Sve ono za čime žalim ili što bi bilo kad bi bilo

Uobičajeno je mišljenje kako je prekopavanje po prošlosti gubitak vremena. Prošlost je prošla, a život ide naprijed. Zar ne?

No, mnogo puta se i nehotice nađemo u dvorani prošlosti iz koje ne možemo izaći jer nas iz kutova vrebaju stvari za kojima žalimo. Muče nas. Prikazuju bolnu viziju života i sve ono što je moglo biti, a mi nemamo vremeplov i ne možemo učiniti ništa da promijenimo prošle odabire.

Sama definicija žaljenja kaže kako žalimo za nečim što se dogodilo u prošlosti. Bilo da smo previše novca potrošili na novu super torbu ili zato što nismo poljubili tu neverojatnu osobu kada smo imali priliku. Žaljenje je obično popraćeno mišlju kako bi naš život sada bio drugačiji samo da smo u prošlosti donijeli drugačiju odluku.

Žaljenje je često praćeno ljutnjom, poniženjem, tugom, krivnjom, sramom, neugodom ili kombinacijom tih osjećaja.

Još jedan aspekt žaljenja je da je često bazirano na neopravdanoj pretpostavci da smo ono što smo učinili, a za čime žalimo, mogli učiniti na drugačiji i bolji način. Naposljetku, žaljenje pretpostavlja ideju slobodne volje.

Ali, pravo pitanje je da ako uzmemo u obzir vlastitu razinu impulzivnosti ili sklonosti izbjegavanju rizika, kao i značenje koje je tada u prošlosti taj događaj imao za nas – da li je uopće postojala realna mogućnost da reagiramo ikako drugačije od načina na koji smo reagirali?

Da smo znali i mogli drugačije, zar to ne bismo i učinili?

Svoja prošla ponašanja, koliko god se loše osjećali vezano uz njih, možemo razumjeti samo ako uzmemo u obzir način na koji smo bili programirani do tog trenutka. Način na koji smo reagirali, a za kojim sada žalimo, u jednom je trenutku našeg života predstavljao adaptivan oblik ponašanja, postao je dio nas i dio naše ideje kako plivati u svijetu.

Na žalost, tek sudarom sa drugim svjetovima i drugim ljudima možemo uopće početi shvaćati da ono što je bilo adaptivno nekad u odnosu sa roditeljima, učiteljima i starim ljubavima – više ne vrijedi. Tek nakon sudara možemo shvatiti da je nešto sada neprikladno i loše za nas, a možda i za druge, a potom i prilagoditi svoje ponašanje.

To je razlog zašto možda ne bismo trebali olako pokušavati odbaciti i zaboraviti sve ono za čime žalimo, već možda nježno i sa empatijom prema sebi kritički razmotriti prošle izbore i prošla ponašanja.

Ako iz svega za čime žalimo možemo naučiti barem jednu stvar o sebi, jednu stvar koja će u budućnosti dovesti do boljih i konstruktivnijih odabira – pobijedili smo. Inače riskiramo da nas žaljenje za određenim stvarima na neki način prati cijeli život i da cijeli život ponavljamo iste greške.

Kreativno procesiranje onoga za čime žalimo sa ciljem da to položimo u ladicu prošlosti, na mjesto na kojem nas neće svakodnevno progoniti, najbolji je način upoznavanja sebe i način na koji ćemo oprostiti sami sebi. Također, to je put razvoja osoobne mudrosti koja je posljedica dubljeg razumijevanja nekog našeg iskustva.

Sposobnost da sa suosjećanjem sagledamo disfunkcionalno ili pogrešno razmišljanje koje nas je dovelo do nekog ponašanja za kojim sada žalimo, omogućava nam i motivira nas da to ponašanje više ne ponavljamo.

Primjerice, možda smo u nekoj situaciji postupili ishitreno i nepromišljeno jer se nismo znali kontrolirati. Da li još uvijek imamo taj problem? Da li je naš život i dalje obilježen time da ne znamo kako stati na loptu i razmisliti o svojim postupcima? Ako je tako, možda možemo razmisliti o tome što je potrebno učiniti kako bismo se u budućnosti zaustavili na vrijeme i promislili o svojim postupcima.

Ili, kada razmišljamo o onome za čime žalimo, da li smo propustili priliku učiniti nešto posebno ili biti sa nekim posebnim, a nismo, nego smo pobjegli zbog straha da ćemo pogriješiti ili straha od odbijanja? Ako nas preplavljuje mogućnost izlaska iz naše sigurne zone, što bismo mogli učiniti kako nam se to ne bi ponavljalo u budućnosti? Mark Twain je jednom rekao „Zašto se ne popesti na granu? Tamo je voće.“ Doduše, penjanje na drvo povećava vjerojatnost da padnemo, a ironija je u tome da strahom od riskiranja riskiramo žaljenje u budućnosti.

Malo je vjerojatno da ćemo ostvariti svoje snove i postići ono što želimo ako se nismo spremni suočiti sa svojim strahovima i riskirati.

Možda su stvari za kojima žalimo posljedica toga što naši izbori nisu bili u skladu sa našim vrijednostima ili ciljevima i možda je baš sada trenutak kada bismo trebali razmisliti o njima. O sebi. Što možemo učiniti da budući izbori odražavaju ono što jesmo? Da li su prošli izbori koji nisu bili u skladu sa našim ciljevima ili vrijednostima rezultat toga što se nismo dovoljno poznavali?

Ponekada žalimo za nečim što smo učinili, a ponekada za onim što nismo učinili. Istraživanja su pokazala kako općenito više žalimo za stvarima koje nismo učinili. „Zašto nisam nešto rekao?“, „Zašto nisam završila fakltet?“, „Zašto se nisam prijavila na taj posao?“

Žaljenje za nečim što nismo učinili češće je zbog toga što imamo osjećaj da smo stvari ostavili nezavršenima ili nepotpunima, a kroz misli nam prolazi „Što bi bilo samo da sam…“

Nemoguće je živjeti život u kojemu nećemo žaliti ni za čime. Ljudi smo. Griješimo. No, moguće je učiti i naučiti nešto iz onoga za čime već žalimo i spriječiti iste greške u budućnosti.

Naposljetku, o nama manje govore naše greške i porazi, a više način na koji se nosimo sa njima.

Za čime vi žalite?

Povezani članci Padnimo, Dan kada sam si uzgojila kralježnicu, Ja biram tebe. Biraš li i ti mene?, Ako ne pitaš, odgovor je uvijek “Ne.”

Autorica – ja sam Marija Berzati, psihologinja i psihoterapeutkinja. Ako ti se posebno svidio neki članak slobodno ga podijeli uz napomenu da si ga preuzeo/la sa zarooljica.com. Ako te je neki članak potaknuo na razmišljanje i želio/ljela bi raditi na sebi, slobodno mi se javi.

Literatura

Hyman, I. (2015). No Regrets. 

Seltzer, L.F. (2016). How Your Regrets Can Actually Help You? 

 

8 Replies to “Sve ono za čime žalim ili što bi bilo kad bi bilo”

  1. Marija
    Žalim za tim što nisam odmah reagirala na povrede, uvjek ih opraštala,vjerovala u oprosti nisam htio,a time kupovala privrženos i pažnju tako dugo koliko je njemu trebalo.
    sada bih rado rekla budi tamo gdje jesi, što dalje od mene,ali boli gubitak, možda nečega što nije zavrijedilo niti jedne moje suze?

    Liked by 1 person

    1. Možda zapravo tek sada bole sve one povrede koje ste dozvoljavali i praštali, možda boli ideja da ste se mogli zaštititi, a niste. Možda zapravo bole razlozi zbog kojih se niste štitili i zbog kojih ste dozvoljavali neprikladno ponašanje.

      Možda boli to što su se raspale vaše iluzije vezane uz tog čovjeka.

      Ali on je samo jedan, u moru mnogih, koji su možda spremniji i sposobniji pružiti vam ono što trebate ❤

      Sviđa mi se

    2. Hvala Marija
      Od sada svjet oko sebe gledam drugim očima, sve sam podredila jednoj osobi i nisam primječivala kako život teće, godine prolaze i koliko lijepih stvari prođe pored tebe a ti gledaš iluziju,svjtlo koje ne postoji.

      Liked by 1 person

  2. Uopšteno, smatram da sam morala (imperativno, da) da se zauzmem bolje za sebe u situacijama kada sam se “sklanjala” ili kada nisam “uzvraćala udarce” drugima koji su me povređivali, da ne bih ja povređivala njih. Zbog toga se u stvari nisam nimalo dobro osećala, jer sam time povređivala sebe.

    A u stvari postoji samo jedan trenutak za kojim žalim, a to je što nisam bila prisutna u kada je moja majka iznenada preminula. Nisam znala da je to bila njena poslednja noć.

    Za čime ti žališ?

    Liked by 1 person

    1. Žao mi je zbog tvoje mame 😦

      Odlično pitanje 😀 Ništa manje nisam ni očekivala od tebe 😂

      Ne žalim za puno stvari, ali ima jedna koja mi se provlačila kroz život.. uopćeno govoreći.. trenutno žalim za time što nisam otvoreno i jasno rekla što me boli kada me je to boljelo i što sam se pretvarala da sam superžena što nisam jer sam se bojala da bih u protivnom bila odbačena. Žalim za time što nisam bila sigurna u to koliko vrijedim i u to koliko toga imam za dati i ponuditi.

      Možda bi ishod bio isti da sam sve to znala tada, a možda i ne bi. Nikada neću saznati, ali nadam se i radim na tome da takve greške i posljedične boli izbjegnem u budućnosti.

      Ahh.. jesmo ga uopćile 😀

      Liked by 1 person

    2. Hvala ti, draga Marija, na saosećanjima. Postoje takve tuge, u mom slučaju, to je moja majka, koje ostaju večiti neprebol. Vreme tu učini toliko da se sve više sećaš lepih i komičnih trenutaka.

      Opis tvog odnosa prema sebi, takođe, je identičan onome što bih da sam proširila prvi komentar i sama napisala, stoga, potpuno razumem i osećam sve. Olakšanje mi je bilo kada sam uvidela i prihvatila da nije pitanje to šta ja mogu, pa da automatski to i prihvatim (ko da sam superwoman), već da naučim da sebe pitam i odgovorim sebi da li to želim i da naučim da izaberem. Takođe, isto, moje samovrednovanje je dugo bilo pod znakom pitanja.

      A znaš, uvek sam se pitala upravo to, da li bih bila drugačija sada da su neke okolnosti bile drugačije tada. Ali, to je kao lovljenje vetra koji se uvek izmakne (sad sam ga ja skoro pa poetski okitila, pa pobegla od klasičnog uopštavanja).

      Najsrdačnije te pozdravljam i veoma volim tvoju otvorenost. 🙂

      Sviđa mi se

    3. Možda neke tuge nisu loše tuge. Nisam sigurna da li ikada želim doći u stanje da me neki gubici više nikada ni malo ne zabole.

      Neka boli malo tamo negdje. Boli jer je bilo važno. Jer je taj netko bio važan.

      I samim time što život ide dalje, a i dalje ipak pomalo boli mi je znak da to nije loša bol. I ne želim je se riješiti.

      Ehh.. što bi bilo kad bi bilo popularno zvano ŠBBKBB 😉

      I da.. moram se osvrnuti na pitanje odabira.. baš to. Nekako sa vjerom sebe i sigurnošću što imam za dati i ponuditi dolazi i ta mogućnost odabira.. sve to što imam za dati i ponuditi su onda “samo” moje dobre osobine, vrline.. a ne valuta kojom kupujem ljubav i privrženost.

      Poštovanje i uvažavanje su minimum svakog odnosa i ne želim to kupovati. Tu se za mene krije odabir.

      Budi ono što jesi, ne moraš me uvažavati ni poštovati, ali to budi negdje dalje od mene.

      I ja tebe pozdravljam.. definitivno materijal za još razmišljanja 😀

      Liked by 1 person

Dragi čitaoče, draga čitateljice! Cijenim tvoje mišljenje i željela bih ga čuti kroz tvoj komentar. Molim te nemoj pisati komentare koji su uvredljivi, opsceni, predstavljaju govor mržnje, način uznemiravanja ili izoliranja bilo kojeg drugog čitatelja. Zadržavam pravo da takve komentare uklonim sa svog bloga. Hvala ;)

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s