Mogu li nam prijatelji slomiti srce?

Prijateljstvo je koncept koji u nama često budi pozitivne konotacije, a prijateljski odnosi nam pružaju priliku da prije prvih romantičnih ljubavi učimo kako biti intimni, blesavi, iskreni, bliski, ljuti, ružni i predivni s drugim ljudskim bićem bez svih onih komplikacija koje donose tinejđerske romantične ljubavi. Učimo se voljeti bez da smo u ljubavnoj vezi. Rastemo i razvijamo se. Otkrivamo tko smo i kakav je užitak biti u bliskom odnosu.

Ono što nam ne pada na pamet kada razmišljamo o prijateljstvima i ono o čemu kolektivno odbijamo razmišljati je i to da su upravo prijateljstva oni odnosi u kojima ponekada usvajamo prve lekcije o prekidima odnosa.

Nebrojene su pjesme, filmovi i serije koje svoju popularnost duguju boli slomljenog srca u romantičnom odnosu, ali kada se radi o srcu koje nam je slomila prijateljica ili smo to mi učinili njoj – tu smo prepušteni sami sebi iako su mnogima od nas prekidi prijateljstava jednako ili čak i više devastirajući od prekida romantičnih odnosa.

Studija iz 2016. pokazala je kako prosječan broj prijatelja kod žena i muškaraca raste do dvadeset i pete godine, nakon čega počinje opadati ovisno o kronološkoj dobi. Jedno od mogućih objašnjenja je to da smo u mladosti skloniji eksperimentiranju i dubljem upoznavanju različitih profila ljudi jer još ne znamo tko smo i čije bi nam društvo bolje odgovaralo. Iskustvom, upoznavanjem sebe i sazrijevanjem imamo jasniju sliku o tome tko smo i tko su ljudi pored kojih se osjećamo najbolje.

Teorija socio-emocionalne selektivnosti kaže da nam se kao prirodna posljedica starenja smanjuje količina vremena koju imamo na raspolaganju u životu zbog čega postajemo selektivniji i više ulažemo u emocionalno značajne ciljeve i aktivnosti. Selektivno smanjivanje socijalnih interakcija maksimizira pozitivna emocionalna iskustva i minimizira emocionalni rizik te oblikujemo socijalnu mrežu na način da zadovoljimo potrebe.

U praktičnom smislu razlozi prekida prijateljstava mogu biti brojni. Ponekada se radi o nekakvim vanjskim faktorima kao što su selidba, promjena posla, započinjanje romantičnog odnosa ili majčinstvo i očinstvo. Ponekada ni ne znamo kako i zašto smo izašli iz kontakta. Ponekada se radi o nekakvoj očitoj izdaji gdje je objema stranama jasno zašto je došlo do prekida, a ponekada se radi o akumuliranom nezadovoljstvu.

Dugotrajna prijateljstva su višeslojna i kompleksna i najčešće prekid odnosa nije posljedica jednog izoliranog događaja nego nerazjašnjenih problema koje smo nakupljali godinama i koji su u jednom trenutku kulminirali. Možda je to razlog zašto je upravo distanciranje ili nestajanje iz odnosa čest način prekidanja prijateljstva. Možda se vodimo idejom da ako nešto ne priznamo i ne izgovorimo na glas, da neće biti kritizirano ili osuđeno te će nestati samo od sebe, a ne moramo se upuštati ni u raspetljavanje klupka nakupljenih problema.

Naša kultura glorificira vječna prijateljstva, koja bi baš poput „prave ljubavi“ trebala biti laka, jednostavna i uvijek zadovoljavajuća, odnosno, „prava prijateljica“ je ona koja te uvijek voli, uvijek prihvaća, sve oprašta i uvijek je tu, što u praktičnom smislu nije istina, a i dobro je da nije.

Sve one stvari koje ćemo spočitati partneru u nastojanju da radimo na svom odnosu često su iste stvari koje ćemo prešućivati prijateljicama. U svakoj knjižari vrebaju police pune knjiga i naputaka kako spasiti vezu ili kako unaprijediti brak dok s druge strane tek tu i tamo izleti neka koja govori o prijateljstvu.

Kako je moguće da ponekada sa takvim nemarom tretiramo one koje smatramo sestrama ili braćom po odabiru?

Možda bi se dio prolaznosti prijateljstava mogao izbjeći kada bismo se redovito podsjećali da su prijatelji jednako važni za naše mentalno i tjelesno zdravlje kao i naši partneri i kada bismo odnose s prijateljima njegovali kao što njegujemo romantične odnose.

Sigurno je to da postoje neke stvari koje su svakome od nas ultimativne i neoprostive i da bi za nas bilo dobro da prekinemo neka prijateljstva, ali možda postoje situacije u kojima bismo i dalje bili prijatelji s nekim pojedincima samo da smo se odvažili raditi na odnosu.

Kada doživimo prekid prijateljstva, mi doživljavamo gubitak jer su i prijatelji osobe u kojima se ogledamo i koje su nas oblikovale u ono što jesmo, a naš osjećaj identiteta itekako može biti poljuljan prekidom. Ljutnja, tuga, usamljenost i anksioznost podjednako prate prekide prijateljskih kao i romantičnih odnosa, a njihovo prihvaćanje i normalizacija dio su procesa oporavka.

Ideja patnje nakon prekida romantičnog odnosa je općeprihvaćena i poznata ideja dok mnogi od nas smatraju da ne bi trebali toliko ‘dramiti’ oko prekida prijateljstva i da prekid ne bi trebao biti bolan. No, samo zato što se s nekim nismo seksali i dijelili takav oblik intimnosti, ne znači da nas ne treba ili neće boljeti. Na kraju svakog odnosa ostaje činjenica da se ne možemo složiti u nekim stvarima, da nas taj netko više ne želi za prijatelja ili da mi više ne želimo njega.

Osim toga, kraj romantičnih odnosa često je praćen službenim prekidima koji nam, iako bolni, jasno daju do znanja da smo gotovi i zaokružuju priču. Prestajemo se seksati, živjeti skupa, ne čujemo se više ili se dogovaramo oko podjele imovine. Postoji cijeli protokol ponašanja. Naša bol je društveno prihvatljiva i često nailazimo na razumijevanje drugih.

Specifično za prijateljske odnose je to da nemamo jasan model komunikacije prekida, a bez izravne komunikacije prijateljstva na izdisaju mogu trajati i godinama. Slobodni smo ponašati se kako god želimo, bilo to u redu ili ne što cijelu situaciju čini težom i još više zbunjujućom.

Krajevi prijateljstava nešto su što je poput krajeva romantičnih ljubavi često potrebno odtugovati te nam je za iscjeljenje također potrebno vrijeme. Prihvaćanje je ključ oporavka od gubitka kao i razumijevanje da su neka prijateljstva i neke ljubavi odnosi koji neće potrajati. No, to nas ne bi trebalo spriječiti da ona pozitivna iskustva pospremimo u vremensku kapsulu koje ćemo se s radošću sjećati iako te prijateljice ili tog prijatelja više nema u našim životima.

Iako prilikom prekida to i ne izgleda baš tako, svaki prekid predstavlja priliku za rast i razvoj, a refleksija o tome što se dogodilo i kako smo mi doprinijeli kraju može unaprijediti naše buduće odnose, osobito ako nam se u nizu različitih odnosa javljaju isti ili slični problemi.

Ideja da su prijateljstva vječna, laka i neopterećena problemima mnogima će od nas donijeti osjećaj osobnog neuspjeha kada prijateljstvu dođe kraj, a kontradiktorno umanjivanje boli koju bi mogli osjećati nakon prekida takvih glorificiranih odnosa i nerazumijevanje ljudi u našoj okolini mogu nam samo otežati oporavak od gubitka odnosa koji nam je bio važan. Nakon prekida prijateljstva je sasvim u redu uzeti si vremena za zacjeljenje i refleksiju kako bismo u trenutnim i budućim odnosima izbjegli iste ili slične greške.

Literatura:

Breit, C. (2018). Why Ending a Friendship Can Be Worse Than a Breakup.

Bruton, L. (2019). The incredible sadness of breaking up with a friend.

Cosslett, R.L. (2018). „It feels like having a limb cut off“: the pain of friendship breakups.

Gattuso, R. (2018). How To Survive a (Friendship) Breakup.

Meyers, S. (2015). Breaking up with a Friend: A Unique Type of Pain.