Jeste li ovisni o kaosu?

Čini se kako stabilniji i mirniji životni uvjeti ne izazivaju u svima nama unutarnji mir i zahvalnost. Ponekada neki od nas, čak i onda kada nam to uvjeti dozvoljavaju, svejedno traže i pronalaze nove problematične situacije.

Primjerice, iz mjeseca u mjesec se hvatamo za glavu zbog minusa na računu koji smo stvorili novim čizmama, novom torbom ili kaputom koji si zapravo nismo mogli priuštiti. Svako malo nekome stanemo na žulj i nalazimo se u konfliktnim situacijama. Uvijek postoji netko ili nešto protiv čega se moramo boriti ili na što smo ljuti. Prodavačica u pekari nam je kriva što je kruh poskupio. Država odlazi k vragu, a tramvaji uvijek kasne.

Ponekada kaosu naginjemo toliko da se upuštamo u ponašanja koja su neprikladna, disfunkcionalna i autodestruktivna usprkos njihovim posljedicama.

Iako mrzimo situacije u koje stalno upadamo, mi se ipak vraćamo u njih. Ostajemo na poslu koji mrzimo radeći s kolegicom koju preziremo ili se vraćamo u vezu u kojoj smo bili već milijun puta povrijeđeni. Nikako da kažemo „Ovo više nije dobro za mene. Želim stati.“

Ponekada neki od nas imaju osjećaj da se nešto urotilo protiv nas, a da u stvarnosti u nama bjesni demon koji zahtijeva da malo „začinimo stvari“ jer se ne znamo nositi sa sobom i svojim osjećajima kada nam je dobro.

Kontinuirani kaos u našim obiteljima iz vremena kada smo bili samo malena djeca donio nam je to da su nam predvidiva nepredvidljivost ili apsolutna sigurnost da baš ništa nije sigurno postali jedini uvjeti u kojima znamo živjeti i s kojima se znamo nositi.

Naša prilagodba na kaotične uvijete tijekom odrastanja je bila u tome da smo neprestano bili u iščekivanju sljedećeg što bi se moglo dogoditi kako bismo to izbjegli ili ublažili posljedice. Neprestanom tenzijom i spremnošću na nova neugodna iznenađenja, kazne ili zlostavljanje smo nastojali kontrolirati ono što nije bilo pod našom kontrolom i zaštititi se od boli.

Gledano iz te perspektive, nije neobično da su nam smireni i predvidivi uvjeti nepoznanica. Potpuno je očekivano da ćemo se po automatizmu ponašati na jednak način i neko vrijeme nakon što se uvjeti promijene jer će nam trebati vremena da se prilagodimo.

Pa ipak, neki od nas odbijaju prihvatiti novu stvarnost i nikako ne možemo uživati u situacijama mira. Osjećamo strah, ali ne možemo definirati gdje je opasnost, kad će se dogoditi ili da li uopće postoji. Postajemo nemirni i hvata nas anksioznost zbog sve te boli koju nam je kaos nanio ili nedostatkom vještina potrebnih kako bi se mir očuvao te nam se čini lakšim živjeti na rubu nego se s time suočiti pa počinjemo izazivati kaos.

No, izazivanje kaosa je tek vrh ledene sante uronjene u vodu. Ispod površine vode i dalje se skrivaju naše traume i konflikti. Mirni i stabilni uvjeti, koji nas tjeraju da spustimo gard i malo prepustimo kontrolu, u nama bude svijest o svemu onome što se nalazi ispod površine, a što nas boli i proganja. I previše ljudi prečesto izgovara kako dobro funkcioniraju u kriznim situacijama ili koliko se bolje osjećaju kada imaju puno posla nego onda kada im je život opušteniji.

„Roditelji su mi se rastali prije nego što sam navršila šest godina. Stalno su se svađali – oko novca, oko vremena ili obaveza u kućanstvu. Ono čemu nikada nisam svjedočila je bilo kako se razrješavaju konflikti niti kako se pomiriti.“

Lisa Hayim

Budući da nismo od svojih roditelja dobili učinkovite alate za suočavanje sa svojim i tuđim demonima i za funkcioniranje u mirnim okolnostima mi vrlo često niti ne znamo da je moguće razriješiti niz trauma i konflikata ili da je moguće naučiti vještine potrebne za učinkovito nošenje sa svakodnevnim situacijama. Stvaranje kaosa nam omogućava da nastavimo živjeti načinom na koji smo navikli.

Kao da ne shvaćamo da nas i taj kaos boli ili kao da nam se čini da je ta bol manja od one koju nosimo u sebi.

Prema nekim autorima, o kaosu možemo biti ovisni jednako kao i o alkoholu ili shoppingiranju, samo što je ovisnost o kaosu teže primijetiti jer se kod iste osobe može manifestirati na različite načine. Kada naša tendencija da upadamo iz jedne problematične situacije u drugu počne narušavati naše svakodnevno funkcioniranje i počne nama u nama ili drugima izazivati bol, možda je vrijeme da zastanemo i razmislimo o svemu tome što nam se „događa“ i kako bismo to u budućnosti mogli promijeniti.

Ako je ovaj tekst zatitrao s kaosom u nama, možda ne bi bilo loše da s bliskom osobom popričamo o tome ili da potražimo pomoć stručnjaka vezano uz prirodu i obrasce našeg ponašanja.

Ako s druge strane već radimo na sebi, važno je da budemo svjesni da je anksioznost vjeran pratitelj oporavka jer oporaviti se od nečega vrlo često znači kročiti stazama kojima još nismo kročili i raditi stvari na način na koji ih nismo navikli raditi.

Odrastanje u okolnostima predvidive nepredvidljivosti ili apsolutne sigurnosti da baš ništa nije sigurno dovodi do toga da mirne okolnosti u nama izazivaju strah i gdje je uz učenje učinkovitih načina suočavanja s demonima potrebno naučiti i kako prigrliti mir i uživati u njemu.

Sretno <3

Literatura

Kramer, L. (2015). Are You Addicted to Chaos?