Uncategorized

Prijetnja prekidom

Moje dijete od gotovo četiri godine je ušlo u fazu kada na moje „Ne.“ ponekada reagira prijetnjama „Više te neću voljeti!“, „Neću ti biti prijateljica!“ i „Neću više pričati s tobom!“ Kada je prvi puta tako reagirala, ostala sam zatečena, osobito jer nitko od ukućana ne razgovara na taj način, a onda sam nekako osvijestila to da je u nastojanju da dobije ono što želi posegnula za onim što se njoj kao malenom djetetu čini kao ultimativna kazna – nestanak ljubavi i prekid odnosa.

Kada smo maleni, uskraćivanje ljubavi i prekidi odnosa znače potencijalnu smrt jer se malena djeca ne mogu brinuti sama za sebe i bez odgovarajuće skrbi roditelja ili drugih skrbnika su osuđena na smrt. No, nisu pojedini roditelji i djeca jedini koji će pokušati koristiti prijetnju prekidom kako bi povratili osjećaj moći i dobili ono što žele. Prijetnje prekidom dio su mnogih partnerskih i prijateljskih odnosa i mnogo puta kada gledamo druge kako prijete možemo osjetiti čak i divljenje jer nam to ponašanje djeluje asertivno „On zna što želi i ne libi se jasno to dati do znanja.“.

Ako se na trenutak pokušamo postaviti u poziciju četverogodišnjeg djeteta koje prijeti uskraćivanjem ljubavi i prekidom odnosa i ako pokušamo sagledati svijet iz njegove perspektive bit će nam jasno kako dijete uistinu nije moćno poput svog roditelja, ima mnogo manju kontrolu nad onim što mu se događa u životu i u gotovo svemu ovisi o svom roditelju, pa onda i ne čude gotovo očajnički pokušaji da u nedostatku boljih mehanizama, koji dolaze učenjem i sazrijevanjem, pokušavaju osjećati se moćnima na koji god način znaju i umiju, uključujući i prijetnje.

Ako se sada fokusiramo na odrasle partnerske, prijateljske i obiteljske odnose, u kojima kao odrasle osobe realno imamo mnogo moći i kontrole u vlastitim rukama, postavlja se pitanje zašto bismo koristili prijetnju prekidom kao metodu postizanja svojih ciljeva i zadovoljavanja vlastitih potreba? Daleko od toga da ne postoje dealbreakeri, stvari koje bi drugi mogli činiti ili pokušati činiti, a na koje bismo trebali reagirati oštro i promptno, ali ovo je tekst o osobama koje će mnoge, svakodnevne stvari koje im se ne sviđaju u odnosu pokušavati rješavati prijetnjama prekidom.

Naravno da postoje mnogi razlozi zbog kojih bi netko mogao otvoreno ili prikriveno prijetiti, a neki od kojih sam primijetila u radu s klijentima su ti da se vrlo često osjećaju nemoćnima u odnosu pa prijetnja služi tome da bi povratili svoj osjećaj moći. Mnoge osobe u svojim primarnim obiteljima nisu nikada naučile učinkovitije načine komunikacije, pregovaranja i uspostavljanja kompromisa u odnosima pa im se to čini kao jedina mogućnost zadovoljavanja potrebe i ostvarivanja ciljeva. Ono što je također specifično za osobe koje učestalo prijete prekidima je i to da najčešće nemaju stvarnu namjeru prekinuti odnos već se radi o prijetnjama u prazno.

people-2588192_1920

I dok je s jedne strane posve logično da nam se, dok smo djeca, prekid odnosa sa najznačajnijim osobama u životu – roditeljima – čini kao ultimativna kazna te nam to može biti motiv da budemo ‘poslušni’ i ‘dobri’ da nas roditelji ne bi prestali voljeti, kao i način kojim ćemo pokušati dobiti ono što želimo, čini mi se da u odrasloj dobi ipak postoje i gore sudbine od toga da netko s nama prekine odnos ili da ga prekinemo mi sami. Možda je u odrasloj dobi ultimativna kazna zapeti u odnosu koji nam ne odgovara ili zbog toga što ga nemamo hrabrosti prekinuti ili zbog toga što ne znamo na konstruktivnije načine tražiti ono što nam treba i pregovarati neminovne razlike.

Nastojanje da dobijemo ono što želimo kroz prijetnje ima i druge nedostatke, a to je da i kada dobijemo ono što želimo vrlo često nismo sretni s time jer smo svjesni da nam to druga osoba nije dala iz ljubavi nego iz straha. Kao da na neki način hranimo uvjerenje da nas drugi ne mogu voljeti, da nije moguće dobiti ono što nam treba na prikladnije načine i da je jedina mogućnost da zadovoljimo svoje potrebe ta da zlostavljamo drugu osobu.

Osim toga, kada dovoljno dugo prijetimo, a ne izvršavamo svoje prijetnje, naše riječi gube značenje te se s osjećajem nemoći vraćamo na početak začaranog kruga u koji smo i krenuli zato što smo se osjećali nemoćnima. Daleko od toga da ne postoje stvari radi kojih bismo mogli i trebali prekinuti odnose, ali upornim prijetnjama koje nemamo namjeru ostvariti dajemo do znanja i sebi i drugima da naše riječi ne vrijede previše i da ćemo se povući i pregaziti ono što smo rekli kada ne dobijemo ono što smo tražili. Prijetnje u konačnici mogu dovesti do toga da naš partner, prijatelj ili član obitelji počne igrati istu igru kao i mi ili prekine odnos sa nama jer više ne želi živjeti u neprestanom strahu i nesigurnosti.

Iskreno vjerujem da se poštovanje i naklonost drugih ljudi ne mogu steći prijetnjama, bile one nešto što smo spremni sprovesti u djelo ili nešto što samo izvikujemo bez namjere djelovanja. Sve što time možemo postići je da nas se drugi boje i iz straha rade ono što želimo ili da nas prestanu shvaćati ozbiljno. Također, vjerujem u to da se nagomilani problemi u odnosima u kojima okosnicu ‘dogovora’ čine prijetnje ne mogu riješiti grandioznim velikim riječima ili djelima, nego sitnim stvarima kojima i sebi i drugima dajemo do znanja da smo netko tko vrijedi i zaslužuje zadovoljiti svoje potrebe – uz dužno poštovanje prema drugima, i da smo spremni ustati se od stola kada se na njemu više ne poslužuje ljubav.

One comment

  1. Svaki pojedinac je odgovoran za svoj život. Kako će živjeti, s kim će se družiti, da li će se udati, oženiti, imati djecu… Postoje situacije ili stanja na koja ne možemo utjecati. Napraviti prekid, distancirati se, to ne možemo generalizirati. Neki su malo hrabriji, odlučnija, možda su malo manje empatični. Jako teško je donijeti odluku kad je bliska osoba((djeca, bez obzira na godine, sestre, braća, roditelji) Opet kažem sve zavisi o pojedincu koliko je čvrst, jak. Ja osobno imam velikih problema kad su u pitanju bliske osobe. Već dugo vodim borbu sama sa sobom i nikako da napravim neke rezove, iako sam svjesna da bez toga nema rješenja. Hvala vam na lijepom tekstu. Lijep pozdrav

Komentiraj, znaš da želiš ;)