Pobjednici i gubitnici

„Tipična situacija u mom domaćinstvu je situacija u kojoj me moje dvoje djece traži nešto za prigristi između obroka, a ja iz zdjelice s voćem uzmem jabuku, podijelim je na dva jednaka dijela i svakom djetetu dam polovicu. Neizbježno se događa to da jedno ili oboje počnu tvrditi kako je ono drugo dobilo veći komad jabuke prigovarajući kako je to nepošteno pri čemu neće promijeniti mišljenje čak ni onda kada ih podsjetim da u zdjeli ima još jabuka te me vrlo rijetko traže još nakon što su pojeli ono što sam im dao.“

Daniel V. Meegan

Gotovo svi imamo iskustva da smo kao djeca vodili mini ratove s drugom djecom oko toga tko će se igrati s omiljenom igračkom, tko će dobiti veći komad kolača, tko je miljenik tete u vrtiću, a kasnije i učiteljice kao i brojne druge bitke u kojima smo već kao maleni imali dojam da tuđi dobitak znači naš gubitak.

Mnoge od nas slična pristranost u razmišljanju prati i u odraslu dob te predstavlja vrlo često iskrivljen način razmišljanja o svijetu koji je štetan i za nas i za one koji nas okružuju, a naziva se pristranost nulte sume (eng. zero-sum bias).

Pristranost nulte sume je sustav uvjerenja o tome da su odnosi među ljudima u društvu bazično antagonistični, odnosno, da smo mi jedni drugima protivnici kao i pretpostavke na da svijetu postoji konačna količina dobara kao što su novac, uspjeh, pa čak i naklonost i ljubav, što znači da pobjeda ili dobitak jedne osobe znače gubitak druge. Kada svijet promatramo iz perspektive nulte sume tada ćemo vjerovati da možemo biti uspješni samo o tuđem trošku, ili da primjerice mi nismo u nečemu uspjeli ili da ne možemo uspjeti jer je u tome već uspio netko drugi.

Jedan od uvjeta koji pogoduje razvoju pristranosti nulte sume je deprivacija koja nastaje kao posljedica nestašice resursa zbog kojih na svijet počinjemo gledati kao na kompetitivno mjesto. Istraživači smatraju da je naša tendencija zaključivanja kroz prizmu te pristranosti posljedica evolucije i toga što su tijekom svitanja čovječanstva mnogi resursi (poput partnera, hrane ili visokog statusa u plemenu) bili ograničeni.

Tijekom većine povijesti čovječanstva, a i sada u moderno doba pristranost nulte sume je itekako imala smisla jer resursa vrlo često nije bilo dovoljno za sve ili zbog toga što ih jednostavno nije bilo ili zato što je o njihovoj raspodjeli odlučivala ili odlučuje povlaštena manjina. Ono što se nameće kao potencijalno opasno je to da će nam intuitivno razmišljanje kroz prizmu nulte sume donijeti i to da vjerujemo kako su mnogi resursi kojih ima dovoljno za sve – zapravo ograničeni.

Neki od učestalijih primjera takvog načina razmišljanja su:

razrješenje prepirke ili svađe uključuje pobjednika ili onoga koji je u pravu i gubitnika ili onog koji je u krivu,

borba dviju prijateljica oko naklonosti treće jer ako je treća naklona jednoj to znači da ne može biti naklona i drugoj ili

osjećaj krivnje kada napornim trudom postanemo uspješni u poslu, a potom slušamo prijateljicu kojoj ne ide tako dobro kao nama jer negdje vjerujemo da je uspjeh ograničen resurs.

Osim toga, pristranost nulte sume nas stavlja u protivničku poziciju naspram drugih ljudi. Kada vjerujemo da možemo pobijediti samo ako drugi izgube tada ćemo vjerojatnije i pokušati pobijediti na način da učinimo da drugi izgube (spletkarimo ili podmećemo) ili dozvoliti drugima da pobijede vjerujući kako smo posljedično mi izgubili. Osim toga, spremni smo na borbu za život i smrt čak i onda kada je to apsolutno nepotrebno.

Poseban izazov predrasude nulte sume je reaktivna devaluacija, odnosno, situacija u kojoj ćemo tijekom pregovora, rasprave ili konflikta s drugom stranom devaluirati i odbaciti mišljenje druge strane bez da ga uopće razmotrimo samo zato što ga je dala druga strana.

Ta predrasuda nas čini slijepima na prilike za razrješenje sukoba na drugačiji i konstruktivniji način te često ima neugodne posljedice. Zbog te predrasude ne sklapamo kvalitetne obiteljske, partnerske, prijateljske ili kolegijalne odnose te smo skloniji rušenju mostova nego povezivanju.

Istraživanje iz 2015. provedeno na ispitanicima iz 37 zemalja pokazalo je da su osobe ili nacije koje vjeruju da svijet počiva na principima nulte sume sklonije neprijateljstvu kada se radi o onome što smatraju ograničenim resursom.

Očiti primjeri iz svakodnevnog života su toksične radne okoline u kojima kolege podmeću jedni drugima, ustrajanje u konfliktima u nastojanju da uvjerimo drugu stranu da je u krivu, ratovi, predrasude i diskriminacija.

No, iako u stvarnosti uistinu postoje situacije na koje su primjenjiva pravila igre nulte sume kao što su na primjer situacije gdje će od više kandidata prijavljenih za posao biti primljen samo jedan što znači da svi ostali neće dobiti taj posao ili situacija u kojoj igramo poker te naša pobjeda znači kombinirani gubitak ostalih igrača, teorija igara kaže kako su u praksi češće situacije u kojima stvari nisu tako crno – bijele te je mnogo više puta dobitak i gubitak teško kvantificirati. Jedan od primjera su ratovi koji polaze od pretpostavke trijumfa i poraza, a da u stvarnosti nije moguće pobijediti u ratu bez vlastitog gubitka.

Kao što možete i pretpostaviti, jednostavnog rješenja vezanog uz pristranost nulte sume zapravo nema jer ćemo se tijekom života uistinu naći u stvarnim ili umišljenim situacijama s ograničeni resursima koje će od nas zahtijevati kompetitivnost ili to da ispravno prepoznamo kako kompeticija u stvarnosti nije potrebna, ali je naši kolege, prijatelji ili partneri tako doživljavaju. Svijest o tome da se ponekada borimo na život i smrt oko nečega čega ima u izobilju može nam ponuditi objašnjenje primjerice neprijateljskog ponašanja kolegice koja je zauzela takav stav prema nama od prvog dana kada smo počeli zajedno raditi i ponuditi nam prikladan odgovor na njezino ponašanje – nastojanje da kroz superviziju ili druge načine razriješimo konflikt ili se barem zaštitimo od njezinog neprikladnog ponašanja.

S druge strane mnogo lakše je uspjeti u gotovo svemu ako se okružimo dobrim i kvalitetnim ljudima s kojima dijelimo sklonost ka uzajamnom pomaganju i podršci.

Stoga birajmo mudro ljude s kojima ćemo se okružiti i propitkujmo svoje porive za borbu za ograničenim resursima – možda uistinu nekih stvari ima dovoljno za sve i ne dozvolimo da u situacijama kada je borba uistinu potrebna prijeđemo vlastite granice.

Sretno <3