Dio recepta za sreću

Potreban nam je jedan zagrljaj dnevno kako bismo preživjeli

„Dodir nam može jasno dati do znanja da se pored nas nalazi netko tko nas želi dodirivati. Lagan dodir rukom može u nama izazvati dubok osjećaj sigurnosti i olakšanje što se pored nas nalazi netko kome je stalo.“

Jim Butcher

Iako nije jedno od prvih osjetila kojeg ćemo se sjetiti kada pomislimo na njih, dodir je taj koji je uključen u sve naše dnevne aktivnosti. Od hodanja i zagrljaja pa do hranjenja i spavanja. Koža i njezini receptori predstavljaju naš najveći osjetilni organ i kad god nešto dodirnemo možemo osjetiti i ono što dodirujemo i vlastito tijelo kao dva odvojena doživljaja. Dodir utječe na naše ponašanje i osjećaje, pomaže nam da se diferenciramo od okoline kao i da se s tom okolinom povezujemo.

Tijekom sedmog ili osmog tjedna trudnoće postajemo osjetljivi na taktilnu stimulaciju kojom počinje svijest o nama kao o pojedincima odvojenima od ostatka svijeta. Nakon poroda, jedna od prvih stvari koju osjećamo su ruke koje nas podižu i brinu se o nama. Prije no što otvorimo oči i ugledamo mutni svijet oko sebe, već smo osjetili dodir. Danas se medicinsko osoblje potiče da dijete odmah nakon poroda stavi na majku, kožom na kožu, kako bi se majka i dijete povezali.

Kontakt kože na kožu ključan je za zdravlje i razvoj dojenčeta, a tjelesno iskazivanje privrženosti uči mozak da dodir povezuje sa zadovoljstvom. Učimo gdje završavamo mi i gdje počinje svijet oko nas. Bez dodira se malene bebe mogu prestati razvijati, a mogu i umrijeti čak i ako ih se redovito hrani i presvlači.

Nema ničega što tako može utješiti tužno i umiriti ljuto dijete kao što je zagrljaj, nježno njihanje i poljubac brižnog roditelja. No, nije tako neobično da roditelji smanje količinu dodira tijekom odrastanja djece, a osobito u fazi puberteta kada mnoga djeca mogu otvoreno odbacivati tjelesne oblike privrženosti roditelja u nastojanju da pokažu kako su odrasla i samostalna.

Potreba za dodirom ne jenjava ni u odrasloj dobi. Čvrst stisak ruke pri rukovanju, ohrabrujuće tapšanje po ramenu, držanje za ruku, nježan poljubac, čvrst zagrljaj i mnogi drugi načini dodirivanja važni su za naše odnose, osobito s onim ljudima do kojih nam je stalo te mogu izmamiti osmjeh na naša lica, čak i tijekom najtežih dana.

christmas-3824104_1920

Dobar zagrljaj povećava osjećaje sigurnosti, povjerenja i pripadanja što sve predstavlja osnovu zdravog odnosa. Odnosi u kojima je prisutno mnogo dodirivanja su snažniji i trajniji. Zagrljaj je ono što umjesto riječi možemo pružiti u znak empatije i razumijevanja.

Zagrljaj prije važnog sastanka može umiriti prebrze otkucaje našeg srca, usporiti naše disanje i smanjiti razinu hormona stresa u krvi. Značajni dodiri mogu povećati razinu oksitocina u našem krvotoku koji olakšava stvaranje ili održavanje povezanosti između dviju osoba i ima kapacitet umanjiti anksioznost.

No, u zapadnjačkoj kulturi, dodir je često kontrovezran te nije neobično da mnogima od nas nedostaju dodiri. Nezadovoljena potreba za dodirom pripisuje se otuđenosti koju nam je donijela upotreba različitih načina komunikacije kojima je cilj povezati nas, ali od kojih većina ne uključuje dodir. Tu je i ubrzan način života koji prečesto ostavlja premalo vremena za dodirivanje. Ne treba zaboraviti na to da su mnogi i mnoge od nas bili žrtvama različitih oblika zlostavljanja zbog kojih izbjegavamo dodire.

U mnogim parovima partneri se osjećaju udaljenima jedno od drugoga iz brojnih razloga, a jedan od njih je i nedostatak dodira. To je osobito često u dugim vezama gdje zagrljaje, držanje za ruku i maženje zamjenjuje tek površan poljubac pri rastanku u jutro. Mnogi parovi spavaju u odvojenim krevetima ili čak u različitim sobama zbog hrkanja ili nesuglasica. Sve to doprinosi osjećaju nepovezanosti.

Za razliku od novorođenčadi, mi kao odrasli ljudi nećemo umrijeti bez dodira, ali možemo biti povučeniji, depresivniji, pod većim stresom i slabijeg imuniteta. Bez dodira se možemo osjećati odsječenima od svoje okoline, možemo strahovati od uspostavljanja novih odnosa ili se osjećati nevrijednima tuđih dodira.

Baš kao što moramo redovito jesti kako bismo zadovoljili potrebu za hranom, tako su nam redovito potrebni i dodiri kako bismo zadovoljili potrebu za njima. Nekima od nas neće biti dovoljno niti stotinu zagrljaja dnevno uz maženje ispred televizora, dok će drugima od nas biti potrebno mnogo manje.

Tiffany Field je skovala termin ‘gladna koža’ kako bi opisala nezadovoljenu potrebu za dodirom. ‘Gladna koža’ nije sekusalna potreba i da bismo je zadovoljili potreban nam je značajan tjelesni ne-seksualni kontakt s drugom osobom.

Svi smo tu glad, u većoj ili manjoj mjeri, osjetili tijekom života u formi osjećaja nedostajanja zagrljaja od partnera dok je na poslovnom putu ili nakon prekida ili u formi olakšanja nakon što smo dobili zagrljaj od značajne osobe dok nam je bilo teško.

tunnel-332474_1920

Čini se da u svom ekstremnom obliku ‘gladna koža’ može odraziti i na naše mentalno i tjelesno zdravlje. Prema nekim izvorima, zatvorenici koji su veliku količinu vremena proveli u samici, opisuju svoje zatvoreništvo kao ‘mučenje bez dodira’.

Ako smo gladni dodira, jedan od očitih načina na koji tu glad ponekada možemo zadovoljiti je da jednostavno zagrlimo blisku osobu pored sebe. Nema ništa loše u tome da prijateljicu, partnera, oca ili majku zamolimo za zagrljaj. Velika je vjerojatnost da je i njima potrebno prisnosti i nježnosti.

Ali budući da nemamo svi ovaj tren na raspolaganju blisku osobu za grljenje i maženje, postoje neke stvari koje možemo isprobati dok ne osiguramo prisustvo takve osobe u životu. Odlazak frizeru i masaža vlasišta tijekom pranja kose mogu biti iznimno ugodni, baš kao i masaža leđa, ruku ili nogu. Maženje s kućnim ljubimcima može pripomoći, ali ne može zamijeniti ljudski dodir. Ponekada i sam čin upoznavanja s drugima i rukovanja s njima može donijeti trenutno olakšanje, a blagdani su generalno govoreći izvrsno vrijeme za hranjenje ‘gladne kože’ jer su mnogi od nas razdragani i s veseljem prihvaćamo poljupce i zagrljaje.

Virginia Satir je jednom rekla „Potreban nam je jedan zagrljaj dnevno kako bismo preživjeli. Trebamo osam zagrljaja dnevno kako bismo se održali. Potrebno nam je dvanaest zagrljaja dnevno kako bismo rasli.“

Možda se dvanaest zagrljaja dnevno čini puno, no za razliku od hrane s kojom moramo imati mjeru, u zagrljajima možemo slobodno pretjerivati bez straha da nećemo stati u hlače.

Dosljedan, značajan i topao dodir govori „Volim te. Trebam te. Želim biti pored tebe.“

Želim vam sve najbolje za Božić, a osobito ljubav i tople zagrljaje!

Sve vas grlim <3

2 comments

Komentiraj, znaš da želiš ;)