Jeste li zapeli u nedefiniranom odnosu?

Ako želiš ući u moj život, vrata su ti otvorena.

Ako želiš izaći iz mog života, vrata su ti otvorena.

Molim te samo da ne stojiš na vratima jer blokiraš promet.

U modernom svijetu, a osobito u velikim gradovima gdje je moguće izgubiti se u moru ljudi, imamo mogućnost posve legitimno ostvariti oblik odnosa koji nam odgovara. Da, ako živimo nevjenčani sa partnerom možda ćemo neko vrijeme trpjeti sablazan susjede koja voli gurati nos tamo gdje mu nije mjesto, ali s vremenom će i ta susjeda pronaći novu zanimaciju.

Usprkos svim mogućnostima i legitimnosti svih oblika odnosa koje možemo zamisliti, ipak vrlo često završavamo u romantičnim vezama koje to nisu, u odnosima čije su definicije lelujave, gdje se ne zna tko pije, a tko plaća, a još manje koja su prava i obaveze.

Ovdje ne govorimo o samom početku nekog odnosa, kada se tek upoznajemo sa drugom osobom i uistinu ne znamo kamo bi nas taj odnos mogao odvesti. Ovdje govorimo o odnosima koji traju mjesecima, godinama, pa čak i desetljećima, a da nikada na njih nismo okačili znak prijateljstva, romantične ljubavi ili profesionalnog odnosa.

To su odnosi u kojima smo ‘samo’ prijatelji, ali se čujemo prečesto, grlimo predugo, ljubimo u usta, a možda i imamo iznimno vatrene i ispunjavajuće seksualne odnose. To su odnosi koji nisu romantična veza, ali ipak nam druga strana govori kako smo posebni, da nas voli, kako se nikada nisu tako povezali sa nekim, a mi uzvraćamo istim žarom. To su odnosi gdje druga strana ima partnera ili partnericu, ali je jako posesivna i ljubomorna i mi ne bismo trebali imati nikog drugog ili izlaziti sa drugom osobom.

To su odnosi koji sa sobom nose strastvene zagrljaje, duboke poglede i posebne osmjehe, ali nose i usamljenost i prazan ekran mobitela jer ipak nismo službeno u romantičnoj vezi pa se ne moramo čuti svaki dan, a možda ni tjedan ili mjesec dana. To su i oni odnosi u kojima sve funkcionira kao da smo u vezi, ali iz nekog razloga se skrivamo i nitko ne smije znati za nas.

To su odnosi u kojima on ili ona nisu spremni obvezati se i podignuti odnos na novu razinu jer su ranjene duše koje se boje da će ih netko povrijediti. No, mnogo puta se događa da te iste ranjene duše upoznaju nekog trećeg i obvežu se zajedničkim životom ili čak i brakom toj trećoj osobi, a nama u rukama ne ostaje ništa.

Ono najgore je to da nam ionako ništa nisu obećali. Bili su iskreni prema nama, zar ne?

Znam da je većina vas kliknula na ovaj tekst u nadi da će ovdje pronaći djelić odgovora na pitanja „Zašto je on takav?“, „Zašto se ne želi promijeniti?“, „Da li me on uopće voli kada ne želi romantičnu vezu sa mnom?“ i „Ako ću ga dovoljno voljeti i biti strpljiva, hoću li dobiti ono što želim?“

No, na žalost odgovore na ta pitanja nam možda može pružiti samo osoba sa kojom smo ušli u lelujavi i magloviti odnos. Jedno je sigurno, ako ne pitamo – sigurno nećemo ni saznati.

Ono što je vrlo često paradoksalno u takvim nedefiniranim odnosima koje doživljavamo kao duboke odnose pune ljubavi je postojanje tabu tema – tema o kojima se ne razgovara, a najčešća takva tema je definicija odnosa “Što smo mi jedno drugome? U kojem smjeru idemo i da li uopće nekuda idemo?”

Naravno da definiranje odnosa nije garancija da će taj odnos trajati do kraja naših života niti da će nužno otići u onom smjeru o kojem smo razgovarali, ali ako sada u ovom trenutku dijelimo istu viziju budućnosti u kojoj smo zajedno, zašto to ne bismo oboje izgovorili na glas?

Ono što je sasvim sigurno je da će inzistiranjem na otvorenom razgovoru, definiranju pravila i granica odnosa naš nedefinirani odnos najvjerojatnije doći svome kraju. Kako god bilo, što god druga osoba rekla da želi ili ne želi, taj nedefinirani dio je gotov.

Postoji mogućnost da taj kraj predstavlja početak novog odnosa u kojemu ćemo se osjećati ugodnije jer ćemo imati ideju prema kuda idemo.

No, realna mogućnost je i ta da druga osoba ne dijeli naš entuzijazam prema definiranijoj zajedničkoj budućnosti i da će time kraj nedefiniranog odnosa značiti i definitivni kraj odnosa sa drugom osobom.

Kako god bilo bitno je osvijestiti da i mi tu imamo mnogo toga za reći i odlučiti.

Možda se nalazimo na onome mjestu u životu gdje nam nedefinirani odnos odgovara, iako bi nam možda više odgovaralo samo prijateljstvo ili samo romantičan odnos. I to je u redu. Ne moramo voditi razgovore za koje trenutno nismo spremni niti donositi odluke ako nismo sigurni da se možemo nositi sa svim posljedicama.

Ali ako se nalazimo na onome mjestu u životu gdje nas naš nedefinirani odnos boli, kada ushićenje i ispunjenje kada smo zajedno ne uspijevaju odagnati tugu i usamljenost kada nismo, kada nas boli ideja odlaska, a ostanak se čini pretežak – možda je vrijeme da pogled sa njega ili nje usmjerimo na sebe i svoje potrebe i želje.

Ako to zvuči kao nešto što je lakše reći nego napraviti – dobro zvuči jer to je lakše reći nego učiniti prvenstveno radi niza opravdanja zbog kojih ne činimo ništa da bismo promijenili situaciju u kojoj se nalazimo.

“On je zbilja dobra osoba. Odmah u početku mi je rekao što mogu očekivati. Nije me prevario ni lagao mi.”

On (ona) najvjerojatnije je dobra osoba i u svijetu u kojem bi on želio definirati odnos vjerojatno bismo i mogli imati dobar i kvalitetan odnos, ali on to ne želi.

On je odmah na početku rekao da želi da budemo samo prijatelji, ali je vrlo brzo potom i prekršio vlastito pravilo, a mi smo to spremno dočekali u nadi da će s vremenom promijeniti mišljenje.

“On se samo boji da će biti povrijeđen. Imao je teško djetinjstvo. Nije mu bilo lako.”

Svijet je vidio i većih čuda od promjene mišljenja i zalječenja emocionalnih rana muškarca ili žene za kojom žudimo, no za promjenu i zalječenje onoga što nas boli mi prvo moramo imati želju i volju raditi na tome.

Trude li se uopće on ili ona riješiti svoje probleme?

Samo on ili ona su ti koji mogu ili ne moraju odlučiti aktivno se pozabaviti nerazrješenim konfliktima i emocionalnim ranama iz prošlosti.

Iza njegove hladnoće se krije jedna topla duša koja isto tako treba ljubav i pažnju.”

Neosporno je to da svi zaslužujemo i trebamo nekoga tko će nas voljeti. Kad kažem svi, mislim i na njega ili nju, ali mislim i na sebe i na tebe koji ovo čitaš.

I ti i ja zaslužujemo nekoga tko će nas voljeti onako kako nam treba.

“Ali on je tako poseban. Nikada više neću upoznati nekoga poput njega. Nikada se više ni sa kime neću tako povezati.”

Sigurno je da je on jedinstven i da više nećemo nikada doživjeti identičnu povezanost i intimnost, ali to ne znači da više nikada nećemo doživjeti nikakvu povezanost i intimnost.

Duboka ljubav i povezanost dolaze u različitim oblicima i mi ćemo sigurno opet osjetiti i ljubav i povezanost sa drugom osobom kada budemo spremni za to.

Sigurno postoji još niz objašnjenja, racionalizacija zbog kojih odgađamo otvoreni razgovor, odustajemo od tog razgovora jednom kada smo se odlučili na njega ili spremno odlazimo u zagrljaj nakon što su prošli dani ili tjedni kada se nismo čuli.

Ono što bi nam zapravo moglo pomoći, kada uspijemo pogled usmjeriti prema sebi su pitanja “Zašto ja nisam postavila granice do kuda se u odnosu smije ići?” ili “Zašto se zadovoljavam mrvicama kada u oceanu od tri i pol milijarde muškaraca postoji barem nekoliko milijuna koji bi me mogli voljeti onako kako mi treba.” ili “Želim li ja uistinu biti u ovom odnosu? Da li je ovo odnos koji me ispunjava?”

Mi smo jedini koji možemo dati odgovor na sva ova pitanja i može nam biti vrlo vrijedno i korisno razmisliti o njima.

Ponekada nedefinirani odnosi uistinu i završavaju definiranim odnosom, vezom, zajedničkim životom i brakom i sve to ovisi o jedinstvenom odnosu dviju osoba. Teško je generalizirati i reći po čemu se odnos koji ode na novu, definiraniju razinu razlikuje od onog koji se možda i ugasi tako nedefiniran. Ono što bi moglo učiniti razliku osim pasivnog čekanja da se druga osoba promijeni ili pokušaja da je izliječimo svojom ljubavlju je pogled u sebe i otvoreni razgovor.

Puno gledanja u sebe i puno otvorenog razgovora.

Samo hrabro 😉


Autorica – ja sam Marija Berzati, psihologinja i psihoterapeutkinja. Ako te je neki članak potaknuo na razmišljanje i želio/ljela bi raditi na sebi, slobodno mi se javi.

8 komentara za “Jeste li zapeli u nedefiniranom odnosu?”

  1. jako dobar članak <3 kako odrediti kada je vrijeme za takav razgovor? slusati sebe pretpostavljam..nema pravila…

  2. Pingback: Jeste li predostupni? – Žarooljica

  3. Pingback: Ljubavni trokuti – Žarooljica

Napišite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

error: Sadržaj web stranice je zaštićen!
Scroll to Top