Posvećeno onima koje ću uvijek voljeti, čak i ako ih više nema u mom životu.
<3
Nekako se cijeli život vrti oko onih ljudi pored kojih se iz ovog ili onog razloga ne osjećamo dobro. Cijeli život se vrti oko tih razloga. „Zbog njega se osjećam usamljeno.“, „Pored nje se ne osjećam kao muškarac.“, „Stalno imam osjećaj da joj nešto dugujem.“, „On mi ne da da dišem.“ I tako u nedogled. Bez početka i bez kraja. U krug.
Toliko je lakše reći i misliti „Da te barem nikada nisam upoznala.“ od toga „Pored tebe se osjećam ili sam se u nizu trenutaka osjećala kao da vrijedim više.“
Da, uvriježeno je mišljenje da smo mi ti koji u sebi trebamo pronaći vrijednost i da nam to drugi ne mogu dati. Kao, prvo sami moramo biti sretni i zadovoljni, a ta neka prijateljica ili taj neki lik trebaju biti šlag na torti našeg života. Bla. Bla. Bla.
Na određen način i to je istina. Mi moramo u sebi naći i vidjeti ono što vrijedi, ali u tome nam pomažu drugi ljudi.
Gotovo sve što je u nama i gotovo sve što smo mi, i ono dobro i ono loše, vidimo i osjetimo tek u odnosu na nekoga ili ako to možemo podijeliti sa nekim.. nekim tko nam je bitan i važan.
Znate kako se vrlo često kaže „Ti iz mene izvlačiš sve najgore.“, a tako rijetko „Izvukao si najbolje iz mene. I na tome ti hvala.“
Kao da je sramota reći samome sebi ili nekome drugome „Uhh pa nisam ni bila svjesna koliko u tom dijelu štekam. Kul. Hvala ti na tome što sada taj dio štima. Sada sam zbog tebe bolja osoba.“
Htjeli mi to sebi priznati ili ne, bili mi toga svjesni ili ne, postoje ljudi zbog kojih možemo povjerovati da vrijedimo više. Postoje ljudi koji dođu, a možda i izađu iz našeg života, a nakon kojih se ljestvica onoga što želimo i očekujemo od života – značajno podigne i sve manje od toga jednostavno nije dovoljno dobro.
Srećom pa kroz život susrećemo razne ljude uz koje, ako si dozvolimo, na površinu može isplivati osjećaj vrijednosti u području nas i naše kompleksne osobnosti, da možda nismo ni znali da baš na tom području tako puno štekamo. Ponekada nemamo pojma koliko dobri i vrijedni možemo biti dok se ne pojavi taj netko tko će svojom osobnošću i ponašanjem iz nas izvući taj nepoznati dio nas.
Prvo hvala svima onima koji su svojim neprikladnim ponašanjem prema nama potaknuli u nama pitanja o našoj vrijednosti. Hvala i onima sa kojima smo odnose, zato jer smo shvatili koliko vrijedimo, morali završiti.
A onda hvala i svima onima koji su dio našeg života, a koji u nama hrane osjećaj da vrijedimo malo više, a ponekada i puno više, nego što smo mislili. Hvala im na tome što su takvi kakvi jesu. Hvala im na tome što su probudili, do sada nepoznate, dijelove nas.
<3
Autorica – ja sam Marija Berzati, psihologinja i psihoterapeutkinja. Ako te je neki članak potaknuo na razmišljanje i želio/ljela bi raditi na sebi, slobodno mi se javi.
A Tebi, Marija, od srca hvala na predivnom tekstu i na pravim rečima.
Ma sad se crvenim <3
Ma, ‘aj’te, crveneti zašto, osim ako to dodatno ukrašava obraze vaše… ❤
Hahaha 😀
Doprinosi boji u mome licu 😀
Hvala ti <3