Nesvjesno Pričajmo o seksu

Psihologija seksualnih fantazija: maštam da me „siluješ“

Širok je raspon seksualnih fantazija koje vrtimo po svojim glavama. Od onih potpuno nerealističnih do onih koje bez previše muke možemo odigrati u stvarnom životu. Jedna od učestalijih je fantazija „silovanja“ koja uključuje osobu (obično ženu) koja zamišlja scenarij u kojem strancu dozvoljava da je prisili na seks. Muškarci također imaju te fantazije, ali u manjem omjeru.

Odmah na početku ključno je napomenuti je da ni žena ni muškarac NE ŽELE potajno biti silovani ako fantaziraju o „silovanju“. Vrlo je velika razlika između fantaziranja, igranja unaprijed dogovorenih uloga i stvarnog silovanja. Nitko ne želi biti silovan, nitko ne traži silovanje, nitko ne zaslužuje biti silovan i seksualne fantazije „silovanja“ ne opravdavaju neželjeni seksualni kontakt bilo koje vrste.

Sam naziv „fantazija silovanja“ nije najprikladniji naziv onoga što se događa u umovima većine žena. Žene ne fantaziraju o stvarnom silovanju i ne razmišljaju „Oh kako želim da me netko napadne, pretuče, prijeti nožem i siluje.“ nego „Oh, mogu zamisliti kako me poštar želi toliko jako da ću mu u mašti dozvoliti da strgne odjeću s mene sljedeći puta kada mi donese pošiljku koju moram osobno preuzeti.“

Fantazije „silovanja“ često uključuju odvažnog, pomalo arogantnog ali nevjerojatno privlačnog muškarca kojemu žene dopuštaju da ih u fantaziji prisili na seks. Možda ih uljez iznenađuje dok se tuširaju, ili se radi o električaru koji dolazi pregledati bojler. Neke žene se u fantaziji uređuju za uljeza koji će ih probuditi dok one spavaju na luksuznom krevetu, a na sebi imaju samo prozirne spavaćice.

Fantazije „silovanja“ rijetko su nasilne. Najčešće su to strastvene scene s vrlo malo prisile u kojima je „silovatelj“ toliko opčinjen „žrtvom“ da si ne može pomoći, a „žrtva“ obično ne osjeća prestravljenost, zbunjenost, bijes ili gađenje koje bi izazvalo stvarno silovanje.

Pregled niza istraživanja fantazija o „silovanju“ iz 2008. godine pokazuje da između 31% i 57% žena mašta o prisilnom seksu, a 9 do 17% žena kaže kako im je to vrlo učestala ili omiljena seksualna fantazija.

Međutim, mnoge žene imaju unutarnja previranja kada se radi o fantaziji „silovanja“. Neke od njih bile su žrtve seksualnog nasilja ili silovanja u stvarnom životu te osjećaju unutarnji nemir zbog fantazija u kojima dozvoljavaju nekome da ih prisili na seks. Ljute se na sebe i te fantazije ih uznemiruju i zbunjuju jer osjećaju uzbuđenje zbog fantazije slične događaju koji je za njih bio traumatičan.

Prirodno je zapitati se od kuda dolaze te fantazije i što one znače jer u stvarnosti je silovanje ili seks protiv naše volje traumatizirajuće iskustvo i u njemu nema ničeg privlačnog ni seksi. Neobična je sama ideja da bi to isto silovanje moglo biti osnova naših seksualnih fantazija, a opet je nešto o čemu barem povremeno maštaju mnoge žene.

Vrlo često su fantazije „silovanja“ takve da žene zamišljaju dramatične situacije u kojima u fantaziji nekome dozvoljavaju da ih prisiljava na seks kako bi sačuvale goli život. Fantazije počinju možda i hinjenim opiranjem, a onda se žena predaje zadovoljstvu i užitku. Odustaje od borbe i prepušta se preplavljujućoj žudnji što se NE DOGAĐA u slučaju stvarne traume silovanja.

Ponekada se ne radi toliko o hinjenom odupiranju već je sam čin oduzimanja kontrole i mogućnosti pristanka – odnosno seks bez odgovornosti – ono što je uzbuđujuće.

Nekoliko je teorija kojima se pokušava objasniti porijeklo fantazije o „silovanju“.

Neki smatraju kako su te fantazije češće kod žena koje su već doživjele seksualno nasilje, ali istraživanja su pokazala da su podjednako česte i kod muškaraca i žena koje nikada nisu doživjeli seksualno nasilje. U tom kontekstu se spominje ideja kako su te fantazije posljedica identifikacije s agresorom, ali u fantazijama se žene ne postavljaju u ulogu agresora nego u ulogu žrtve, a budući da se radi o njihovoj fantaziji one su i dalje te koje kontroliraju situaciju. Njihova mašta je pod njihovom kontrolom i fantaziju mogu preoblikovati ili zaustaviti u bilo kojem trenutku što nije opcija u stvarnim situacijama silovanja.

„Kad fantaziram ja kontroliram svaki detalj onoga što se događa što nema nikakve veze s onim što se događa prilikom stvarnog silovanja. Uz to, paradoksalno, ne mogu gledati scene silovanja u filmovima jer me jako uznemiruju. I ne sprovodim sa suprugom svoje fantazije u stvarnost.”

Ženske fantazije o prisilnom seksu mogu biti povezane sa sramom i krivnjom vezanima uz žensku seksualnost. Žene od pamtivijeka uče skrivati svoje seksualne osjećaje te im se nameće uzak spolni stereotip kao model izražavanja seksualnosti u društvu. Posljedično su seks i seksualni osjećaji često popraćeni anksioznošću, krivnjom i sramom.

Prema nekima maštarije o prisilnom seksu ženama smanjuju muku povezanu sa seksom jer u fantaziji one nisu odgovorne za to što se događa i zbog toga ne trebaju osjećati krivnju ili sram što se seksaju i prepuštaju seksualnoj žudnji. U njihovom umu, ne rade to one, to radi druga osoba pa se ne moraju osjećati krivima ili prljavima.

Jedna od teorija vezana je uz dominantni narativ iz medija i pornografije koji često prikazuje muškarce koji dominiraju i gube kontrolu u blizini slabe i atraktivne žene pa zbog toga žene tako zamišljaju idealni seks.

Iako taj narativ rijetko oslikava seksualni napad ili silovanje, ipak odražava ideju submisivne ženske i dominantne muške uloge u kojoj muškarac djeluje u skladu sa svojim seksualnim porivima kada to odluči, a žena tu nema puno toga za reći.

Možda se radi o fantaziji u kojoj su žene toliko neodoljive da bi mogle navesti poštare ili električare da izgube kontrolu nad sobom u želji da ih dodiruju. Žena je toliko atraktivna da je muškarac jednostavno mora „imati“ usprkos njezinom otporu.

Ili se radi o tome da žene koje u stvarnom životu imaju takva radna mjesta ili tako uređen život da neprestano moraju preuzimati kontrolu, jednostavno žele imati mjesto, barem u fantaziji, u kojemu će kontrolu preuzeti netko drugi.

No, da li te fantazije govore nešto o ženi koja ih ima? Hoće li određeni tip žena vjerojatnije maštati o silovanju?

Još jednom: žene koje fantaziraju o „silovanju“ NE žele biti silovane u stvarnosti. Ono o čemu fantaziramo u privatnosti svojih umova, može nam biti traumatično ako to odigramo u stvarnosti.

Fantazija „silovanja“ ne znači da je žena zagovaratelj silovanja ili užasna feministkinja, ne govori ništa posebno o tome tko je zapravo i sve dok u uživa u maštariji nema razloga za zabrinutost. Žene koje fantaziraju o „silovanju“ neće vjerojatnije silovati ili seksualno napadati nekoga kao što neće vjerojatnije biti silovane ili žrtve drugih oblika seksualnog nasilja.

Fantazije „silovanja“ mogu biti produkt otvorenijeg i znatiželjnijeg pristupa seksualnosti i odražavati spremnost na toleranciju cijelog niza seksualnih želja kao dijela bogatog seksualnog života.

Vjerojatnost maštarija prisilnog seksa nije veća ako je žena bila žrtva seksualnog nasilja ili silovanja u stvarnom životu. Takve fantazije može imati bilo tko i u bilo kojem trenutku svog života. Fantazije „silovanja“ koje se javljaju kod žena koje su doživjele silovanje ili seksualno nasilje ne znače da im je čin nasilja bio manje traumatičan.

Fantazije „silovanja“ mogu biti popraćene sramom, zbunjenošću i krivnjom jer kod nekih žena mogu stvoriti uvjerenje da su željele da se zlostavljanje dogodi ili da su na neki način uživale u njemu.

To nije točno. Trauma silovanja je i dalje stvarna.

Same fantazije nemaju veze sa seksualnim nasiljem u stvarnosti, a zločin i dalje ostaje zločin.

Važno je razumjeti vlastite osjećaje vezane uz fantazije jer ako žena uživa u njima bez krivnje ili neugode, tada nema razloga za zabrinutost jer su te fantazije vrlo česte.

Ali ako su te misli intruzivne, izvan kontrole, ako se zbog njih osjećate loše i više vam nisu zabavne tada postoji problem koji zahtijeva da mu posvetite pažnju.

Kod žena koje su pretrpjele seksualno nasilje ono što počinje kao seksualna fantazija može se transformirati u preplavljujuće, opsesivne i intruzivne misli nad kojima nemaju kontrolu već se odigravaju kada ih nešto okine. Ako se osjećate tako vrlo je važno potražiti stručnu psihološku pomoć.

A, ako su vaše fantazije samo fantazije koje su pod vašom kontrolom, koje vas uzbuđuju i donose zadovoljstvo, tada i dalje uživajte u njima.

U redu je fantaziju podijeliti s drugima i možda je u dogovoru s partnerom u kontroliranim uvjetima i sprovesti u djelo, a u redu je i ako je zadržite za sebe i uživate u njoj kada ste sami i kada je kontrola samo u vašim rukama. Sasvim je u redu imati fantaziju koja će vas uzbuditi kada je odigravate u umu, a koja bi vas uznemirila u stvarnom životu.

Samo bez panike i osude. Tretirajmo svoj um kao sigurno mjesto u kojem ćemo istraživati svoju seksualnost onako kako nam se sviđa.


Autorica – ja sam Marija Berzati, psihologinja i psihoterapeutkinja. Ako te je neki članak potaknuo na razmišljanje i želio/ljela bi raditi na sebi, slobodno mi se javi.

Literatura:

Critelli, J.W. i Bivona, J.M. (2008). Women’s erotic rape fantasies: an evaluation of theory and research.

Gluck, S. Rape Fantasy: Does It Mean You Want To Be Raped? 

Rebel Circus. (2017). Understanding The Psychology Behind A Rape Fantasy. 

Scott, E, (2017). Why do half of women have fantasies abut being raped?

Wilkinson, S. (2014). So You Have A Rape Fantasy? Don’t Worry, It’s Ok. 


 

5 comments

    1. Draga Tanja, naravno, slobodno podijelite tekst, samo stavite napomenu da sam ja autorica i link na tekst 😉 Drago mi je da vam se dopao 😉

  1. Draga Marija,

    tekst je odličan. I sama sam dugo promišljala o toj maštariji.. što ona znači, da li znači nešto loše.. hvala ti <3

Komentiraj, znaš da želiš ;)