Crtice s psihoterapije Narcizam Pasivna agresija

Neodoljiva privlačnost emocionalno nedostupnih osoba

Kažu da trebamo slijediti svoje srce, a mi u to vjerujemo čak i onda kada naša srca opet žele nekoga tko je emocionalno nedostupan. Nedostupan je jer je u nesretnoj vezi ili braku, ili na rubu prekida, ili ima takav posao da mu ostaje premalo vremena za onakav odnos kakav si priželjkujemo, ili neriješene probleme s ovisnošću ili nema nikakav poseban izgovor za svoju emocionalnu nedostupnost jer je jednostavno „takav“.

Radi li se o tome da ne razlikujemo uzbuđenje lova od duboke intimnosti i ljubavi? Što ako smo ipak naletjeli na nekoga tko nam se inicijalno svidio, ali je naše uzbuđenje novom ljubavi splasnulo onog trenutka kada smo shvatili da je ta osoba dostupna i da s njom možemo ostvariti cjeloviti odnos?

Iako se uglavnom govori o ženama koje su u potjeri za emocionalno nedostupnim muškarcima, u terapijskom settingu nisu rijetki ni muškarci posvećeni toj istoj potjeri. No, o čemu se tu zapravo radi? Da li je moguće da se neki muškarci i žene sasvim slučajno uvijek vežu uz nekoga tko im ne može uzvratiti ljubav i tu nema previše pomoći, barem dok im se ne posloži Mjesec u Jupiteru, ili se radi o nečem drugom?

Naša uvjerenja i stavovi o odnosima obojeni su odnosima koje smo imali s roditeljima kao i o odnosu koji su naši roditelji imali jedno s drugim. Otrežnjavajuća je ideja kolikima od nas je nedostajalo ljubavi u djetinjstvu, načinima na koje smo se nosili s nedostatkom te ljubavi i koliko to upravlja našim odnosima u odrasloj dobi.

Privlačnost emocionalno nedostupnih partnera možda je odraz toga što nas takav odnos podsjeća na odnos koji smo imali s roditeljima i svega onoga što vjerujemo o ljubavi. Ti odnosi su nam bolni, ali istovremeno poznati i znamo što možemo očekivati. Opet odigravamo ono što nam je poznato prema poznatom obrascu nadajući se kako ćemo ovog puta dobiti drugačiji završetak, a da nismo niti svjesni da postoje i drugačiji putevi ljubavi.

Opsesija nedostupnom osobom čini nas očajnima, a najgora stvar je ta da nam mozak usred opsesije govori da je jedini način da se osjećamo bolje taj da ta osoba postane dostupna. Ali istina je ta da je naša ovisnost uzrok očaja koji osjećamo, a ne lijek.

man-979980_1920

Čar emocionalno nedostupnih osoba leži u ideji da bismo se osjećali bolje kada bismo „samo“ mogli dobiti to nedostupno za čime žudimo. Ali to „bolje“ je nedostižno i nemoguće jer je objekt naše žudnje nedostupan. „Bolje“ je nož koji si zabijamo u srce.

Također, svi volimo izazove, a emocionalno nedostupni partneri, a osobito oni koji su sebični, arogantni i koji nas ne poštuju – pravi su izazovi. Uz to, emocionalno nedostupni partneri ponekada su dostupni pa onda zbog povremenog potkrjepljenja žudimo za njima još i više no što bismo žudjeli kada bi nam bili stalno dostupni, a potom oduzeti.

Dio čari emocionalno nedostupnih osoba proizlazi iz toga što nam daju minimum sebe potreban da se ostvari odnos, a inače su gotovo prazna platna idealna za projiciranje svega onoga što bismo željeli. Takav partner nam omogućava snove o savršenom životu koji će se dogoditi onog trenutka kada ga osvojimo i kada postane emocionalno dostupan.

Priča o neodoljivoj privlačnosti nedostupnih osoba ima i drugu stranu, a ta je i da kad nam se Mjesec posloži u Jupiteru i mi uspijemo osvojiti ljubav do tada nedostupnog partnera ili sasvim slučajno naletimo na nekoga tko je voljan posvetiti nam se onako kako si priželjkujemo – da nam se tada u srcu dogodi „Bam!“ i odjednom nam se ta osoba više ne sviđa baš toliko jako.

Kad se to dogodi nestaje nesigurnost koja je u odnosu služila kao afrodizijak i nema više intenzivnih roller coaster osjećaja. Djeluje kao da više nema izazova jer nema emocionalne boli, razočarenja i iščekivanja. Taj nepoznati osjećaj spokoja tumačimo kao znak da je ljubav nestala i da ta osoba nije prava osoba za nas.

Iako mi sami sebi u odnosu na nedostupnog partnera možemo djelovati kao da smo spremni na intiman i blizak odnos, ali smo opet krivo odabrali nekoga tko za to nije sposoban – možda se ipak radi o tome da i mi imamo problema s intimnošću. Iako smo nesretni jer nikako da nam se posreći, nikako da upoznamo onog pravog, a već nam je 30-35-40 godina, zapravo se i mi bojimo vezanja i intimnosti.

Jedna od teorija je da možemo biti ovisni o odbacivanju, odnosno emocionalnoj drami i boli slomljenog srca baš kao i o alkoholu ili drogama. Radi se o ovisnosti vođenoj istovremenim strahovima od napuštanja i preplavljivanja.

S jedne strane žudimo za intimnim i bliskim odnosom i želimo voljeti i biti voljeni, a s druge strane se ne znamo nositi s intimnošću i ranjivošću koju intimnost zahtijeva. Strahujemo od izlaganja pred drugom osobom. Strahujemo da prava duboka intimnost znači da mi kao individua u odnosu nestajemo ne shvaćajući da postoji ugodna zona kompromisa bliskosti i distance.

Čini se kako je barem u terapijskom settingu prisutan naglašen očaj radi osobne nesreće koju klijent ili klijentica imaju jer uvijek sasvim slučajno nalijeću na nekoga tko je emocionalno nedostupan uz čvrsto uvjerenje kako bi do sada imali dubok i intiman odnos samo da su imali sreće. I ponekada je to uistinu tako. Nije nam lako kupiti majicu ili hlače, a kamoli pronaći kompatibilnog partnera. Rijetki su oni koji još u srednjoj školi upoznaju ljubav svog života.

No, ponekada se radi o tome da su ti klijenti i sami emocionalno nedostupni, a niz emocionalno nedostupnih partnera iz prošlosti djeluje poput manje ili više svjesnog odabira nego puke slučajnosti.

Poanta ove priče nije tražiti krivca za to što još niste pronašli ono za čime čeznete nego osvijestiti obrazac ponašanja i strahove kojih do sada niste bili svjesni i uvesti pojam osobne odgovornosti i kontrole u vlastitom životu.

Emocionalno nedostupan partner može dati savršen izgovor i opravdanje da nikada ne načnemo pitanje vlastite emocionalne nedostupnosti. Ako se borimo sami sa sobom i otvaranjem prema životu, na tome ne moramo raditi ako smo u odnosu s emocionalno nedostupnim partnerom. On neće tražiti da se ogolimo pred njim, on neće željeti vidjeti ono što je autentično u nama već će izbjegavati sve ono što djeluje komplicirano i teško. On će željeti onaj dio nas koji je u službi zadovoljavanja njegovih potreba i želja.

Samo zato što nešto djeluje kao loša karma ili nesretna sudbina, ne znači da se radi o lošoj karmi i nesretnoj sudbini. Samo zato što do sada niste imali svijest o tome što radite i čega se bojite, ne znači da vam je suđeno ponašati se jednako kao i prije i strahovati od istih stvari cijelog svog života.

Stoga, ako iza sebe imate povijest teških i bolnih odnosa s emocionalno nedostupnim osobama zapitajte se da li i vi imate problema s intimnošću. Ne zato da biste bili krivac, nego zato da biste konačno mogli svojim razmišljanjem i postupcima promijeniti ono što djeluje kao sudbina.


Literatura:

Abandonment.net. Abandoholics Anonymus. 

Daily Nation. (2012). The allure of the unavailable man. 

Savage Woman. (2010). The Allure of the Emotionally Unavailable. 

Weber, J. (2015). Why Are Emotionally Unavailable Men So Danm Desirable? 5 Reasons. 

 

10 comments

  1. Licno imam slicna iskustva ranije sam cesto birala emotivno ili na neki drugi nacin nedostupne muskarce, u smislu neke trajnije i dublje veze. Ali uglavnom to je bio moj izbor i zakljucila sam da ja nisam bila spremna za ozbiljne veze koje podrazumevaju odgovornost u trenutku kada sam pozelala takvu vezu takvu sam i ostvarila. Cesto ljudi ulaze u takve veze s razlogom a taj razlog je u njima, oni sami su emotivno nedostupne osobe. Da bi neko mogao da vas voli morate prvo da mu dopustite.

    1. Draga Ivana, apsolutno se slažem sa vama.. ipak, vi ste čini se bili mnogo mnogo samo svjesniji od drugih koji će svoje izbore nazvati sudbinom što vam je i donijelo ono što ste trebali kada ste za to bili spremni 😀

  2. Ne znam kako se snositi s time…znam da nesto sa mnom nije u redu. Negdje grijesim. Jos uvijek ne znam tocno gdje i u cemu. Koji je to moj problem koji mi tako zagorcava ljubavni zivot i ne da mi u njemu uzivati. hvala na tekstu.

    1. Žao mi je 🙁

      Ali krenuti od pretpostavke da sa tobom nešto nije u redu možda je preuranjeni zaključak. Možda imaš po sebe štetna uvjerenja i obrazce ponašanja.. a to je ipak benignije od tako teške samodijagnoze 😉

    1. Moram priznati da do sada nisam imala prilike raditi savjetovanje ili terapiju sa klijentom s Aspergerom pa ne mogu podijeliti iskustva :/

  3. Poznajem neke emocionalno nedostupne osobe koje osnuju obitelj imaju djecu unuke,kod njih je sve neka računica.
    Mogu li te osobe uopće biti povrijeđene i kak je moguće da to ipak nekako funkcionira?
    Marija

    1. Draga Marija,

      emocionalna nedostupnost posljedica je, izmedu ostalog, zelje da se izbjegne osjecaj povrijedenosti.. ali da li je zaista moguce izbjeci sve povrede koje nam zivot neminovno nosi – nisam sigurna – ali vjerujem da nije. Svako zivo bice ce nas kad tad na neki nacin razocarati, kao sto cemo i mi njih jer smo svi skupa ljudi koji grijesimo.

      Vjerujem da snaga emocionalne dostupnosti lezi u uvjerenju da mogu prezivjeti povrede ALI i zastititi samu sebe od onoga od cega se je moguce zastititi.

      Kako je moguce da takve veze ipak funkcioniraju? Odgovor mozete potraziti i u sebi ako ste ikada bili u odnosu s nekim tko je emocionalno nedostupan. Ljudi se naviknu na svasta i pristaju na svasta jer cesto ni ne znaju da postoji nesto bolje ili vjeruju da to nesto bolje nije bi namijenjeno njima.

  4. Da, ali problem je kada osvijestimo svoje strahove i i dalje osjećamo teret navika, starih obrazaca, (karme)…
    Ja nakon osvještavanja nisam nailazila na emocionalno nedostupne partnere, već bi nas vrijeme ili prostor učinilo nedostupnima jednima za druge…Dakle, neke objektivne okolnosti…

    Svejedno, hvala na kvalitetnom tekstu, kao i uvijek 🙂

    Lp

    1. Draga Vendi..

      meni je kad pogledam moj zivot unazad zanimljivo kako bih za takve nekakve odnose rekla da su produkt objektivnih okolnosti, a kasnije,kada sam radila psihoterapije sa drugima – takoder bih dobivala povratnu informaciju o objektivnim okolnostima.. a sada ih i vi spominjete.

      Mozda su manje objektivne nego sto mislimo, ili se mi pobrinemo pri odabirima da objektivnoscu situacije mozemo opravdati jos jedan takav odnos.

      Da pitamo nekoga tko nikada nije bio u vezi ili prijateljstvu s nekim emocionalno nedostupnim rekao bi nam da jednostavno nije naletio na nikoga takvoga 😉

      To mi je vrlo zanimljivo 😀

      A teret navika je uvijek u pocetku naglaseno prisutan i tezak.. bilo bi neobicno da je drugacije.. ali s vremenom bi i taj teret trebao biti manji.

      Hvala vama na citanju 😀

Komentiraj, znaš da želiš ;)