Jeste li iskreni ili samo bezobrazni?

„Nemoj se uvrijediti, ali moram ti nešto reći. Ti si debela/glupa/neuredna…“

„Pa samo sam ti rekla što mislim, što se odmah vrijeđaš?“

„Ja govorim onako kako je.“

Svi smo čuli, a vjerojatno i izgovorili, rečenicu koja započinje sa „Nemoj se uvrijediti, ali…“ s neizgovorenom porukom kako je ta rečenica izgovorena za naše dobro i da bismo je zato trebali prihvatiti.

Zašto onda vrlo često uopće nismo sretni i počašćeni zbog takve ‘nevjerojatne prilike za osobni rast i razvoj’ nego se više osjećamo loše i povrijeđeno?

Možda se radi o tome da smo preosjetljivi, a možda se radi o tome da nas je netko pod krinkom dobrih namjera ipak svjesno ili nesvjesno želio povrijediti ili uvrijediti.

No, samo zato što je netko iskren i otvoreno govori ono što misli, to ne znači da automatski govori objektivnu istinu i da je time u pravu. Iskrenost i istina nisu sinonimi.

Istina je povezana sa činjenicama koje je moguće provjeriti. Primjerice, ako netko ne obavlja dobro svoj posao, najčešće postoje objektivni pokazatelji loše obavljenog posla.

Iskrenost je izražavanje našeg doživljaja. Iskreno je reći nekome da nam se ne sviđa kao potencijalni partner i to je naš doživljaj i mišljenje pri čemu ne pokušavamo implicirati da se ta osoba ne bi mogla svidjeti nekom drugom.

Iskreni smo onda kada nastojimo da vanjski izražaj onoga što mislimo i osjećamo odgovara unutarnjem doživljaju u smislu da govorimo ono što mislimo i mislimo ono što govorimo.

Netko nam se ne sviđa kao potencijalni partner i to mu otvoreno dajemo do znanja uvažavajući njegove ili njezine osjećaje.

Iskrenost sama po sebi nije niti dobra niti loša, baš poput drugih osobina kao što je urednost, marljivost, upornost. Sve ovisi o situaciji i kontekstu.

Jedna autorica smatra kako postoje barem tri nijanse iskrenosti.

Najtamnija nijansa ili „trljanje soli na ranu“

„Istina boli.“

Jesmo li uistinu ‘samo iskreni’ i da li ‘samo želimo pomoći’ kada svoje mišljenje iznosimo na način da nas i nije previše briga kako će se osjećati druga osoba i ograđujući se od odgovornosti za ono što izgovaramo pod krinkom „Samo sam iskren/a.“?

Ako uistinu možemo biti iskreni sami sa sobom u takvom trenutku, tada možda shvatimo kako je bezobrazluk koji smo upravo prezentirali ništa drugo doli način da olakšamo pritisak straha, boli, patnje, nezadovoljstva koje sami osjećamo. Sve što radimo je artikulacija privremenih, ali neugodnih, osjećaja nestrpljivosti, frustracije, ljutnje ili zamjeranja.

Biti iskren ne znači izreći svaku misao koja nam padne na pamet. To nije iskrenost, to je izbjegavanje boli.

Kada je iskrenost vođena potrebom da budemo u pravu i likujemo, da kaznimo drugu osobu ili da se riješimo neugode, tada govorimo bez suosjećanja prema drugoj osobi, bez preuzimanja odgovornosti za ono što smo rekli i zapravo niti nemamo namjeru pomoći drugoj osobi.

Kada rečenicu započinjemo sa „Bez uvrede, samo sam iskrena…“ drugoj osobi dajemo do znanja da se ne smije naljutiti ni biti povrijeđena jer smo imali najbolje namjere, a to što je naša izjava okrutna i to što je povrijedila drugu osobu – to nije naš problem. Uostalom, svi znamo da istina boli. Zar ne?

Izjava „Bez uvrede, ali ti si glupa / nesposobna / ružna…“ primjer je najtamnije nijanse iskrenosti jer stoji uz bok vrijeđanju i emocionalnom zlostavljanju.

Ako smo osoba kojoj je upućena takva iskrena izjava, imamo pravo uvrijediti se, biti nezahvalni i u potpunosti odbaciti izrečenu poruku kao nebitnu.

Srednja nijansa ili „reći ono što je potrebno na obziran način“

Ponekada je u odnosima koji su nam važni potrebno biti iskren, odnosno, sa drugom osobom podijeliti svoj doživljaj situacije ili ponašanja druge osobe. Ono što iskrenost u ovom slučaju razlikuje od bezobrazluka je svijest da se to što imamo za reći možda i neće svidjeti drugoj osobi, prihvaćamo moguće posljedice u smislu povrijeđenih osjećaja, a možda i ljutnje i svjesni smo da se radi o našem doživljaju situacije.

Kod ove nijanse iskrenosti važno je biti jasan i držati se činjenica koliko god je moguće, umjesto da budemo ‘dobri’ kako ne bismo povrijedili drugu osobu, a da zapravo nismo prenijeli poruku koju smo željeli prenijeti.

Ova nijansa iskrenosti je ona u kojoj smo svjesni da dvije ili više osoba mogu promatrati istu stvar, a posve je različito doživjeti. Znamo da imamo pravo na svoj doživljaj situacije i znamo da imamo pravo i iznijeti svoje mišljenje. Shvaćamo kako druga osoba možda neće na stvari gledati na isti način kao i mi, ali to ne znači da nećemo reći ono što smo naumili reći.

Ako smo osoba koja prima poruku obojanu srednjom nijansom, vrlo je vjerojatno da nam neće biti drago slušati to što nam druga osoba govori. Neće nam biti ugodno, ali nećemo imati ni osjećaj da nas netko napada, da nas želi povrijediti i možda i osjetimo poriv razmisliti o tome što nam je rečeno.

Najsvjetlija nijansa „hoće li ti pomoći ako budem iskrena?“

Motiv ispod ovog oblika iskrenosti je suosjećanje i briga za drugu osobu, a ne toliko potreba da nama bude bolje ili ugodnije.

Primjerice, stojimo u tramvaju pored beskućnika čiji nam je miris najblaže rečeno odbojan. Možda imamo potrebu reći mu nešto u stilu „Bez uvrede stari, samo sam iskrena, ali ti smrdiš.“

Da. Istina je da čovjek smrdi, a nama nije ugodno. No, kako će takva izjava popraviti situaciju u kojoj se nalazimo? Što je još važnije, kako će ta izjava pomoći beskućniku koji taj trenutak ne može učiniti ništa da bi prestao smrditi, osim što će se vjerojatno osjećati loše zbog naše izjave?

Ponekada je najbolja opcija ne reći ništa jer naša iskrenost ne može pomoći ni nama ni drugima. Umjesto toga možemo se usmjeriti na to da budemo iskreni prema sebi i zapitati se zašto uopće imamo potrebu nešto reći.

girl-983969_1920

Smisao ovog teksta nije osporiti naše pravo da jasno i glasno kažemo svoje mišljenje o stvarima koje su nam važne, o tome što želimo i što nas smeta, o postavljanju granica i osmišljavanju života u kojem ćemo biti iskreni i dosljedni sebi.

Uistinu nema smisla, ako je to ikako moguće izbjeći, hodati kroz život oprezno kao da hodamo po ljuskama od jajeta i zatomljavati sebe, dopuštati da netko prelazi naše granice, a sve kako bismo bili ‘dobra’ osoba.

No, jednako tako prije nego što nešto kažemo, možemo razmisliti zašto to želimo reći i razmisliti o načinu na koji ćemo to reći. Vrlo često ljudi iznenade jer čuju ono što im želimo reći kada im to i kažemo na prikladan način.

To ne znači da ekstremne situacije neće od nas zahtijevati i ekstremne poteze jer ponekada ljudi jednostavno ne čuju. Ali radi se o ekstremnim i rijetkim situacijama.

I za kraj, pričica o kojoj vrijedi razmisliti. Priča je primjenjivija za ogovaranje, ali vjerujem da može poslužiti i u ovoj situaciji.

Sokrat je slovio za mudraca. Jednog dana ga potraži neki čovjek i reče:

”Znaš li što sam sve čuo o tvome prijatelju?”

“Trenutak”, odgovori Sokrat, ”prije nego što mi ispričaš volio bih da prođeš jedan brzi test. Jesi li to što mi želiš reći prosijao kroz tri sita?”

”Tri sita?”

“Da”, odgovori Sokrat, ”prije nego što ispričaš neke stvari o drugome, dobro je uzeti malo vremena i prosijati ono što želiš reći. To nazivam test od tri sita! Prvo je sito ISTINE. Jesi li provjerio da li je istina ono što mi želiš ispričati?”

”Ne. Nisam. Nisam vidio, samo sam čuo kako pričaju.”

“Dobro! Ne znaš da li je to istina. Probajmo ponovo: pokušajmo prosijati drugačije, sad ćemo uzeti sito DOBROTE. Ono što mi želiš ispričati o prijatelju, je li nešto dobro?”

“Ne, baš suprotno! Čuo sam kako se tvoj prijatelj loše ponio.”

“Dakle”, nastavi Sokrat, ”želiš mi ispričati loše stvari o prijatelju, a nisi siguran jesu li istinite. To i nije baš ohrabrujuće! Još uvijek možeš proći test, jer je ostalo još sito KORISTI. Je li korisno da mi ispričaš sve što je moj prijatelj učinio?”

”Korisno? Pa i ne, ne vjerujem da bi ti to moglo koristiti.”

”Dakle”, zaključi Sokrat, ”ono što mi želiš ispričati nije istina, ni dobro, ni korisno, pa zašto bi mi onda pričao. Ne želim ništa znati od onoga što si mi htio ispričati, i tebi će biti bolje da sve to zaboraviš.”


Literatura

Jezuita, A. (2014). „No offence, I’m just being honest…“ Honesty or bullying? – know the difference. 

McBride, E. (2015). What is the Difference Between Being Rude and Being Honest?


 

5 komentara za “Jeste li iskreni ili samo bezobrazni?”

  1. Marija, sve pohvale za odabir teme i vrlo pitko predstavljanje ključnih razlika izmeđe iskrenosti i istine, kao i mnoštvo slikovitih primera, sve do Sokrata.

    Čini mi se da inače dolazi do brkanja u razumevanju tih potpuno različitih pojmova, baš kao i nemilosrdne potrebe (?) kod nekih ljudi za iskazivanjem/pokazivanjem iskrenosti ili isto to pod navodnicima.

  2. Pingback: Sa mnom ćeš uvijek znati na čemu si – Žarooljica

Napišite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

error: Sadržaj web stranice je zaštićen!
Scroll to Top