Kako kompenzirate svoje nedostatke?

Svi se rađamo nesavršeni. Neki od nas su deblji, drugi su mršaviji. Neki odlično igraju nogomet dok drugi imaju ‘dvije lijeve’ u sportu. Bilo da se radi o mucanju, prebrzom govoru, problemima s aknama, problemima s učenjem ili bilo kojom drugom poteškoćom ili problemom za sve vrijedi jedno pitanje „Kako se nosimo sa tim poteškoćama ili problemima?“

Psihološka kompenzacija je jedan od načina na koji se nosimo sa svojim nedostacima i nastojimo uklopiti u društvo.

Kompenzacija je obrambeni mehanizam koji se očituje time što se jako, a možda i previše, trudimo u jednom području svog života kako bismo kompenzirali ono što doživljavamo kao slabost ili nedostatak u drugom području. Ta slabost može biti stvarna, a može se raditi i o krivoj procjeni. Kompenziramo zbog toga da bismo suočeni sa svojim slabostima mogli reći „Da, ali ja sam dobra u ‘tome i tome’.“ i osjećati se razumno dobro u danoj situaciji.

Primjerice, ako mislimo da baš i nismo nešto posebno pametni možemo se usmjeriti na to da budemo u boljoj tjelesnoj kondiciji od ostalih jer ako smatramo da smo u boljoj tjelesnoj kondiciji od ostalih, tada možemo prikriti, ignorirati ili čak i poreći negativnu sliku o našoj pameti.

To naravno ne znači da sve osobe koje su fit time skrivaju ideju da nisu posebno pametne.

Ovaj obrambeni mehanizam omogućuje nam da maskiramo svoju nesigurnost, frustracije ili nedostatke time što energiju usmjeravamo prema uspjehu i postignuću u drugim područjima. To je jedan od načina da se osjećamo bolje sami sa sobom i razvijemo samopouzdanje potrebno kako bismo vodili ispunjavajući i sretan život.

Vrste kompenzacije

Pojam „kompenzacija“ koristimo iznenađujuće često u svakodnevnom životu „On sigurno veličinom auta kompenzira nešto drugo.„ 😉 Ponekada u tome ima istine, a ponekada baš i ne.

U nekim situacijama kompenzacija može biti svjesna. Primjerice, znamo da smo slabi u javnom nastupu i trudimo se kompenzirati to time što posebnu pažnju posvećujemo pisanoj komunikaciji na poslu. Time privlačimo pažnju na ono područje u kojem nam ide dobro.

U drugim situacijama kompenzacija može biti i nesvjesna i možda ni ne shvaćamo koliko se nesigurno osjećamo u nekom području svog života i da to kompenziramo uspjehom u drugom području.

Kompenzacija može biti pozitivna ili negativna. Pozitivna kompenzacija može nam pomoći da nadiđemo vlastite nedostatke i da povećamo osjećaj vlastite vrijednosti i samopouzdanja.

Negativna kompenzacija nam ne pomaže u svladavanju nesavršenosti nego čak može i ojačati osjećaj inferiornosti, odnosno, osjećaj da su drugi uvijek bolji, pametniji, sposobniji, ljepši i slično. Dva su tipa negativne kompenzacije.

Pretjerana kompenzacija (eng. overcompensation) se događa kada ulažemo ekstreman trud u jednom području kako bismo prikrili nedostatke u drugom. Naš cilj je superiornost i težimo ka moći i dominaciji. Nastojimo biti bolji od drugih kako bismo se osjećali dobro sami sa sobom.

Suprotno od toga (eng. undercompensation) se događa kada se sa svojim nedostacima nosimo na način da postajemo pretjerano ovisni o drugima. Zahtijevamo pomoć i nemamo hrabrosti nositi se sa životom jer imamo osjećaj da ne možemo ‘to nešto’ izvesti dobro pa zato niti ne pokušavamo.

Primjerice, vjerujemo da smo loši u matematici pa tu nesigurnost pokušavamo nadići time što se pretjerano oslanjamo na profesore ili kolege u razredu da bismo postigli uspjeh. Ili vjerujemo da nismo osobito privlačni, ali se oslanjamo na privlačne prijateljice s kojima se družimo i izlazimo van.

Prednosti i nedostaci kompenzacije

Alfred Adler uveo je pojam kompenzacije i povezao ga s osjećajem nesigurnosti. Smatrao je kako se svi osjećamo inferiorno i nesigurno, ali imamo i snažnu prirodnu tendenciju da prikrijemo tu ‘slabost’ i zbog toga se često usmjeravamo prema izvrsnosti u nekom području.

Ta težnja prema izvrsnosti može se manifestirati na različite načine što znači da svatko od nas ima vlastiti sustav kojim pokušava postići tu izvrsnost.

Kompenzacija se u nekim situacijama može pozitivno odraziti na naš život. Primjer su situacije kada nas osjećaj nesigurnosti i da u nečemu nismo dobri potakne da se oko tog područja više potrudimo kako bismo ostvarili cilj.

Primjerice, ne ide nam dobro matematika u školi ili statistika na fakultetu, ali mi ne odustajemo i umjesto toga ulažemo dodatan trud i napor kako bismo svladali teško gradivo i s vremenom postajemo dobri ili možda čak i bolji u matematici od ostatka razreda ili kolega na fakutetu.

Grčki govornik Demosten kao dijete je mucao. Odlučan u tome da nadiđe mucanje, odlazio je na plažu i pokušavao govoriti sa malim kamenčićima u ustima. S vremenom je pomoću vježbe postao jedan od najpoznatijih grčkih govornika.

Međutim, kompenzacija nas može spriječiti u isprobavanju novih stvari ili u ostvarivanju sebe kao cjelovite osobe jer ćemo bježati od onoga što smatramo svojim nedostatkom.

Primjerice, osjećamo se loše i nesigurno jer imamo vrlo malo prijatelja ili ih uopće nemamo. Gdje god idemo vidimo druge u razgovoru sa prijateljima ili poznanicima i osjećamo se loše što i mi nemamo to nešto što je potrebno za stvaranje i održavanje bliskih prijateljstava. Taj osjećaj da nam nešto nedostaje ili da nešto nije u redu sa nama možemo pokušati kompenzirati na način da sami sebi kažemo „Možda nemam (toliko) bliskih prijatelja, ali imam super ocjene/ vrlo sam uspješna na poslu.“ Umjesto da poradimo na socijalnim vještinama i pokušamo stvoriti bliske odnose, bacamo se na učenje i/ili posao i vrlo malo vremena provodimo među ljudima. U tom slučaju nas kompenzacija može spriječiti da ikada nadiđemo osjećaj kako ne možemo stvoriti i održati blizak odnos.

Osim toga, određeni oblici kompenzacije vrlo su nepoželjni i mogu u svom ekstremu postati abnormalni. Kompleks više vrijednosti formiraju neki pojedinci kako bi kompenzirali stvarne ili umišljene nedostatke, a manifestira se u neprimjerenom ili agresivnom ponašanju prema drugima.

Ponekada neki od nas zbog osjećaja da sami po sebi nismo privlačno društvo, nastojimo privući druge neobičnim odijevanjem, čudnim ili neuobičajenim ponašanjem ili iskazivanjem ekstremno pristranih i šokantnih mišljenja i ideala.

Ponekada pojedinci koji se smatraju izrazito neprivlačnima pokušavaju osvojiti naklonost i ljubav suprotnog (ili istog) spola okrutnošću i neprikladnim oblicima ponašanja jer smatraju da to ne mogu postići nikako drugačije.

Iz dosadašnjih primjera je vidljivo kako kompenzacija može biti vrlo koristan obrambeni mehanizam jer se svatko od nas u većoj ili manjoj mjeri nosi sa osjećajem inferiornosti u nekom području života. Pojačanim naporom u spornom području ili odabirom nekog drugog područja, ako je to sporno područje objektivno nemoguće poboljšati, možemo kompenzirati taj osjećaj inferiornosti.

U idealnim okolnostima bismo bili svjesni što sa čime kompenziramo, racionalno bi o tome promislili i ako bi nam trenutna situacija odgovarala – nastavili bi i dalje sa onim što se do sada pokazalo kao uspješno.

Problemi nastaju onda kada neke stvari niti ne pokušavamo, a važne su nam ili kada se zbog kompenziranja počnemo prema drugima ponašati na neprikladne načine.

Jedna od logičnih misli je da ne možemo svi biti dobri u svemu, što je definitivno istina jer se razlikujemo prema svojim sposobnostima i interesima, ali ako smo nesretni radi nečega – možda se isplati propitati što sa čime kompenziramo i možemo li to ikako promijeniti i usmjeriti se prema tome da budemo što bolja i cjelovitija verzija sebe.