Mijenjam se

‘Razočarati se’ znači prihvatiti stvarnost

Svi smo u nekom trenutku svog života osjetili da nam srce tone u osjećaj zvan razočarenje koji je moguće doživjeti kao apatiju, bijes ili duboku tugu zbog gubitka ili propalih očekivanja. Pogoršava ga spoznaja da nas je iznevjerio netko blizak. Radi se o osjećaju koji proizlazi iz razlike onoga što je moglo biti i onoga što uistinu jest i tuzi zbog neispunjenih snova i očekivanja.

Skloni smo činiti brojne stvari kako bismo izbjegli suočavanje sa spoznajom da su nas razočarali naši partneri, prijatelji, roditelji, djeca, kolege ili šefovi. Neki od nas će održavati nezdrave odnose, odbijajući razočarati se partnerom i prihvatiti stvarnost. Ako smo razočarani samim sobom, izbjegavat ćemo rizike, zloupotrebljavati sredstva ovisnosti ili nastavljati istim nezadovoljavajućim putem jer bi nas neki drugačiji put previše podsjećao na sve ono što nećemo dobiti ili ono što nismo, a željeli smo vjerovati da jesmo. Ponekada ćemo se pretvarati da smo sretni, zadovoljni ili uspješni kako ne bismo razočarali sebe ili druge.

Razočarati se znači prihvatiti stvarnost, prihvatiti da nismo dobili ono što smo željeli i da to možda nikada nećemo ni dobiti ili da nismo onako dobri i ispravni kako bismo željeli vjerovati da jesmo. Takve spoznaje neminovno prati boli, ali osim nje nam mogu donijeti i bolji i sretniji život ako možemo pogledati što je to što nas je razočaralo, trebamo li smanjiti ili povećati očekivanja od drugih i sebe i kako u budućnosti izbjeći ona razočaranja koja je moguće izbjeći.

Ono o čemu je vrijedno razmisliti je to koliko su naša očekivanja realna. Možda se radi o tome da imamo mnogo očekivanja i vrlo visoke standarde. To što smo uvjereni da ne očekujemo previše, ne znači da smo i realni i da je to što očekujemo moguće. Da li smo drugoj osobi uopće rekli što očekujemo? Ponekada se razočaravamo zbog nerazumnih i neizgovorenih očekivanja.

Korisna strategija je razmisliti o sebi, onome što mi nudimo i našim nesavršenostima i imati na umu činjenicu da i mi griješimo i da je to sasvim u redu. Možemo razgovarati s drugima, čuti drugačiju perspektivu i ako je potrebno prilagoditi svoja očekivanja.

sad-505857_1920

S druge strane, možda se radi o tome da i se i previše odbijamo suočiti sa stvarnošću i da nas na razočarenje možda navode tek ekstremna ponašanja naših partnera, prijatelja ili obitelji kada nam ponestane argumenata kojima ćemo ih opravdavati.

Ishodi obje vrste razočarenja mogu biti vrlo dobri za nas.

I u prvome i u drugome slučaju postoji mogućnost da značajno unaprijedimo svoje odnose i malo više se približimo drugoj osobi jer ćemo joj oprostiti što nije savršena i od sada je gledati na malo realniji način i/ili time što ćemo oprostiti sebi to što nismo savršeni i gledati sebe na malo realniji način.

Ponekada je razočarenje najbolja stvar koja nam se može dogoditi jer ako postoji nešto što nam je važno, a što nam druga osoba odbija ili ne može dati tada se možemo razočarati, a onda pokušati prihvatiti drugu osobu i činjenicu da nam neće dati ono što bismo željeli ili prekinuti odnos ako nam je to neprihvatljivo.

Ponekada razočarenje donosi spoznaju o porastu samopouzdanja i samopoštovanja pa odražava ideju da smo postrožili kriterije u našim životima i da nećemo prihvaćati ništa ispod toga.

Razočarati se znači prihvatiti stvarnost u kojoj se drugi ili mi sami značajno razlikujemo od očekivanja. Teško je živjeti bez očekivanja, ali je teško i to da će uvijek sve zadovoljavati naša očekivanja čak i onda kada su ona razumna i jasno iskomunicirana. Mnoga razočarenja možemo predvidjeti i spriječiti promišljajući o svojim postupcima i učenjem iz tuđih pogrešaka, dok su druga razočaranja neizbježna. 


Literatura:

Ashworth, M. (2016). Dealing with Disappointment.

Lamia, M.C. (2011). Expectation, Disappointment and Sadness.

7 comments

  1. Mozda smo se krivo razumjeli.Upravo čitam vaše tekstove jer se nalazim u njima.Sve sto sam do sada pročitala mi je super,zato ih i komentiram sa vama.To sto ja imam svoje probleme je nešto sasvim drugo.Vi mi dajete smjernice,moje je da li ih koristiti.Ja sam neodlučna.Trebala bi napraviti veliki rez u svom životu.Teška odluka,previše bolno.Reci ćete “svakako je bolno “slažem se.Idem nekako okolo,misleći,bit će bolje,kružnim miljon puta,preispituljem se…Ja sama moram donijeti odluku,jasno mi je to.Teško je pisati,možda mučim i vas, nije mi to namjera.Pisanjem i komentarima nekako praznim bolnu dušu.Ako vam to smeta,povlačim se.

    1. Ma joj zaboga pa naravno da mozete komentirati.. pozdravljam komentare i veselim im se.. ovakva komunikacija je malo nezgodna jer ostavlja puno prostora za nesporazume, ali niposto vas ne zelim otjerati..

      Dobrodosli ste <3

      I samo polako.. nista sto je vazno nije lako.. i ponekada nam treba samo jos malo vremena <3

  2. “Ovo mi je škola i drugi puta ću pametnije”Kad je taj drugi put? Već pola i više života prođe.Sve bi drugačije,ali kada, kako.Sa godinama se mijenjamo,gledamo iste stvari iz prošlosti na drugi način. Teško je mijenjati sebe,a druge nikako.Misliš da si dao sve od sebe (mozda nisi)trudio si se,želio si najbolje.Nema rezultata.Gdje sam pogriješio,analiziras,ništa nisam kriv, želio sam najbolje.Sto je za mene dobro,za druge nije.Slažem se,nismo svi isti.Kako dalje,ne vidiš smisao.Izgubljen lutas.Imaš prijatelje,poznanike,nemaš sebe,izgubljen si.Kako se pronaći.Opet ona moja,vi sve lijepo pisete,super ste mi,zato vas i čitam.Hvala Bogu da postojite,skidam vam kapu,ali život, život je nešto drugo.

    1. Prvo sto mi je palo na pamet dok sam citala vas kometar je da zivot nije natjecanje, a kad to shvatimo, stvari postaju mnogo lakse…

      Hvala vam sto me citate, uistinu cijenim svaku minutu koju vi i drugi citatelji provedete citajuci nesto sto sam napisala.. ali jos jednom moram napomenuti kako u tekstovima obradujem teme na nacin koji se meni cini ispravnim i dobrim.. pisem o nekim svojim putevima i stajalistima i niposto ne tvrdim da su jedini moguci i jedini ispravni..

      Kada citam tude tekstove, neki od njih mi djeluju wooow iz istu pomisao koju imate vi “Ali moj zivot je nesto drugo..” zato sto zbilja jest nesto drugo, pa se krenem i dalje inspirirati i s nekim drugim ljudima i tamo nadem nadahnuce za sebe ili se vratim nakon tjedan, mjesec ili godinu na onaj prvi i shvatim da mi je samo trebalo vremena..

      Mislim da zivot nije natjecanje.. i da nema jednog univerzalnog i ispravnog puta.. a tude price su samo inspiracija ali ne i jedini moguci nacin..

      Eto, ja vama skidam kapu da me citate i dalje iako smatrate da to sto pisem nije primjenjivo na vas zivot.. smatram kako je mogucnost poigravanja i sa konfliktnim idejama odraz velikog uma..

      Samo nastavite 😊

  3. Razočarati se je prihvatiti stvarnost, razbijene iluzuje koje smo možda sami stvorili ili potpomognuti drugom osobom koja je možda htjela biti baš takova no nije išlo.
    U pravilu su to uvjek bliske osobe od onih koji nisu bliski ni nemamo očekivanja.
    Kako god to razumijeli ili prihvatili to svejedno boli i ruši samopouzdanje i vjeru u vlastitu vrijednost

    Marija

Komentiraj, znaš da želiš ;)