koje bi i sama odabrala za sebe samo da si vjerovala da smiješ i možeš birati.

Preživjela si toliko padova, modrica, tuđih odabira i svoje šutnje. Preživjela si i onda kada drugi nisu zloupotrijebili pilu koju si im svojevoljno prepustila i zbog njih si poželjela da i ti možeš odabrati.

S vremenom, kada si stekla dovoljno povjerenja u sebe i u druge i ti si odlučila birati i odlučivati.

I odabirala si. Jedan po jedan odnos.

Premjestila si se uz deblo pored osobe koju si odabrala i primila drugi kraj pile. Ponekada si se morala boriti kako bi je primila, a ponekada je drška uletjela ravno u tvoje ruke bez previše muke.

Shvatila si da je odabrati i biti odabrana – najbolja stvar na svijetu. Po prvi puta si dozvolila sebi zbilja uživati u tim odnosima jer više nisi bila zarobljenica, pasivna promatračica koju su uvukli u nešto u čemu ne želi biti. I po prvi puta u životu si bila tamo gdje si željela biti jer si prvi puta svjesno odabrala biti tu gdje jesi.

Kada si na kavi, onda si na kavi. Kada si na poslu, onda si na poslu. Kada kuhaš, posvećena si kuhanju. Ne uspijeva ti svaki put, ponekada se izgubiš, ali sve češće ti uspijeva.

Ponekada te u nekim trenucima obuzme dragost i sreća, da moraš na trenutak zastati osvrnuti se i reći „Ne mogu vjerovati da sam ovdje. Vidi kako sam dobro odabrala.“ Ponekada te obuzme bol i tuga u trenutku kada shvatiš da si možda mogla i bolje ili drugačije.

Ipak, pokušavaš i s vremenom to i uspijevaš prihvatiti. Prihvaćaš da ne možeš uvijek unaprijed znati što će se dogoditi, ali i da to ne znači da trebaš prestati odlučivati i odabirati.

I sada odabireš.

Svjesno, trijezna i pri zdravom razumu – ti biraš.

„Ja biram tebe.“

Taj odabir je odluka koju samo ti možeš donijeti. Nitko drugi.

Biraš ne unatoč, ne usprkos, nego baš zato. Baš zato što te on ili ona tjeraju da pogledaš u sebe čak i onda kada ne želiš gledati u sebe. Čak i onda kada iz mraka tvoga uma prema tebi posežu ruke koje te žele povući na dno. Odlučuješ biti pribrana i fokusirana i usmjerena na to što govori tvoj unutarnji glas kada ti pažnju odvraćaju mračne misli.

Ne biraš zato da bi nekome nešto dokazala, biraš jer znaš da si dovoljno sigurna u sebe i dovoljno hrabra da doneseš odluke koje će biti dobre za tebe.

I zato znaš da su on ili ona dobri za tebe. I zato govoriš:

„Ja biram tebe.“

I to očekuješ i od drugih. Očekuješ da odlučuju radi sebe, za sebe. Očekuješ da si dozvole luksuz toga da barem na kratko rade ono što zbilja žele. Da razlog njihovog ponašanja budu njihove potrebe i želje. Očekuješ da tebi ne dokazuju ništa.

Samo ih pitaš „Biraš li ti i mene?“

I tada, kada i oni odaberu tebe – zar to nije baš baš najbolja stvar na svijetu?

Znaš da možeš živjeti i sa time da nisi odabrana. Kada si na sebe preuzela odgovornost odabira, znala si da će biti ljudi koje ćeš odabrati i koji neće odabrati tebe.

Preuzimaš odgovornost za vlastite postupke i živiš sa njihovim posljedicama.

Patiš i zbog puno glupljih stvari i pitaš se „Zašto ne bih za promjenu patila zbog nečega što je važno za mene kao što je sloboda odabira?“

Ti govoriš „Ja biram tebe. Biraš li ti i mene?“

Znaš da ćeš preživjeti što god oni odlučili. „Da, biram te.“ ili „Ne, ne biram te“. Bitno je samo da odaberu za sebe i zbog sebe.


Autorica – ja sam Marija Berzati, psihologinja i psihoterapeutkinja. Ako te je neki članak potaknuo na razmišljanje i želio/ljela bi raditi na sebi, slobodno mi se javi.

 

7 comments

  1. Divan, divan tekst i tako istinite reči. 🙂 Od srca ti hvala, Marija, na ovim melemima od reči.

    Malo je reći da sam se prepoznala u brojnim redovima, pa eto tek nekoliko da izdvojim: “Znaš da možeš živjeti i sa time da nisi odabrana. Kada si na sebe preuzela odgovornost odabira, znala si da će biti ljudi koje ćeš odabrati i koji neće odabrati tebe.”

    1. 😉 hvala tebi 😉

      Dugo sam ovo pisala.. pokušavala sam naizgled različitim situacijama koje su me malo mučile naći zajednički nazivnik – i čini mi se da je to pitanje slobode odabira..

      I da se ljudi često s tim muče.. s time što nisu sigurni da li smiju odabrati pa ih onda nekako muči i pitanje da li su i drugi njih odabrali ili su tu nekako prisilno..

      i dalje mi je dosta kompleksno 😀

    2. Molim lepo, i drugi put. 🙂 Da, ovo je vrlo složena tema. Opipljiv je tvoj veliki trud koji si uložila da sveobuhvatiš ova pitanja. Kad sam bila klinka, bila je jedna dečja igra, a kako je baš sve spontano kod dece, je li… i ide ovako: “Poklanjam se na tebe, poklanjam se na tebe i tebe uzimam…” 🙂 U odraslim godinama, sve se usložnjava do besmisla. 😉

    3. Pa da.. zapravo nije tako komplicirano kako izgleda.. ali se valjda trebamo moći prepustiti? :razmišlja:
      Ili vjerovati da će sve biti u redu, da je sve u redu što god odabrali..

    4. “Sad se vidi, sad se zna
      ko se kome dopada
      sad se vidi, sad se zna
      ko se kome dopada!”

      Čak se i sjećam nekakve verzije te pjesmice iz osnovne škole..

      Ljubav je kao gripa, ne možeš je sakriti 😀

Komentiraj, znaš da želiš ;)