Možemo li biti samo prijatelji?

Na romantične odnose se često gleda kao na odnose koji prate linearan razvoj s jasno definiranim fazama: inicijacija, razvoj, održavanje i prekid što nam na neki način daje do znanja da jednom kada je odnos gotov, partneri više nisu povezani ni na koji način. No, praksa često pokazuje drugačije čak i u onim situacijama kada prekid nije otežan činjenicom da bivši partneri imaju djecu, imovinu i kredite oko kojih je potreban zajednički angažman. Umjesto da odu svaki svojim putem, ponekada bivši partneri zamjenjuju romantični odnos drugačijim oblikom odnosa pa postaju prijatelji, ljubavnici, kolege ili neprijatelji.

Da li je zdravo i moguće neposredno nakon prekida romantičnog odnosa sa bivšim partnerom započeti prijateljski odnos i zašto bismo to učinili?

Što kažu istraživanja?

„Možemo li biti samo prijatelji?“  pitanje je koje je na neki način postalo klišej te je dojam da se često izgovara samo zato da bi se izgovorilo i da bi se inicijator prekida osjećao bolje nego što uistinu misli ili pretpostavlja da je moguće održati prijateljstvo. No, isto tako istraživanja iz 1982., 1985. i 2011. dosljedno pokazuju da oko 60% ispitanih osoba održava prijateljstva s bivšim partnerima.

Razlozi za prijateljstva nakon prekida su brojni. Istraživanje iz 2016. godine utvrdilo je sedam kategorija razloga: pouzdanost/sentimentalnost, pragmatičnost, romantični interes, djeca i zajednički resursi, nema više privlačnosti, održavanje socijalnih odnosa i seksualni interes.

Smatra se kako romantični partneri i prijatelji zadovoljavaju naše potrebe za privrženošću tako da bi jedan od generalnih razloga za uspostavljanje prijateljstva nakon prekida moglo biti upravo to. Drugi razlozi bi mogli biti praktični aspekti kao što su financijska podrška, zajedničke nekretnine ili pokretnine i činjenica da smo s bivšim partnerom podijelili brojne informacije o sebi. Ponekada održavamo prijateljstva s bivšim partnerima kako ih ne bismo povrijedili te nam se to čini manje bolnom alternativom od čistog prekida, a ne treba zaboraviti ni romantičan ili čisti seksualni interes jedne ili obiju strana, osobito neposredno nakon prekida.

Jedan od razloga bi mogao biti i taj što vrlo često na odnose koji su završili gledamo kao na pogreške, gubitak vremena ili neuspjeh, a uspostavljanje prijateljstva može ublažiti osjećaj da smo pogriješili.

„Mnogo više bismo profitirali kada bismo na prethodne odnose gledali kao na značajna iskustva koja su trajala koliko su trajala. Bivši partneri bili su važan dio našeg života čak i ako na kraju nisu bili ono što smo željeli ili se nadali da jesu.“

Mandy Len Catron

Prijateljstvo između osoba koje su prekinule romantični odnos izglednije je u situacijama u kojima su osobe i prije veze bili prijatelji; ukoliko je prekid odnosa bio sporazuman, odnosno, obje strane su osjećale nezadovoljstvo odnosom i ukoliko je prekid u heteroseksualnom odnosu inicirao muškarac jer se čini da se muškarci teže od žena nose s odbacivanjem koje donosi prekid. Prijateljstvo je izglednije u situacijama u kojima je inicijator prekida bio izravan u svojim namjerama te se nije opravdavao ili izbjegavao situaciju. Također, prijateljstva nakon prekida su izglednija u gej i lezbijskim parovima.

Ako je odnos završio jer više nema strasti i jer smo postali samo cimeri, tada prijateljstvo ima potencijala, ali ako smo prekinuli zbog neprestanog prepiranja, nezrelosti, prevara, manipulacije ili kontrole tada je vrlo vjerojatno da ćemo nerazjašnjene probleme prenijeti u ono što bismo željeli da bude prijateljstvo. Prijateljstvo nakon prekida ne znači imati platonski odnos u kojem ćemo svjesno ignorirati sve ono čime smo povrijedili jedno drugo dok je romantični odnos trajao i gurnuti sve probleme, koje smo kao par imali, pod tepih jer je nemoguće i previše bolno.

„Bivši partneri kojima ne mogu biti prijateljica su oni koji su mi slomili srce, a prečesto su upravo ti bivši oni kojima želim biti prijateljica.“

Jen Kim

S druge strane ako smo nakon završetka disfunkcionalnog romantičnog odnosa uspjeli riješiti probleme koji su nas tijekom veze mučili, postavlja se pitanje kako to da ih nismo uspjeli riješiti tijekom trajanja odnosa i zašto ne bismo pokušali opet?

Što to znači u praktičnom smislu? Kako odlučiti da li ćemo zadržati bivšeg partnera u svom životu kao prijatelja?

Ponekada zapravo odluka nije na nama jer osim sebe i bivšeg partnera moramo uzeti u obzir i nekakve objektivne okolnosti i druge ljude kao što su na primjer zajednička djeca i imovinsko pravni odnosi. Ukoliko je to moguće, sve reperkusije vezane uz prekid romantičnog odnosa mnogo je lakše rješavati ako smo u prijateljskim ili barem korektnim odnosima.

No, ako je odluka isključivo na nama, na žalost nema jedinstvenih smjernica koje bi rekle da li je s konkretnim bivšim partnerom prijateljstvo moguće i koliko vremena od prekida mora proći. Ono što se opetovano ponavljalo u nizu tekstova koje sam pročitala, a i nekako je samorazumljivo, je to da prijateljstvo neposredno nakon prekida vjerojatno nije moguće nego nam je potreban određeni fizički, emocionalni i vremenski odmak kako bismo zacijelili, osmislili sebe nakon prekida, shvatili tko smo i što smo i zašto se prekid uopće dogodio kako bismo mogli započeti novi odnos jer bismo zbog usamljenosti koja redovito prati prekide mogli sami sebi otežati iscjeljenje.

Vremenski odmak u kontekstu uspostavljanja prijateljstva je važan kako bismo na bivšeg prestali gledati kao na bivšeg, ako je to u nekim situacijama uopće moguće, te kako bismo na sebe prestali gledati kao na dio para već kao na cjelovitu osobu te kako bismo kao dvije cjelovite osobe započeli novi odnos.

Situacije u kojima bismo trebali temeljitije promisliti da li želimo uspostavljati prijateljski odnos su one u kojima se bivši partner nada kako ćemo se predomisliti i ponovno biti s njim i situacije u kojima se tome nadamo mi. Nije da se takve stvari ne događaju – da dvoje ljudi nakon određenog vremena odluče opet jedno drugome dati priliku, no ne treba zanemariti da smo prekinuli s razlogom i da se ponekada, usprkos mjesecima ili godinama strpljivog čekanja pod krinkom ‘prijateljstva’ mnogi odnosi više nikada ne razviju u smjeru romantične veze, a mi i/ ili druga osoba ostajemo povrijeđeni.

Moguće da je i da je naš odgovor jednostavno „Ne. Ne želim ti biti prijatelj/ prijateljica. Ne želim da ostanemo u kontaktu.“ i bitno je da poštujemo vlastite želje bez obzira na to što bismo time mogli povrijediti drugu stranu. Imamo pravo u životu zadržati osobe s kojima želimo provoditi vrijeme i ako naš prethodni partner više ne spada u tu kategoriju, apsolutno je u redu da nastavimo sa svojim životom bez njega.

„Nemam želju biti prijatelj sa svojim bivšim partnericama. Već imam prijatelje i kada prekinem s nekim uzmem si vremena da prebolim i pronađem nekog drugog tko će mi biti prikladniji partner. Romantičan sam i sanjam o tome da budem suprug i otac. Nikada me prekid odnosa nije nagnao na osmjeh i ideju „Znaš što? Hajmo biti prijatelji. *trep, trep*“

Ili su slomile moje srce ili sam ja slomio njihovo i već imam prijatelje koji mi pomažu da prođem kroz prekid. Prijateljstvo s bivšom mi nije primamljivo i smatram ga kontraproduktivnim za sve ono što želim u romantičnom smislu. Ne mogu ići naprijed ako hodam unatrag.“

Edward Redd

Literatura:

Banks, S.P., Altendorf, D.M., Greene, J.O. i Cody, M.J. (2009). An examination of relationship disengagement: Perception, breakup strategies and outcomes.

Bonos, L. (2017). When you should (and shouldn’t) stay friends with an ex.

Di, K. (2019). Why Staying Friends With An Ex Is A Bad Idea Says Science.

Griffith, R.L., Gillath, O., Zhao, X. i Martinez, R. (2017). Staying friends with ex – romantic partners: Predictors, reasons, and outcomes.

Mattingly, B. (2012). „We Can Still Be Friends“: Six Ways You Can Stay Friends After a Breakup.

Mogilski, J.K. i Welling, L.L.M. (2016). Staying friends with an ex: Seks and dark personality traits predict motivations for post-relationship friendship.