Mijenjam se Negativna strana odnosa

Druga strana novčića: poštuješ li tuđe “Ne”?

„Granicama jednostavno određujemo što nam je okej i što nam nije okej.“

Brene Brown

Svaki odnos koji imamo zahtijeva pregovore o granicama i u nekim odnosima su one bliže, mekše i fleksibilnije dok su u drugima daleke i rigidne. Granicama poštujemo svoju i tuđu zasebnost te nam granice omogućavaju izgradnju čvrstih odnosa s drugima.

Misterij granica u odnosima je u tome da su one poput oznaka koje nam govore do kuda smijemo ići samo što te oznake nisu uvijek jasno vidljive ili ih ponekada previdimo gledajući u drugome smjeru. Često nam se dogodi da tuđe granice spoznajemo metodom pokušaja i pogreške, odnosno, shvaćamo gdje su granice tek kada se zabijemo u njih i kada se promijeni cijela dinamika odnosa.

I dok se često raspravlja o temi postavljanja i održavanja zdravih granica, nema previše interesa za raspravu u tome kako prepoznati prelazimo li i mi tuđe granice i što možemo učiniti po tom pitanju. Vrlo često se pitamo kako reći „Ne.“ i ustrajati u tom odgovoru, ali koliko često razmišljamo o tome čujemo li i poštujemo li tuđe „Ne.“?

Tuđe granice prelazimo na različite načine. Ponekada ih prelazimo slučajno, onda kada nemamo nikakve loše namjere, a ipak na neki način zadiremo u autonomiju druge osobe. Ponekada smo pasivno agresivni, a ponekada je ta agresija otvorena.

Tuđe granice prelazimo onda kada vičemo ili urlamo na drugu osobu, kada je posramljujemo zbog nečega što je rekla ili učinila, kada je ismijavamo, kada lažemo, kada gazimo svoju riječ bez ikakvog razloga, kada drugu osobu pokušavamo kontrolirati ili manipulirati, upadanjem u riječ, okrivljavanjem, nazivanjem pogrdnim imenima, inzistiranjem da smo u pravu, pretpostavljanjem onoga što druga osoba misli, želi ili treba, nametanjem jednog ispravnog mišljenja kao i neprimjerenim komentarima o visini, težini, obliku tijela, boji kože ili kose.

Tuđe granice ponekada prelazimo ulaskom u osobni prostor druge osobe bez njezine dozvole, diranjem njezinih stvari bez dozvole, kopanjem po novčaniku, torbici, mobitelu, ormaru ili bilo čemu drugome bez dozvole, klevetanjem, prisluškivanjem ili čitanjem poruka.

Osobito su teški prelasci onih granica kada narušavamo tjelesni integritet druge osobe, kada nekoga tučemo, guramo, čupamo, prijetimo njegovoj tjelesnoj sigurnosti ili kada nekoga prisiljavamo na spolne odnose, inzistiramo na određenom načinu seksa iako nam je druga osoba rekla „Ne,“, zahtijevanjem nezaštićenog spolnog odnosa, izlaganjem drugih seksualnom sadržaju ili seksualnom ponašanju bez njihove dozvole i seksualnim posramljivanjem druge osobe.

people-2576039_1920

Zašto ne poštujemo tuđe granice?

Mnogo je razloga zašto ne poštujemo tuđe granice. Ne mora se raditi nužno o tome da imamo loše namjere. Možda je za nas neko ponašanje ili način izražavanja nešto posve normalno jer svi se mi vodimo svojim pogledima na to što je prikladno, a što ne. Također, ni mi, kao ni nitko drugi, ne volimo čuti „Ne.“, a osobito kada se radi o bliskim odnosima.

„Ne.“ od ljudi do kojih nam je stalo i za čijom blizinom i naklonošću žudimo može biti uznemiravajuće. Možemo se osjećati odbačeno, usamljeno, nevoljeno i kao da naše potrebe još jednom ne mogu biti zadovoljene.

Kada nam druga osoba kaže „Ne.“ od običnih ljudi postajemo čitači misli i pitamo se  „Zar me više ne voli? Da li me mrzi? Sve što želim je biti joj bliže i zašto me sada odbacuje?“ Mnoge od nas obično „Ne.“ baca u ponor negativnih pretpostavki o nama, našim odnosima i tome koliko nas je uopće moguće voljeti.

Ako izuzmemo situacije u kojima i nehotice zađemo u teritorij na kojem nismo poželjni, vrlo je vjerojatno da ako smo skloni prelaziti tuđe granice i sami imamo problema s postavljanjem i održavanjem prikladnih granica. Mnogo je teže čuti i prihvatiti tuđe „Ne.“ ako i sami imamo osjećaj da ga ne smijemo izgovoriti.

U jednoj situaciji smo mi ti koji zadiru u tuđi teritorij, a u drugoj situaciji smo oni u čiji se teritorij zadire. Mnogo je faktora koje treba uzeti u obzir, a ono što je konstanta je to da imamo problema s pitanjem gdje počinjemo i završavamo mi i gdje počinje i završava druga osoba.

Možda smo odrasli u obitelji s neprikladnim granicama pa se sada kao odrasle osobe nalazimo u opetovanim situacijama u kojima kao povratnu informaciju čujemo da prelazimo tuđe granice.

Možda preskačemo emocionalnu distancu koja bi nas trebala čuvati u vrijeme kada upoznajemo drugu osobu dok se ne pokaže kao netko vrijedan povjerenja pa onda dijelimo o sebi i one stvari koje su preprisne s obzirom na prirodu odnosa, a drugoj osobi je neugodno i pokušava se izvući iz situacije.

Ili vjerujemo da nam ideja bliskog odnosa daje pravo da zadiremo u one stvari kod našeg partnera ili prijatelja koje nas se zapravo ne tiču. Ponekada ne poštujemo tuđe granice zbog toga što imamo snažnu potrebu zaštititi drugu osobu, spasiti je od nje same misleći kako znamo bolje od nje što joj je potrebno i koje je rješenje njezinog problema.

Ponekada nam je teško poštovati tuđe granice jer se te granice ne slažu s onim što bismo mi željeli, ali naše želje ne umanjuju važnost poštivanja tih granica.

Primjer je situacija u kojoj nam je partner rekao da se ne voli toliko dopisivati kao i mi i da nema toliku potrebu čuti se s nama kao i mi, ali se mi zbog toga osjećamo previše udaljenima od njega i nesretnima.

Tko je u toj situaciji u krivu? Ponekada su situacije takve da nitko nije u krivu. Važno je zapamtiti da imamo odnose s ljudima koji su „samo ljudi“. Baš poput nas i oni imaju svoje misli, osjećaje, želje, planove i snove i žele biti prihvaćeni takvi kakvi jesu. Mi imamo pravo na svoje osjećaje i potrebe, ali nije u redu nametati ih drugoj osobi ili je pokušavati natjerati da se prilagodi našim očekivanjima.

Da li uopće vidimo drugu osobu kada prelazimo granice ili smo toliko usmjereni na sebe i ono što nam je potrebno da zaboravljamo kako je za odnos potrebno dvoje? Da li uopće želimo biti u odnosu u kojem će druga osoba bez zadrške pristajati na sve što bi nam moglo pasti na um? Kako u tom slučaju možemo biti sigurni da je pored nas jer to uistinu želi ili samo zato što nema nikakvih granica niti svoje Ja?

Činjenica je da tuđe granice ne govore ništa posebno o nama. Drugi, baš kao i mi, postavljaju granice koje su u skladu s njihovim osjećajem sigurnosti, strahovima, željama, potrebama i njihovom prošlošću. U skladu s time, ponekada prelazimo granice, a da niti ne znamo da ih prelazimo jer se druga osoba nije izjasnila ili niti sama nije sigurna koliko bi nas blizu pustila.

fence-2163951_1920

Što možemo učiniti?

Razumijevanje granica drugih ljudi prvi je korak ka njihovom poštivanju.

Ako nismo sigurni gdje su granice tada možemo jednostavno pitati. Ne samo da je u redu pitati nego je to ponekada i nužno. Osim što saznajemo što je drugoj osobi prihvatljivo, a što ne, vježbamo otvorenu i iskrenu komunikaciju.

Osim toga granice su fluidne i mijenjaju se kako se i odnos mijenja. Ono što je našem prijatelju ili partneru odgovaralo u jednom trenutku odnosa ne mora mu odgovarati i u drugom. Svi imamo pravo promijeniti svoje granice u bilo kojem trenutku i zbog bilo kojeg razloga.

Vrlo je važno da i sami postavljamo granice unutar kojih ćemo se osjećati sigurno. U te granice ulazi i reakcija na tuđe granice. Ako tuđe granice iz nekog razloga smatramo prerigidnima ili neprimjerenima s obzirom na prirodu odnosa možemo pokušati pregovarati, a ako i to ne rezultira s onime što nam je potrebno slobodni smo potražiti odnos u kojemu ćemo se više preklapati s drugom osobom.

Iako nam možda izgleda da postoje samo dvije opcije – kontrolirati ili biti kontrolirana, dublje razumijevanje granica nam omogućuje još jednu perspektivu, a to je samokontrola. Koliko god željeli vjerovati u suprotno, mi nemamo nikakvu kontrolu nad drugim ljudima i jedino što možemo kontrolirati jest kako ćemo reagirati na drugu osobu. Na nama leži odgovornost da te reakcije budu u našem interesu.


Autorica – ja sam Marija Berzati, psihologinja i psihoterapeutkinja. Ako te je neki članak potaknuo na razmišljanje i želio/ljela bi raditi na sebi, slobodno mi se javi.

Literatura:

Doyle, G. (2017). The flip side of the coin: Respecting others’ boundaries.

Hanagan, K. (2017). Boundaries: It’s All About Respect.

Mikaela. (2015). Respecting Your Partner’s Boundaries.

Tartakosky, M. (2014). How to Respect Other People’s Boudaries.


 

Komentiraj, znaš da želiš ;)