Crtice s psihoterapije Negativna strana odnosa

Pustite ljude da imaju svoje mišljenje

Neki od nas poštuju tuđa mišljenja i perspektive iako se možda i ne slažemo s njima, dok drugi imaju osjećaj da sva pitanja, a osobito pitanja života, imaju samo jedan točan odgovor i da je točno upravo to što oni misle. No, u stvarnosti mnoga pitanja imaju više mogućih i istovremeno točnih odgovora, a mi nismo baš u potpunosti objektivna i racionalna stvorenja kakvima se volimo prikazivati.

Mnogo je načina na koje sami sebe zavaravamo na svakom koraku onoga što pokušavamo prikazati kao objektivno i nepristrano razmišljanje. Jedan od najznačajnijih načina na koje iskrivljujemo informacije je motivirano rasuđivanje, odnosno, nesvjesna sklonost donošenju odluka koje se slažu s onim što već vjerujemo i znamo.

Naša nesvjesna motivacija, želje i strahovi oblikuju način na koji interpretiramo informacije. Neke ideje nam se čine poput naših saveznika i želimo da pobijede, želimo ih obraniti. Druge ideje nam djeluju strano, poput neprijatelja i želimo ih se riješiti čak i onda kada bi za nas bilo bolje da ih uzmemo u obzir.

Najvažniji okidač za motivirano rasuđivanje je suočavanje sa nečim što doživljavamo kao prijetnju selfu te je vjerojatnije da ćemo težiti objektivnoj odluci onda kada ne osjećamo prijetnju. Ono što bi moglo biti prijetnja selfu razlikuje se od osobe do osobe, a ugrubo bismo prijetnje mogli podijeliti u nekoliko kategorija.

U prvu kategoriju ulaze razmišljanja i zaključci vezani uz one stvari koje se tiču našeg samopouzdanja. Primjerice, kada dobru ocjenu na ispitu pripišemo svojim sposobnostima, a pad na ispitu pripišemo strogom profesoru čime podupiremo mišljenje o sebi kao o pametnom ljudskom biću. No, s druge strane moguće je da imamo uvjerenje da nismo osobito pametni pa ćemo onda donijeti suprotan zaključak, odnosno, pad na ispitu ćemo pripisati svojim ‘ograničenim’ sposobnostima, a dobru ocjenu time da smo imali sreće ili da je ispit ionako bio lagan i ‘svi su ga prošli’.

Drugi tip zaključaka je vezan uz optimističnu budućnost. Primjerice, pušači motiviranim rasuđivanjem odbacuju znanstvene dokaze da je pušenje štetno za njihovo zdravlje. No moguće je i to da netko iz perspektive naučene bespomoćnosti odbacuje sve dokaze da je moguće promijeniti se, pronaći posao, imati kvalitetne i zadovoljavajuće odnose i slično.

Treći tip zaključaka su oni koji su u skladu s našim snažnim uvjerenjima. Primjerice, situacija u kojoj ćemo prijeći preko tuđeg neprikladnog ponašanja zato što ćemo ga pripisati situacijskim pritiscima ili ćemo pak odbaciti drugu osobu jer je druge vjeroispovijesti, socijalnog statusa ili seksualne orijentacije prema kojoj imamo snažno negativno mišljenje iako nam osoba nije učinila ništa nažao.

Mnogo puta uistinu gledamo na iste stvari i vidimo nešto posve različito. Ne postoje dvije osobe na ovome svijetu koje na sve gledaju na posve istovjetan način. Naše biološke predispozicije u kombinaciji s jedinstvenim iskustvima daju nam jedinstvenu perspektivu kroz koju ćemo gledati na sebe i svijet oko sebe. Drugim riječima, mi ne vidimo svijet onakvim kakav on jest nego onako kako vjerujemo da je.

Da li to znači da nam nema pomoći, da ne možemo vjerovati ničemu što nam je važno i što vjerujemo? Da li je naša sudbina da se cijelo vrijeme raspravljamo nastojeći druge uvjeriti da smo mi u pravu, a oni u krivu?

Julia Galef smatra da je kultiviranje znatiželje i otvorenog uma jedan od načina koji bi nam mogao omogućiti da na stvari gledamo na što objektivniji način. Znatiželja je pristup sebi i svijetu oko sebe koji nam daje osjećaj zadovoljstva u izlaganju i učenju novih stvari iako se možda ne slažu s našim svjetonazorom.

Osobno smatram da je kultiviranje tolerancije na konfliktne stvari odraz zdravoga uma, pri čemu cilj nije nužno svaki puta odbaciti sve ono što nam je važno i ono u što vjerujemo nego jednostavno imati kapacitet u danom trenutku se poigrati s idejama i informacijama pa ih potom inkorporirati u sebe ako imaju smisla ili ih odbaciti ako nemaju veze sa nama.

Moramo naučiti kako se osjećati ponosnima umjesto posramljenima kad primijetimo da bismo mogli biti u krivu. Moramo naučiti kako biti zaintrigirani umjesto obrambeni kada se susretnemo s informacijama koje su u suprotnosti s našim uvjerenjima.

Julia Galef

Kapacitet igranja sa idejama bi nam mogao donijeti i više tolerancije u svakodnevnim situacijama gdje bi razgovor s nekim tko se ne slaže sa nama prestao biti borba na život ili smrt, a tuđa stajališta ne bi predstavljala izravnu prijetnju našim vrijednosnim sustavima i obratno.

I na kraju, Peter Steele je rekao da uvijek postoji netko koga bismo mogli uvrijediti svojim mišljenjem, iako se radi samo o našem mišljenju i istina je ta da nije moguće sa svima na civiliziran način razgovarati o stvarima o kojima imamo oprečno mišljenje. Zato je osim znatiželje i tolerancije važno odrediti i trenutak u kojem ćemo podvući granicu i pustiti ljude da vjeruju u što god žele vjerovati. Na kraju krajeva, i mi sebi uzimamo isto pravo.

Pustite ljude da imaju svoje mišljenje – imaju pravo na njega. Problemi nastaju tek kada ga želimo promijeniti. To je ne samo nemoguće i uzaludno, već i nepotrebno. Kako bi samo svijet bio dosadan kada bi svi mislili jednako. Kada ljudima ostavite slobodu i vi ćete pronaći svoju.

Haenim Sunim

2 comments

  1. Mislim da svatko ima pravo na svoje mišljenje. Pokušati nekog uvjeravati u nešto je besmisleno. Zavisi od situacije, možemo pokušati nekome nešto sugerirati ako smo sigurni da radi krivo. U svakom slučaju ako neka osoba ovisi stalno o nečijem mišljenju, nije dobro. Ne imati svoj stav, svoje mišljenje, to nije zrela osoba. Neki na žalost znaju manipulirati takvima. Uvijek treba reći svoje mišljenje, ne dopustiti drugima da nam to ne dozvole. Opet trebamo paziti s kime i o čemu eventualno raspravljamo. Nekad je možda i bolje premučati nego ulaziti u besmisleno rasprave. Pokušaj sam procijeniti što je bolje za tebe. Nekada i pogriješimo, a tko je bez grijeha. Lijep pozdrav

    1. Odlično ste to napisali.. i opet se radi o nekakvom balansu. Reći što mislimo, obratiti pažnju na način i uzeti u obzir ima li smisla govoriti što nam je na umu 🙂

Komentiraj, znaš da želiš ;)