Mijenjam se Negativna strana odnosa

Ja sam tvoja majka, a ne prijateljica

„Sjećam se kada si bio malen i kada bi se naljutio na mene zato što sam rekla „Ne.“ Govorio bi mi „Više ti nisam prijatelj.“, a ja bih ti odgovarala „Dobro, zato što ti ja nisam prijateljica. Ja sam tvoja majka. Bit ćemo prijatelji kad odrasteš.“

Lisa Schmidt

Na ulogu roditelja je moguće gledati na niz različitih načina, a nedavno sam naletjela na tekst Jamesa Lehmana koji me zaintrigirao, a u kojem on ugrubo dijeli roditeljsku ulogu na dva dijela. Smatra da roditelji imaju emocionalnu ulogu u smislu stvaranja i održavanja zdrave emocionalne povezanosti s djetetom i funkcionalnu ulogu koja se odnosi na sve ono što roditelj mora učiniti kako bi njegovo dijete raslo i napredovalo. Primjer su kupanje, mijenjanje pelena, hranjenje, sigurna okolina i struktura.

Te dvije uloge se isprepliću i potrebno je da obje budu odigrane na odgovarajući način kako bi dijete raslo i razvijalo se. Ako majka samo osjeća ljubav prema djetetu bez da ga redovito hrani i brine se o njemu, dijete će umrijeti. Ako majka samo zadovoljava djetetove fiziološke potrebe bez iskaza ljubavi, dijete bi moglo umrijeti.

Ono što mnoge roditelje dovodi u dilemu tijekom djetetova odrastanja je koji model odnosa uspostaviti s djetetom. Kako istovremeno razvijati osjećaje ljubavi i povjerenja te postaviti pravila, granice i strukturu u kojoj će se dijete, koje ne poznaje svijet oko sebe, osjećati sigurno i razvijati se kao osoba.

Nježna ljuljuškanja na grudima kada je dijete posve maleno zamjenjuju razgovori i zajedničko provedeno vrijeme, a mijenjanje pelena, pripremanje bočica i kašica zamjenjuju granice do kuda dijete smije ići na što djeca često ne reagiraju radošću i odobravanjem. Negodovanje i ljutnja djeteta koje se vrlo često javljaju pri postavljanju granica, osobito kada je dijete maleno, ono su što unosi nemir, neugodu i strah ako smo kao model odnosa s djetetom odabrali tipičan prijateljski odnos kakav imamo s odraslim ljudima.

Nije nam ni najmanje ugodno kada se prijatelji ljute na nas, a nije nam pretjerano ugodno ni kada to napravi dijete.

Tanka je granica između uloge roditelja i prijatelja i to je razlog što mnogi roditelji smatraju kako je dobar model odnosa s djetetom upravo prijateljstvo. I prijateljstvo i roditeljstvo zahtijevaju ljubav, privrženost, provođenje zajedničkog vremena, sposobnost da saslušamo drugu osobu i da ona nas čuje i brigu za drugu osobu pa i nije teško upasti u „zamku prijateljstva s malim djetetom“.

Pa ipak, tipičan prijateljski odnos je odnos između dviju osoba koje u odnosu dijele sličnu razinu moći i kontrole, u kojoj se obje strane podjednako ogoljuju i dijele informacije i gdje je jasno što je čija odgovornost što nikako ne vrijedi za odnos roditelja i djeteta gdje je vrlo očito da obje strane ne kreću u odnos iz iste pozicije moći i odgovornosti.

people-3120717_1920

I dok je sasvim u redu da dijete smatra da mu je roditelj najbolji prijatelj, nije prikladno da isto čini i roditelj. Djecu takav odnos može zbunjivati jer osjećaju da bi trebala podržavati i voditi roditelje o kojima ovise i koji bi se trebali brinuti za njih. Ideja da je dijete odgovorno za roditelja o kojem ovisi izaziva stres i osjećaj nesigurnosti jer je djetetu nametnuto da se nosi s nečim za što nije spremno ni kognitivno niti emocionalno.

‘Zamka prijateljstva s malim djetetom’ je jedna od zamki u koje roditelji upadaju iz dobrih namjera jer je s jedne strane dobro da dijete vidi roditelja u različitim emocionalnim stanjima i da uči od roditelja da su sve emocije normalne, kao i model nošenja s emocijama i teškim životnim situacijama. S druge strane nije prikladno djetetu se žaliti na svog partnera s kojim imamo problema jer dijete nije i ne može biti sudac ispravnosti postupaka roditelja o kojem ovisi.

Prikladno je djetetu reći „Nemam novca da ti kupim tu igračku.“ jer ga obavještava o našoj odluci, razlozima odluke i okvirima unutar kojih moramo živjeti. Nije prikladno djeci govoriti „Ne znam kako ću platiti režije ovaj mjesec.“ jer je to nešto s čime djeca, a osobito malena djeca, ne znaju što napraviti niti realno mogu išta napraviti.

Ono što je specifično za odrasla prijateljstva je i to da mi nismo odgovorni za drugu osobu niti za njezine postupke dok smo s druge strane odgovorni za svoju djecu i njihove postupke, a oni nisu za naše.

Roditelji moraju biti sposobni na prikladan način postaviti granice i biti u redu s tim da će se njihova djeca ljutiti na njih zbog toga jer je na nekim stvarima potrebno ustrajati koliko god se to djetetu ne sviđalo. Dijete koje se želi popesti na ogradu balkona na četvrtom katu i baciti se jer želi letjeti poput ptičice moramo spriječiti ma koliko god ono vikalo i protestiralo, kao što mu nećemo dozvoliti da jede samo čokoladu koliko god mu čokolada bila fina.

„Djeca žele i trebaju granice. Nije na njima da odgovaraju na pitanje koliko daleko smiju i mogu ići. Oni ovise o roditeljima i postavljanju sigurnih granica koliko daleko je u redu.“

Barbara Harvey

Kada nam je naše dijete osoba kojoj ćemo se povjeravati, mi djetetu šaljemo poruku da ćemo zajedno donositi odluke ili da ćemo djetetu prepustiti donošenje odluka. Ali u stvarnosti mi i naša djeca ne možemo zajedno donositi odluke. Djeca mogu i trebaju ponuditi svoje mišljenje i dati nam do znanja što im se sviđa i što ne te u skladu sa svojom dobi mogu odlučiti neke stvari, ali određene odluke moramo donijeti mi kao roditelji.

Anna Freud je smatrala da bi roditelji trebali biti poput majke ptice koja će poticati svoje mlade da izađu iz gnijezda kako bi naučili letjeti. Smatrala je kako je tipičan prijateljski odnos majke i djeteta neprikladan. Prikladnim je smatrala onaj odnos u kojem se majka na prikladne načine i u prikladnim trenucima odvaja od djeteta kako bi ono moglo rasti. Neprestano će se odvajati i približavati djetetu, prvo ga ostavljajući u jaslicama ili na čuvanju, kasnije kada ga odvede u školu i svakim drugim činom kojim ga priprema na samostalni život održavajući uz to blizak emocionalni odnos s djetetom. Anna je smatrala da je za majku važno da odvajanje prihvati kao neizbježan dio svoje uloge u odgajanju autonomnog i dobro prilagođenog djeteta. Majka ima svoje prijatelje, svoje hobije i interese i ne očekuje od djeteta da joj bude prijatelj.

Za dijete je podjednako loše i kada su roditelji pretjerano prijateljski nastrojeni i kada su roditelji odsutni te je potrebno naći balans emocionalne i instrumentalne uloge koju roditelji trebaju odigrati.

Drugim riječima, možda tipično prijateljstvo između dviju odraslih osoba nije prikladan model odnosa s djetetom, osobito kada je ono maleno, ali moguće je graditi kombinaciju roditeljsko-prijateljskog pristupa prema djetetu u kojem kao roditelji znamo da je bitno da budemo prijateljski nastrojeni prema djetetu i da gradimo čvrste emocionalne spone kako bismo mu bili oaza sigurnosti u svijetu i da uz to zadržimo svijest da smo odgovorni za svoje dijete i da je važno da dijete vjeruje našoj prosudbi. Nije smisao štititi dijete od života i od posljedica odluka koje u skladu s dobi može donositi već razvijati svijest o tome što je prikladno za određenu dob.

S vremenom, odrastanjem, sazrijevanjem i preuzimanjem novih odgovornosti i uloga stvara se prostor da u jednom trenutku, kada ćemo u odnos ulaziti iz iste pozicije moći i odgovornosti, budemo prijatelji sa svojim odraslim djetetom.

Veselimo se tom danu i sretno nam svima na putovanju, a za kraj bih podijelila sa vama stihove Khalila Gibrana:

Vaša djeca nisu vaša djeca.
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne od vas,
I premda su s vama, ne pripadaju vama. 

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli,
Jer, ona imaju vlastite misli.
Možete okućiti njihova tijela, ali ne njihove duše,
Jer, njihove duše borave u kući od sutra, koju vi ne možete posjetiti,
čak ni u svojim snima.

Možete se upinjati da budete kao oni,
ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer, život ne ide unatrag niti ostaje na prekjučer.


Literatura:

Braff, D. (2018). The risk of being your child’s best friend and how to draw the line.

Lehman, J. Your Child Is Not Your „Friend“.

Komentiraj, znaš da želiš ;)