Crtice s psihoterapije Mijenjam se Negativna strana odnosa Obrambeni mehanizmi

Mehanizam kojim uništavamo svoje odnose: “Volim te. Mrzim te. Nemoj me ostaviti.”

Imaš li crno – bijeli pogled na svijet pa ili obožavaš i idealiziraš svog partnera ili ga mrziš iz dubine duše i misliš da nije vrijedan tvog vremena i energije? Jesi li idealist koji traži za sebe savršenog partnera i savršeni odnos, ali ne možeš podnijeti spokoj, a ni neizbježne konflikte koji razbijaju iluziju savršenstva? Osjećaš li se nevjerojatno izdanom i prevarenom kada se dogodi nešto što ti se ne sviđa ili kada nešto pođe po zlu, a svaka konfliktna situacija ti djeluje kao da ti se ruši cijeli svijet? Odnosi koje imaš uglavnom su vrlo intenzivni i prolaze kroz cikluse koji se mogu opisati kao volim te – mrzim te – nemoj me ostaviti? Odbacuješ li ljude od sebe samo zato da bi ih opet pokušala privući? Često si žrtva u odnosima koje imaš, a druga strana demon koji je ispuzao iz pakla u namjeri da ti pomrsi planove?

Jesi li se ikada zapitala kako je moguće u jednom trenutku nekoga obožavati, a već u sljedećem trenutku strastveno mrziti i obrnuto?

Ako se često nalazimo u odnosima u kojima visoko letimo, ali i nisko padamo samo zato da bismo opet poletjeli pa se opet strovalili na glavu, tada vrlo vjerojatno učestalo koristimo splitting (hrvatski cijepanje) kao obrambeni mehanizam.

Obrambeni mehanizmi su tehnike koje nesvjesno koristimo da bismo izbjegli neugodne osjećaje, ali i želje i porive koje smatramo neprihvatljivima. Ono što je karakteristično za obrambene mehanizme je da ih svi koristimo, ali se razlikujemo prema tome koje od njih koristimo i koliko često. U trenutku nastanka su nam vrlo korisni, ali budući da njima izvrćemo i poričemo stvarnost dugoročno gledano njihova upotreba može se negativno odraziti na naš život i odnose koje imamo.

Splitting je obrambeni mehanizam koji nam omogućuje da podijelimo svoju stvarnost, sebe i druge na dobre i loše, ispravne i pogrešne, vrijedne i bezvrijedne ili crne i bijele, a koristimo ga jer nam je teško tolerirati činjenicu da ista stvar, situacija ili osoba istovremeno može biti dobra i loša, odnosno, imati prednosti i mane.

Primjerice, teško nam je izdržati ambivalenciju i naizgled suprotne osjećaje ljubavi prema partneru koji je u toliko toga dobar za nas i ljutnju ili mržnju jer smo se sinoć posvađali pa ga onda ili strastveno volimo ili strastveno mrzimo.

Pozicija iz koje na svijet gledamo kao na bijel ili na crn sastavni je dio našeg razvoja i naziva se paranoidno – shizoidnom pozicijom i u idealnim okolnostima tijekom razvoja dosežemo i depresivnu poziciju koja nam omogućava cjelovitiji pogled na sebe i svijet koji nas okružuje. No, mnogi od nas odrastali su u okolnostima koje su daleko od onoga što bismo mogli nazvati idealnim. Kao djeca smo nastavili dominantno koristiti taj mehanizam i nakon trenutka kad smo trebali dosegnuti depresivnu poziciju da bismo sačuvali pozitivnu sliku o roditelju koji se nije prikladno ponašao prema nama. Podijelili smo ga na lošeg roditelja koji se ponaša neprikladno, a možda nas i zlostavlja i dobrog roditelja čija nam je ljubav i briga potrebna kako bismo preživjeli, a s time nastavljamo i u odrasloj dobi.

Negativna strana splittinga

Naš doživljaj svijeta zbog splittinga i ponašanje koje proizlazi iz tog doživljaja može zbunjivati ljude u našoj okolini. Naši prijatelji, partneri, članovi obitelji i kolege mogu se pitati kako to da smo sretni i puni ljubavi u jednom trenutku, a ljuti i odbijajući u drugom.

Vrlo je vjerojatno da svojom sklonošću ka idealiziranju privlačimo druge ljude jer svi više ili manje uživaju u tuđem divljenju i poštovanju, ali kada se neminovno sudarimo s nesavršenom ljudskom prirodom naše divljenje prelazi u zamjeranje, drskost i prepiranje. Drugi pored nas mogu imati osjećaj da ne smiju talasati i da moraju pomno paziti da nas ne bi uznemirili kako bi izbjegli svađu i ostali u našoj milosti.

Budući da ne možemo tolerirati stvarnost u kojoj smo i mi i drugi istovremeno dobri i loši, kao ni emocije koje proizlaze iz toga teško nam je, ako ne i nemoguće, održavati bliske odnose.

Učestala upotreba splittinga može nas dovesti i u poziciju da primjerice počnemo izlaziti s novim partnerom kojeg naravno idealiziramo, ali toliko da u iskrivljavanju stvarnosti zanemarujemo alarme koji upozoravaju da je partner kontrolirajući, posesivan i sklon verbalnom i tjelesnom nasilju. Poricanje njegovih negativnih karakteristika i neprikladnih ponašanja može nas uvaliti u nevolje, a možda i odnos okarakteriziran nasiljem.

28384021_10155504020923506_1877528905_n

Ili se radi o tome da nam odgovara pažnja i osjećamo se poželjnima, ali zanemarujemo sve one znakove kojima nam partner čak i otvoreno daje do znanja da mu se baš i ne sviđamo i da se ne želi za nas vezati, ali da bismo mogli imati isključivo seksualnu vezu. Prvo se osjećamo posebnima, a onda patimo kada nas odbaci jer smo odlučili zanemariti sve ono što je rekao da od nas želi i očekuje.

Odbacivanje svega onoga neprikladnog o drugoj osobi može nas dovesti u poziciju da nas druga strana možda i zlostavlja, a mi se ne branimo i ne činimo ništa jer odbacujemo od sebe sve radi čega bi partner mogao biti prikazan u negativnom svjetlu.

Da li se netko zbilja neprikladno ponaša ili se radi o splittingu?

U ovome trenutku je sasvim legitimno postaviti pitanje kako razlikovati običnu ljudsku nesavršenost koja može biti iritantna, ali ju je moguće tolerirati i prijeći preko nje od neprikladnog ponašanja i zlostavljanja koje od nas zahtijeva nekakvu intervenciju da bismo zaštitili svoj emocionalni i tjelesni integritet.

Ponašanja koja proizlaze iz splittinga impulzivna su i nepromišljena te se ne pitamo previše da li stvarnost opravdava našu reakciju. Radi se o toliko preplavljujućem osjećaju da djelujemo samo kako bismo se riješili osjećaja.

Primjerice, šaljemo ljutite poruke i impulzivno prekidamo odnos bez da smo o tome promislili ili naša želja o ostanku u odnosu ovisi isključivo o tome kakav nam je bio dan. U tom slučaju se možda radi o tome da zapravo ne želimo prekinuti nego naša impulzivna ponašanja služe tome da testiramo ljubav i naklonost druge osobe ili je želimo kazniti svojim ponašanjem.

S druge strane, neka ponašanja poput laganja, izdaje, pokušaja kontrole, ovisnosti, afere i zlostavljanje uistinu su neprikladna, no da li ih prepoznajemo kao nešto zbog čega itekako vrijedi stati i razmisliti o tome kako ćemo dalje s tom osobom i hoćemo li uopće nastaviti dalje?

Ako nakon konflikta, kada se ispušemo, shvatimo da smo možda prenaglili i možda bili blesavi, tada postoji mogućnost da se radi o splittingu, kao i u situacijama gdje nam je neugodno na kavi spomenuti prijateljici da smo dobili šamar ili da opet nemamo dovoljno novca za režije jer je partner prokockao svoju plaću jer se bojimo reality checka koji bi nam prijateljica mogla dati.

I što sada?

Splitting je obrambeni mehanizam koji koriste svi, a razlikujemo se prema tome koliko često ga koristimo i koliko se on odražava na nas i naše odnose. U idealnim okolnostima ćemo većinu vremena moći vidjeti nijanse uz usputne izlete, ovisno o okolnostima i našem psihofizičkom stanju, u crno – bijeli svijet.

Ako tijekom odrastanja nismo shvatili da za nas i naše odnose postoji i prikladnija pozicija postojanja, kontinuirani rad na sebi nam može omogućiti dostizanje te pozicije i u odrasloj dobi. Kao i s drugim obrambenim mehanizmima i neprikladnim obrascima mišljenja i ponašanja, i splitting je moguće zamijeniti onim zdravijima i prikladnijima.

Splitting je obrambeni mehanizam kojim iskrivljujemo stvarnost, a brojne su stvari koje možemo pokušati učiniti u nastojanju da imamo cjelovitiji pogled na svijet.

Ono što možemo je razgovarati s osobom od povjerenja koja nam zauzvrat može dati povratnu informaciju o tome kako vidi našu situaciju. Naravno da su neke stvari privatne i tiču se samo tih dviju osoba koje su u odnosu, ali ako nam je neugodno prijateljici spomenuti nešto kao što su uvrede, omalovažavanja, udarci, zloupotreba droga i alkohola sa strane našeg partnera tada bismo trebali razmisliti o tome zašto nam je to neugodno spomenuti i da li zbilja opravdavamo ili poričemo neprikladno ponašanje partnera.

S druge strane, ako se radi o našem impulzivnom ponašanju u kojem u kratkim vremenskim periodima osciliramo od ljubavi do mržnje, tada bismo trebali vježbati zaustavljanje sebe i suzdržavanje od prenagljenih riječi ili djela u žaru borbe.

Možda ti se čini da je to u ovome trenutku nemoguća misija i nešto u čemu si ne možeš pomoći jer je pritisak da nešto učiniš i riješiš se tog teškog osjećaja prejak, ali sjeti se samo početka vježbanja ili učenja jezika i onoga što je moguće učiniti i naučiti nakon samo mjesec ili dva upornog i ustrajnog rada.

Pričekaj s reakcijom prije no što sabereš svoje misli i shvatiš što se uistinu događa. Reci partneru da ćete opet razgovarati kada se smiriš. Pitaj ako ti nešto nije jasno umjesto da pretpostavljaš odgovore na neizgovorena pitanja bazirano na tome kako se osjećaš.

Osim toga, možeš potražiti profesionalnu psihološku pomoć osobe koja ti može pomoći da na svijet i odnose gledaš na cjelovitiji način.

Sretno!


Autorica – ja sam Marija Berzati, psihologinja i psihoterapeutkinja. Ako te je neki članak potaknuo na razmišljanje i želio/ljela bi raditi na sebi, slobodno mi se javi.

Literatura:

Carbone, N. (2017). How do you know if you’re about to end bad relationship or splitting? 

Sol, M. Splitting: the dedense mechanism that destroys your relationsip.

St.Louis, LLC. (2016). Splitting in BPD.


 

Komentiraj, znaš da želiš ;)