Zašto se zaljubljujemo u narcistične osobe?

Početak odnosa sa narcističnom osobom vrlo često je sličan bajci u kojoj poput noćnih leptirića letimo prema njezinoj zasljepljujućoj svjetlosti, samo kako bismo shvatili da naša priča vjerojatno neće imati sretan kraj i da bismo mogli izgorjeti ako se ne odmaknemo.

Kada se bajka sudari sa stvarnošću, a naše ružičaste naočale razbiju u tisuće oštrih komadića, pitamo se što se dogodilo i zašto smo uopće tako entuzijastično letjeli prema zasljepljujućoj svjetlosti?

Na žalost, malo je vjerojatno da će nam naš princ (ili princeza) iz bajke ponuditi odgovor na ijedno pitanje. Ako su tih odgovora uopće svjesni, zadržat će ih za sebe.

Drugim riječima, ostaje nam samo ona opcija u kojoj ćemo pogledati u sebe i vidjeti zašto smo tako spremno poletjeli na svjetlost i zašto smo ignorirali sve one znakove koji su nam govorili da on i nije tako savršeno mitsko biće kakvim se predstavlja. To sve je potrebno kako bismo preuzeli odgovornost za svoje postupke i spriječili ponavljanje takvih odnosa i njihovih posljedica u budućnosti.

Kada bajka preraste u horor priču, a odnos dođe svome kraju možda je najprirodnija stvar okriviti dragog posrnulog narcisa za sve loše što se u odnosu događalo i zaboraviti da smo dobrovoljno poletjeli, da smo spremno pili eliksir koji nam je ponudio i da nas on ni na što nije prisilio. Ono što igru koju smo igrali čini i divnom i strašnom je to da smo pristali igrati je.

Suovisnost i nedostatak ljubavi prema sebi

Neki autori poput Rossa Rosenberga koriste pojmove suovisnosti (eng. co-dependency) i nedostatak ljubavi prema sebi (eng. self-love deficiency) kako bi opisali osobe koje opetovano ulaze u odnose sa narcističnim osobama.

Kada kažemo da smo suovisni u odnosu sa narcističnom osobom to znači da ovisimo o njezinom lažnom sjaju, onome što ona isijava, kako bi održali iluziju da smo u odnosu punom ljubavi sa nekim tko nas zapravo uopće ne doživljava kao osobu.

Kada nas kroz odnos prati osjećaj da smo tek objekt, predmet koji služi za zadovoljavanje tuđih potreba – možda bismo mu trebali i vjerovati. Koliko god neki predmet bio vrijedan, taj predmet je zamjenjiv. Jednom mi je jedna narcistična osoba rekla kako se ona ni za što ne veže, kada smo pričali o odnosima, i dala mi usporedbu sa svojim autom kojeg je prodala i kupila novi sa završnom mišlju „Ne treba se ni uz što vezati.“

Ono što nam možda može zvučati iznenađujuće je to da su uzroci suovisnosti i manjka ljubavi prema sebi istovjetni uzrocima narcizma.

Uzroci narcizma i manjka ljubavi prema sebi

I narcistične osobe i osobe kojima manjka ljubavi prema sebi odrasle su u okolini u kojima je ljubav bila uvjetovana zadovoljavanjem roditeljskih potreba. Drugim riječima, radi se o okolini u kojima su potrebe i osjećaji roditelja bili ispred potreba i osjećaja djeteta.

U situaciji u kojoj opstanak malenog djeteta ovisi o velikom i moćnom roditelju, vrlo je lako uvjeriti dijete da su njegove potrebe i osjećaji neprikladni i da su u sukobu s potrebama i osjećajima roditelja. Ako dijete želi preživjeti, tada nema druge opcije nego povjerovati.

Uzmimo za primjer muškarca koji je imao roditelje koji mu nikada nisu dali priliku da pokaže kako se osjeća niti su zadovoljavali njegove potrebe jer su bili previše okupirani svojim emocijama i potrebama. Umjesto zadovoljenja potreba i uvažavanja osjećaja, taj muškarac je kao dječak bio kažnjavan (ignoriranjem, prodikama, omalovažavanjem, podsmjehivanjem i slično).

Ako je tijekom odrastanja naučio sakrivati emocionalne rane prikazujući se savršenim i neranjivim, on neće znati kako pokazati svome djetetu da vidi i razumije njegove potrebe i osjećaje. Kada njegovo dijete pokaže kako ima i potrebe i osjećaje, on neće znati kako reagirati na njih. Možda će ga kažnjavati na isti način na koji su njegovi roditelji kažnjavali njega.

Djeca odrastanjem uče prepoznavati emocionalna stanja roditelja i kako se ponašati da ne bi uznemirili roditelja. Međutim, na taj način dijete žrtvuje sebe kako bi poštedjelo roditelja. Dijete se nesvjesno odriče sebe, svojih osjećaja i svojih potreba i utjehu traži u onom lažnom odrazu sebe koji će zadovoljiti roditelja.

Djeca uče kakva bi trebala biti jer im je bolno očito da nisu dovoljno dobra onakva kakva jesu.

Roditelji zapostavljaju svoje dijete jer mu (često nesvjesno) govore kako se ne bi trebalo osjećati onako kako se osjeća, da ne bi trebalo trebati ono što treba ili da su te potrebe previše. Govore djetetu kako njegova stvarnost nije stvarna.

U konačnici dijete dobiva potvrdu i naklonost od roditelja samo onda kada je njegovo ponašanje u skladu sa potrebama roditelja. Na taj način dijete brka naklonost roditelja prema nečemu što nije sa onim kako bi trebala izgledati ljubav prema onome što uistinu jest. To nije neobično ako dijete nikada i nije okusilo ljubav zbog svega onoga dobroga što je. Dijete s vremenom postaje uvjetovano potiskivati ono što jest kako bi zadovoljilo roditelja čime se stvara iluzija odnosa punog ljubavi.

Djeca uče kako je ljubav uvjetovana, da moraju dati puno kako bi zauzvrat dobila mrvice i da ne mogu očekivati ljubav zbog onoga što jesu već zbog toga koliko dobro igraju ulogu koju im je roditelj namijenio.

Odnos sa roditeljem je šablona odnosa kakvima će dijete težiti i tražiti ih u odrasloj dobi jer će mu drugi oblici odnosa biti nepoznati i neće znati što sa njima.

I narcistična i suovisna osoba dijele istu tragičnu sudbinu, a razilaze se u tome da je narcistična osoba izgubila nadu da može biti voljena, ne zna kako osjećati empatiju zbog boli koju je i preživjela i koju joj nitko nije priznao i naučila je na vlastitom iskustvu kako su drugi ljudi tek objekti koji služe za zadovoljavanje potreba.

Suovisna osoba se s druge strane nada da će biti voljena ako samo malo bolje odigra svoju ulogu ponavljajući odnos koji je imala sa narcističnim roditeljem.

Na taj način se narcistične i suovisne osobe privlače poput magneta jer su povezane istom traumom iz djetinjstva.

Na ovom mjestu je važno napomenuti kako se razlikujemo s obzirom na stupanj u kojem pokazujemo narcizam i suovisnost. U velikom broju odnosa jedan partner više daje, a drugi više prima. Ako omjer primanja i davanja nije nesrazmjeran to je i dalje i razumno zdrav odnos i ničija uloga nije patološka.

Ovisnička kvaliteta odnosa narcistične i suovisne osobe

Narcistična i suovisna osoba ovisne su jedna o drugoj. Suovisna osoba privlači narcističnu zato jer je požrtvovna i divi se sigurnosti narcistične osobe. Narcistična osoba privlači suovisnu osobu jer prezentira lažno samopouzdanje koje nedostaje suovisnoj osobi.

Narcistična osoba može davati i isprazna obećanja kako bi suovisnu zadržala u zanosu – a radi se o obećanjima koja su uvjetovana i nikada u potpunosti ispunjena.

Narcistična osoba ponaša se prema suovisnoj na isti način na koji su se prema njoj ponašali u djetinjstvu, a suovisna osoba pleše isti ples na koji je od djetinjstva naviknuta. Niti jedna osoba u tom odnosu nije ono što uistinu jest već na van isijava i projicira ono što vjeruje da druga osoba očekuje.

Kada bajka sa narcističnom osobom završi, ono što ostaje nama kao suovisnoj osobi su simptomi sustezanja koja prate ovisnosti. Ostaje nam usamljenost zbog koje se često opet vraćamo u odnos u kojem nismo sretni ili tražimo novu narcističnu osobu u nadi kako će naša bajka ovog puta imati drugačiji završetak.

Zašto padamo na narcistične osobe?

To je odlično pitanje i ako radom na sebi uspijemo u potpunosti iskreno odgovoriti na njega, spasili smo se od novog suovisničkog odnosa i gotovo neizbježne boli koja će popratiti taj odnos.

Dva su smjera u kojem mogu poteći naši odgovori na to pitanje:

• najočitiji odgovor kaže „Pala sam na svog narcisa jer je on odličan glumac i manipulator.“
• drugi odgovor kaže „Pala sam na svog narcisa zato što imam nezavršenog posla iz prošlosti. U meni se kriju emocionalne rane i to je razlog zašto sam pomaknula svoje granice i ušla u suovisnički odnos.“

U određenoj mjeri su oba odgovora točna.

Narcistične osobe su izvrsne u stjecanju povjerenja i naklonosti drugih ljudi i mnogo je ljudi koji su imali normalno djetinjstvo, a koje su naletjele na narcisa i zaljubile se u njega ili poslovno surađivale s njim.

No, jednako tako osobe sa zdravim osjećajem samopoštovanja i osobe koje poznaju i prihvaćaju sebe neće tolerirati odnos u kojem ih netko kontinuirano iskorištava, a možda i zlostavlja već će se povući. Te osobe neće imati neodoljivu potrebu uzvraćati ili mijenjati narcističnog partnera i pokušati vratiti trenutke sreće i zaljubljenosti kako bi osigurale ljubav, naklonost, sigurnost i samo preživljavanje.

Te osobe nakon prekida odnosa ne osjećaju agoniju gubitka i usamljenosti već možda osjećaju i olakšanje što su izbjegle metak.

Odgovor na pitanje „Zašto se zaljubljujemo u narcistične osobe?“ možemo dati jedino mi sami sebi ako smo dovoljno ustrajni i hrabri da upoznamo sebe, očistimo i previjemo emocionalne rane iz prošlosti i ako damo priliku nekome da nam pokaže kako je biti voljen zbog onoga što jesmo.

Sretno na putovanju 😉

Autorica – ja sam Marija Berzati, psihologinja i psihoterapeutkinja. Ako te je neki članak potaknuo na razmišljanje i želio/ljela bi raditi na sebi, slobodno mi se javi.

Literatura

Evans, M.T. Why Did We Fall for a Narcissist? Part 1.

Letendre, P.J. (2016). The Illusuion of Love: Why We Fall in Love With Narcissists?

Myles, A. (2015). Why We Fall in Love With Narcissists: The Harsh Truth.