Klin se klinom izbija, ili možda ipak ne?

„Je li nešto prijelazna veza ili ne ovisi o tome kako će je ljudi okarakterizirati.

Ako prvi odnos nakon razvoda pukne, nazivat će ga prijelaznom vezom.

Ako opstane, zvat će ga ljubavlju.“

Mary

Koncept ‘rebound ‘ ili ‘prijelaznog odnosa’ podrazumijeva odnos koji iniciramo kratko nakon prekida značajnog romantičnog odnosa, prije nego što smo imali vremena razriješiti osjećaje prema prethodnom partneru. Usprkos njegovoj relativnoj učestalosti, koncept je obojan negativnim konotacijama zbog toga što se polazi od pretpostavke da ćemo se neko vrijeme nakon prekida značajnog romantičnog odnosa osjećati loše te da je naša emocionalna dostupnost upitna baš kao i kapacitet da odaberemo dobrog partnera i budemo mu odani.

Kako bismo bolje razumjeli prijelazne odnose, potrebno je uzeti u obzir i kontekst prekida prethodnog odnosa. Prekidi odnosa i razvodi brakova predstavljaju neke od najstresnijih događaja u našim životima, pri čemu su uznemirujući i za one koji prekidaju i za one koji su ostavljeni. Nakon prekida odnosa obično doživljavamo tugu, ljutnju, anksioznost, usamljenost, promjene u ostalim odnosima (primjerice, prekidi odnosa s obitelji ili prijateljima našeg bivšeg partnera), a ukoliko u prekid ubacimo i čin razvoda, podjelu imovine, financijske probleme i dogovor oko djece, možemo vidjeti da prekid odnosa sa sobom ponekad nosi mnogo više reperkusija od činjenice da smo upravo postali singl.

Prijelazni odnosi često se smatraju distrakcijom od tugovanja jer nas angažman oko novog partnera sprečava da doživimo sav intenzitet boli prekida, kao i propitkivanje nas samih i odnosa koji je završio. Nastojanje da pronađemo prečac do oporavka i ostavljanja prethodnog odnosa u prošlosti može nas navesti da uđemo u novi odnos prije nego što smo za to spremni.

No, isto tako je moguće i da se pravi prekid odnosa odvio i mnogo ranije od ‘službenog prekida’ te da smo izgubljeni odnos na mnogo načina odtugovali prije nego što smo se i fizički razdvojili od druge osobe te da smo za novu vezu uistinu i spremni vrlo brzo nakon prekida. Na kraju krajeva, mnoge prijelazne veze ostvaruju se i prije prekida odnosa. Pa ipak to nas i naše nove partnere često neće poštedjeti straha da su samo flaster na slomljenom srcu ili prijelazni partneri na našem putu ka ‘pravom’ ili tipičnijem odnosu.

Ugrubo govoreći, uspjeh prijelaznog odnosa najviše će ovisiti o tome koliko smo privrženi osobi s kojom smo prekinuli odnos, našem generalnom mentalnom stanju i strategijama nošenja sa stresnim situacijama, kao i o kvalitetama novog odnosa.

Jedna od pretpostavki je da se rane nastale u odnosu rješavaju kroz nove i ljekovite odnose, ali se postavlja pitanje jesmo li u novi odnos ušli zato što nam se osoba svidjela, ali bismo nekako preživjeli i sami da se nije pojavila ili smo u taj odnos ušli jer smo se užasavali usamljenosti i nismo se znali s njom nositi bez novog partnera?

Ideja da nam vjera u to da ćemo naći novog partnera i opet biti sretni nakon prekida odnosa može pomoći da prekinemo emocionalne veze s prethodnim partnerom i nije tako neobična. Nakon početnog šoka, tuge i nevjerice, optimističan stav nam može olakšati nastavak života u smislu da ćemo biti spremniji pružiti si vrijeme za oporavak i krenuti dalje s dejtanjem i vezama kada ćemo biti spremni za to i kada se pojavi netko tko nas privlači.

„Ne mislim da je svaka rebound veza osuđena na propast, može uspjeti ili ne, pravila nema.

Što se tiče ovoga koliko je fer ulaziti u nešto dok nismo posve raščistili sa svojim osjećajima prema bivšoj ljubavi – smatram da je baš ta nova osoba ono što nam fali da bivšeg do kraja izbacimo iz sustava, onako netko novi na koga ćemo fokusirati svu svoju pažnju. naravno, Ne mislim na bezglavo ulijetanje u nešto nakon što je prošlo 5 dana od prekida, ali ako smo na dobrom putu prebolijevanja, taj neki novi može biti samo točka na i u tom procesu.

Upustila bih se u to [novu vezu, op.a.] u slučaju da me taj netko toliko zaokuplja i da ga smatram osobom koju ne bih željela propustiti, bez obzira što mi je ušao u život u ne baš savršenom trenutku.“

Fetiva, forum.hr

Istraživanje iz 2008. godine mjerilo je učinak prijelaznog vremena, odnosno, vremena između rastave braka i ulaska u novi odnos – na trajnost novoga braka te nije pronašlo dokaze za negativni ‘efekt prijelaza’, ali ipak praktična iskustva pokazuju da su se mnogi prijelazni partneri opekli jer su uistinu bili jedan od koraka ka putu prema ‘pravom’ ili tipičnijem odnosu  i ne treba zaboraviti da je mnogim ljudima potrebno neko vrijeme nakon prekida kako bi otugovali prethodni odnos, osmislili novi koncept sebe bez bivšeg partnera i kako bi se javila želja za nekim novim.

„Dugo sam se vremena bojala kako nisam sigurna znam li ja uopće više biti sama, nakon toliko godina “skakanja” iz veze u vezu. Onda sam si zadala test i namjerno odolijevala mjesecima samo da sebi dokažem da mogu. I jesam.

Inače, često mi se događala gore navedena situacija. Znala sam naći novog dečka u roku od tjedan dana nakon prekida, premda se radilo o vezama duljine godinu, dvije, tri. I ne, dotični mi nisu bili “klin se klinom izbija “dečki nego željeni potencijalni partneri za nešto ozbiljnije.“

Walpurgas, forum.hr

„Mislim da ovdje nema univerzalnog odgovora… Što znači pronaći zamjenu? Seksualni partner, životni partner, ljubavnik, prijatelj? Sve u jednom?

Izašla sam iz višegodišnje veze (6+) prije manje od godinu dana. Zamjenu nisam našla ni danas, ali zamjenu ni ne želim. Ne želim se vratiti na staro.

Vremenski period u kojem pronalazimo nekog novog ne ovisi isključivo o nama, jer čak i kada imamo želju ne znači da imamo čarobni štapić kojim ćemo zamahnuti i stvoriti ono o čemu sanjamo.

Možemo pričati o vremenu koje nam je bilo potrebno da ponovno počnemo željeti  a kod mene je to bilo 2-3 mjeseca.“

aisling, forum.hr

Ukoliko usvojimo pesimističan stav prema svojoj romantičnoj budućnosti i mislimo da ne možemo birati, svaki muškarac ili žena oko nas postaje potencijalni partner, a ako smo skloni ovisničkim vezama, tada će praktički bilo tko tko pokaže interes postati potencijalni novi objekt ovisnosti. ‘Medeni mjesec’ novog odnosa ponekad je upravo ono što nam omogućava da kroz uspostavljanje nove ovisnosti prekinemo staru. Ponekada prijelazni partneri predstavljaju tek praktičnu ‘zamjenu’ te nisu privlačni zbog onog što jesu nego onoga što mogu ponuditi, a nama je potrebno. Jednostavno ispunjavaju emocionalnu ili praktičnu prazninu koju je ostavio bivši partner. Neki od nas tu zamjenu mogu tražiti nesvjesno, dok će drugi od nas to činiti posve svjesno, primjerice, možda nam treba financijska pomoć, prijevoz, ‘nova majka’ ili ‘novi otac’ za našu djecu.

Prijelazni odnosi nam ponekada služe kako bismo povećali, prekidom narušeno, samopouzdanje i dokazali sebi i drugima da smo (još uvijek) poželjni, no isto tako je to ponekada uzaludan pokušaj da se osjećamo bolje, pogotovo ako imamo značajno narušeno samopouzdanje. Moguće je da se u pokušaju da se osjećamo bolje dovedemo u situaciju da se osjećamo još gore sami sa sobom, a moguće je i da nam se samopouzdanje stabilizira ako je odnos zadovoljavajuć.

Međutim, ako novi odnos nije posebno zadovoljavajuć, tada on može pojačati našu privrženost bivšim partnerima umjesto da je oslabi. Ta povezanost naravno ide i u drugome smjeru. Ako iz nekog razloga imamo poteškoća s puštanjem bivšeg partnera, manje ćemo investirati u novi odnos čime će on biti i manje zadovoljavajuć. Naše potrebe vezane uz privrženost su takve da što se više oslanjamo na jednu osobu da ih zadovolji (primjerice bivšeg partnera) to ćemo se manje oslanjati na drugu osobu (novog partnera) i obratno.

U konačnici, neki od nas se upuštaju u prijelazne odnose kako bismo se osvetili. Prekid, osobito onaj koji nismo željeli, često uz šok, nevjericu i tugu izaziva i ljutnju. Kako bismo se izventlirali, osvetili bivšem partneru, učinili ga ljubomornim ili mu pokazali da možemo bez njega ili nje i da nije nezamjenjiv– možemo se vrlo brzo, posve nespremni upustiti u novi ljubavni odnos koji sa sobom nosi potencijal da budemo povrijeđeni i mi i ona osoba koju smo odabrali za prijelaznog partnera.

Univerzalnog pravila o tome da li se klin klinom izbija i da li je prijelazna veza uistinu samo prijelazna ili ima potencijal za nešto više  – nema. Uspjeh novog odnosa ovisit će o sklopu naše ličnosti, toga jesmo li skloni ovisničkim odnosima, prekidima i mirenjima bez stvarnog razrješavanja problema, načinima na koje se nosimo s frustracijama i kvaliteti novog odnosa.

Generalni savjet je slušati sebe i ne povoditi se dobronamjernim savjetima poput „Klin se klinom izbija.“ ili „Jesi li uistinu spremna izlaziti s nekim novim?“ jer samo mi znamo odgovor na pitanje što bi nam moglo pomoći da na konstruktivan način prebolimo prethodni odnos, a ako se ubrzo nakon prekida upustimo u novi odnos, ne bismo trebali zaboraviti na to da je i naš novi partner samo čovjek s osjećajima koje bismo mogli povrijediti.

Literatura:

Brumbaugh, C.C. i Fraley, R.C. (2014). Too fast, too soon? An empirical investigation into rebound relationships.

Lamia, M.C. (2013). „Rebound“ relationships.

Spielman, S.S., MacDonald, G. i Wilson, A.E. (2009). On the Rebound: Focusing on Someone New Helps Anxiously Attached Individuals Let Go of Ex – Partners.

Wolfinger, N.H. (2008). Time to Remarriage and Subsequent Union Stability.