„Osoba koja nikada nije pogriješila, nikada nije ni probala ništa novo.“
Albert Einstein
Učinila si nešto pogrešno. Povrijedila si sebe ili drugu osobu, ljuta si, osjećaš krivnju, tužna si ili posramljena. Da je netko drugi u odnosu na tebe učinio istu stvar bila bi ljuta i povrijeđena, željela bi ispriku nakon koje bi odlučila jesi li mu spremna oprostiti ili ne. No, kada si ti ta koja griješi taj put ka oprostu postaje nejasan, nisi sigurna bi li trebala oprostiti samoj sebi, je li je to uopće moguće niti od kuda bi krenula.
U svakom slučaju osjećaš se užasno.
Ono što se u takvim situacijama događa u tebi je to da odbacuješ, kritiziraš i kažnjavaš one dijelove sebe zbog kojih si pogriješila u strahu da bi nekako mogle okaljati ili obojati u crno one dobre dijelove tebe zbog kojih si uopće sposobna uvidjeti da si učinila nešto pogrešno.
Na žalost taj pristup osuđuje na propast mogućnost da nakon pogreške u jednom trenutku nastaviš sa životom jer zapinješ u konfliktu. Oni tvoji dijelovi koji te vode ka tvojim najvećim uspjesima, neraskidivo su povezani s onim dijelovima tebe zbog kojih si učinila najveće pogreške. Ne možeš iz sebe izrezati nesavršenstvo i samo ga odbaciti jer je utkano u svaku poru tvoga bića, a isto vrijedi i za druge.
Stvarnost je takva da nitko nije onoliko dobar i ispravan koliko bi želio biti, kao što nitko nije tako crn i neispravan kakvim bismo ga željeli vidjeti. Ideja o tome jesmo li bazično crni, bijeli ili nekakvi sivi tek je priča koju konstruiramo sami o sebi ovisno o tome kako doživljavamo vlastite nesavršenosti.
I ti i ja, kao i svi drugi u svakom trenutku radimo najbolje što znamo s onim što imamo. Da si mogla i znala bolje, vjerojatno bi to i učinila.
„Da, pogriješila sam… život ne dolazi s uputama za korištenje.“
Nepoznati autor
Situacije u kojima su ispravno i neispravno, prikladno i neprikladno, crno i bijelo najsnažnije isprepleteni vrlo vjerojatno su i one situacije u kojima ti je najteže pomisliti na oprost. Kao da vjeruješ da je i za tebe i za druge bolje da se zatvoriš u svoj privatni pakao i tamo beskrajno patiš.
Međutim, dok god si u svom privatnom paklu ti na neki način odbijaš preuzeti odgovornost za ono što si učinila, a dok ti duša gori u vatri krivnje i srama, ti si osuđena ponavljati svoje pogreške jer ne učiš o tome zašto si pogriješila, što ti je trebalo i kako dobiti ono što želiš na bolji i prikladniji način u budućnosti.
Dok god si u paklu ne činiš baš ništa kako bi se iskupila, ispričala i učinila sve ono što je potrebno da istu stvar ne ponoviš. Jedino što možeš je strahovati da će iz tame tvoga bića opet izroniti onaj dio tebe zbog kojeg si pogriješila i koji će te natjerati da pogriješiš opet.
„Kada bih morao opet živjeti, opet bih učinio iste pogreške, samo bih ih učinio prije.“
Tallulah Bankhead
Oprostiti samoj sebi ne znači pretvarati se da nisi učinila nešto pogrešno. To nije izgovor i opravdanje za to da istu stvar činiš u budućnosti, kao što ne znači ni da ćeš postati u potpunosti anestezirana od krivnje. Oprostiti sebi znači ući u proces u kojem ćeš odgovorno prihvatiti što si učinila, a potom pronaći način kako da se iskupiš ako je potrebno i nastaviš dalje sa životom.
Činjenica je da svi, baš kao i ti, ponekada uistinu čine glupe, neprikladne i grozne stvari. Stvari za kojima žale svi oni dobri dijelovi njih koji bi najviše željeli vratiti vrijeme unatrag i izbrisati rečeno i učinjeno. No, prošlost je prošla i nitko, uključujući i tebe, ne može vratiti vrijeme.
S druge strane, ti više nisi ista osoba koja je učinila tu pogrešku što dokazuje tvoja svijest o tome da si pogriješila. Daj samoj sebi priznanje jer si sposobna stati i reći „Ja sam to učinila. Ja sam odgovorna.“
Da bi si oprostila, potrebno je da svoju pogrešku pogledaš iz drugog, trećeg i četvrtog kuta.
Kako to da si učinila to što si učinila?
„Glupa sam.“, „Uvijek griješim.“ ili „Ne mogu ništa učiniti ispravno.“ nisu dovoljno dobri odgovori na to pitanje.
Što si htjela postići s time što si rekla ili učinila? Jel’ ti je nešto trebalo? Kako si se osjećala? Kako te tvoj dotadašnji životni put na neki način predodredio da napraviš baš tu pogrešku?
„Toliko sam naučila iz svojih pogrešaka da razmišljam o tome da napravim još nekoliko.“
Nepoznati autor
Kada znaš zašto radiš to što radiš, bit će ti mnogo mnogo lakše pronaći bolje i prikladnije načine ponašanja i izražavanja. Pogreške su tu da bi iz njih učila, a ne skrivala se u sjenama straha da to što si nesavršena znači da si neprihvatljiva.
Zašto ne bi naučila nešto o sebi i bila bolja prema sebi i prema drugima?
Jako dobar i poučan post!
<3 hvala :D
Hvala ti ❤️
<3
Nadahnjujuci clanak 🙂 Hvala ti
Hvala vama <3
Ovo biti bolja prema sebi?? Nekima jako teško.Gledam iz prikrajka te samouvjerene ljude,ponekad ,iritirajuće,mislim kako imaju visoko mišljenje o sebi i misle da nikad ne griješe, kako to postići, biti bolja prema sebi?
Marija
Mislim da stvarno samopouzdanje nema prevelike veze s nepogrešivošću. Mislim da ima više veze s uvjerenjem da pogriješiti ne znači biti nevrijedan, glup, nesposoban nego jednostavno nesavršen popraćeno idejom da ćemo se nekako snaći čak i ako pogriješimo.
Kako biti bolji prema sebi?
Aktivno zaustavljati unutarnju kritiku koja slijedi nakon neizbježnih pogrešaka samo je jedna od stvari koju odmah sada možete početi vježbati.
Sretno <3