Je li u redu prekinuti odnos ignoriranjem?

Prekidanje odnosa uvijek je teška stvar, bilo da se radi o ljubavi, prijateljstvu ili kada nekome moramo uručiti otkaz. Kao da bi najbolja stvar bila da tog odnosa jednostavno više nema bez da išta moramo učiniti, a djeluje kao da je danas više nego ikada prije lakše samo nestati sa lica zemlje i tako završiti odnos.

Umjesto da vodimo zamorne razgovore „U meni je problem, a ne u tebi.“, svađamo se i gledamo tugu i ljutnju na licu druge osobe završavamo odnose na način da jednostavno prestanemo odgovarati na poruke (eng. ghosting). Nakon određenog perioda tišine, svi će shvatiti poruku.

Ne moramo se zamarati sa osjećajima druge osobe. Jednostavno, zar ne?

Ipak, ignoriranje kao način na koji ćemo prekinuti odnos sa sobom nosi i određene probleme.

Najveći problem je taj što nismo jasno dali do znanja da je odnos gotov nego smo samo uskratili komunikaciju.

Što se našeg partnera ili prijatelja tiče, on će smatrati kako smo mi i dalje u odnosu, ali ga ignoriramo.

Drugi problem je taj što osoba s kojom prekidamo ne surađuje sa nama jer ne zna da više nismo skupa i ne ponaša se na očekivani način, odnosno, ne nestaje našeg života onako kako bismo to željeli. Ono što ignoriranjem postižemo je to da će druga osoba pokušati saznati što se dogodilo i zašto je ignoriramo. Možemo očekivati poruke, pozive i mailove.

Ako izdržimo pritisak i taj bivši partner ili prijatelj konačno shvate poruku i ispare iz našeg života, ostaje niz nerazjašnjenih pitanja, kako za drugu osobu tako i za nas. Ta nerazjašnjena pitanja mogu nas otpratiti i u sljedeći odnos.

Možda su naši partneri ili prijatelji objektivno bili „ovakvi“ ili „onakvi“, ali činjenica je da smo i mi u tom odnosu bili „nekakvi“ i da ćemo takvi „nekakvi“ ući i u sljedeći odnos.

Dugoročno gledano, prekid ignoriranjem nas može koštati i više nego staromodni formalni prekid jer bi nas frustrirani bivši ljubavnici ili prijatelji mogli potražiti i konfrontirati u neugodnim ili neprikladnim situacijama kao što je posao ili na dejtu s novim partnerom.

Ne smijemo zaboraviti niti osjećaj krivnje koji nam se može prikrasti zbog ignoriranja. Čak i ako druga osoba pasivno prihvati da je naše prvo ne odgovaranje na poruku značilo kraj odnosa, mi i dalje ostajemo živjeti sa spoznajom da nismo otvoreno rekli što nam smeta, što nam je potrebno i što želimo.

Kada se nađemo u iskušenju prekinuti odnos ignoriranjem, možda bi za nas moglo biti korisno razmisliti i o drugim opcijama koje bi se dugoročno mogle pokazati pozitivnijima za nas.

Prva stvar koju bismo mogli učiniti jest pogledati u sebe i zapitati se zašto izbjegavamo formalan prekid odnosa.

Možda smatramo da „pravog“ odnosa nije niti bilo jer smo s nekim izašli samo nekoliko puta pa onda nema niti odnosa kojeg bismo trebali formalno i prekinuti.

„Izašli smo samo nekoliko puta i nije prošlo dovoljno vremena da bih imala osjećaj da mu trebam reći da mi se on baš i ne sviđa. Jednostavno mi se ne sviđa i to što se ne javljam bi trebalo biti dovoljno jasna i glasna poruka bez nepotrebnog kompliciranja.“

Radi li se o tome da strahujemo od izravnog iskazivanja svoje ljutnje i da li možda zapravo samo želimo kazniti partnera ili prijatelja? Bojimo li se ljutnje osobe s kojom prekidamo ili nam je teško podnijeti njezinu tugu?

„Jedne noći je došao pred moja vrata, a ja sam se pretvarala da nisam tamo. Nisam znala prekinuti odnos. Bila sam mlada i nisam željela nikoga razočarati. Ako samo nestaneš, nikada se ne moraš nositi sa spoznajom da si bad guy i da je netko ljut na tebe.“

Jenny Mollen

„Znao sam da postoje stvari koje na sebi ne mogu popraviti, a zbog kojih se on ljutio na mene. Osjećao sam se bespomoćno i bilo me sram što ne mogu biti osoba kakva bih želio biti za njega i zato sam nestao.“

Joe Stahl

Strahujemo li da nemamo pravo prekinuti ili da će nas partner u tome spriječiti? Ili nismo sigurni želimo li uopće prekinuti pa se nadamo da će presuditi partnerova reakcija na naše ignoriranje?

Postoji li dio nas koji želi krenuti dalje ali to isto ne želimo dozvoliti svom partneru?

Psihološki razlozi zbog kojih bismo se mogli odlučiti na prekid ignoriranjem su brojni. ali u svojoj srži vrlo često proizlaze iz našeg straha od konflikata, odnosno, zato što želimo izbjeći izravnu konfrontaciju, teške razgovore i ideju da se netko osjeća loše radi nečega što smo učinili.

Nakon što promislimo o svojim strahovima, a zaključili smo da ipak želimo prekinuti ostaje nam izbor hoćemo li to učiniti na staromodan način ili pukim nestankom s lica zemlje.

Ako se odlučimo na staromodan način prekida odnosa, to nam neće biti lako niti će nam naš uskoro bivši partner ili prijatelj na tome i zahvaliti. Najveća prednost staromodnog prekida odnosa je taj što se nitko ne mora ništa pitati. Naš partner se ne pita zašto ga ignoriramo, a mi se ne pitamo kako se on osjeća i hoće li se i kada javiti ili se prestati javljati. I jedna i druga strana zna da je odnos gotov.

Osim toga, staromodan prekid donosi mogućnost da kažemo sve ono što nam je na duši i možda pri tome dobijemo i ispriku. A možda dobijemo i povratne informacije o sebi, koje iako neugodne, mogu nam dati ideju kako smo i sami pridonijeli kraju odnosa i mogućnost da u budućim odnosima ne ponavljamo iste greške.

Ako ništa drugo, barem smo imali hrabrosti biti iskreni prema sebi i drugoj osobi.

S druge strane, ponekada su tišina i prekid ignoriranjem najbolji mogući odgovor. Primjer su situacije u kojima smo drugoj strani već rekli da (više) nismo zainteresirani za odnos, ali ga druga osoba i dalje forsira.

U takvoj situaciji djeluje kao da nas druga osoba ne vidi i ne čuje naše potrebe i želje i možda je 51 pokušaj objašnjavanja jednostavno – previše.

Također, prekid ignoriranjem nije isto što i bijeg iz nesigurnog ili zlostavljačkog odnosa gdje imamo pravo pobjeći bez daljnje komunikacije, a osobito ako se bojimo za svoju emocionalnu ili tjelesnu sigurnost.

Kako god bilo, ako se nalazimo u odnosu koji nam donosi više patnje nego radosti, u kojem imamo osjećaj da nas druga strana ne vidi i ne čuje ili jednostavno više ne osjećamo isto ono što i prije i pri tome smo sigurni da želimo prekid – tada trebamo prekinuti. Odgovornost za to kako ćemo prekinuti u konačnici ovisi samo o nama i jedino sami sebi možemo dati odgovor na malo modificirano početno pitanje „Jesam li ja okej s tim da prekinem ovaj odnos ignoriranjem?“