Je li moguće pripitomiti ‘zločestog’ dečka?

„Istuci ga po guzi kao pravog zločestog dečka. Pokaži mu tko je mama.

Sad za ozbiljno, pripitomljavati znači kontrolirati. Kontrolirati osobu koja nam je važna znači u potpunosti obezvrijediti pojam ‘važne osobe’.“

nepoznati autor

Mnoge od nas govore kako žele dobrog i pouzdanog muškarca s kojim ćemo razvijati dubok, intiman i čvrst odnos, ali nas nekako neobjašnjivo privlače oni muškarci koji su puka suprotnost onoga što govorimo da želimo. Ponekada nas takvi muškarci privlače jer nas uzbuđenje i drama koje nose sa sobom podsjećaju na dramu u kojoj smo odrasli, a ponekada jer predstavljaju dio buntovničkog odmicanja od roditeljskih ili tradicionalnih očekivanja.

U romantizaciji ‘zločestog’ dečka ne mora nužno ležati potraga za suprugom i ocem naše djece nego seksualna privlačnost prema nekome koga doživljavamo kao snažnog i seksipilnog muškarca. Baš kao što će mnogi muškarci riskirati svoje brakove i karijere zbog seksa sa mlađim i seksualno privlačnim ženama koje ne razmatraju kao potencijalne dugoročne partnerice i majke svoje djece.

No, ponekada iza romantizacije ‘zločestog’ dečka leži upravo to – potraga za srodnom dušom, suprugom i ocem naše djece kada se mnoge od nas zapitaju „Je li moguće pripitomiti ‘zločestog’ muškarca?“ i okrenu se bespućima interneta u potrazi za odgovorima.

Uobičajeni savjeti za pripitomljavanje ‘zločestih’ muškaraca iz tekstova na internetu predstavljaju poticaj na tipične pokušaje manipulacije kao što su uskraćivanje seksa, glumljenje nezainteresiranosti, ne odgovaranje na pozive i poruke i generalno glumu da smo nešto što nismo kako bismo dobile ono što želimo, a to je da baš mi budemo ona žena pored koje će se ‘zločesti’ muškarac ‘smiriti’.

Motivi koji nas potiču na razmatranje i isprobavanje takvih oblika ponašanja ne moraju nužno biti ‘zli’. Možda ‘vidimo’ potencijal osobe kakva bi on mogao biti iza onoga što je on trenutno. Možda polazimo od pretpostavke da je ono što mi želimo i ono što mu nudimo baš ono što će ga usrećiti i izliječiti sve njegove rane. No, to što smo stvarno uvjerene da znamo bolje od njega što mu treba – ne umanjuje činjenicu da ne znamo, kao ni to da osnova dobrog i kvalitetnog odnosa ne može biti prisila na promjenu ili pripitomljavanje uz glumu da smo nešto što zapravo nismo.

Kvalitetni, zdravi i dugotrajni odnosi podrazumijevaju da će obje osobe zajedno rasti, razvijati se i mijenjati, ali te promjene bi trebale biti produkt toga što obje osobe vole prvenstveno sebe te zbog sebe žele rasti i biti bolje osobe, a ne obmane i manipulacije.

Mi nemamo moć navesti drugu osobu da se promijeni ukoliko to ona ne želi, bez obzira na to koliko se destruktivno ili autodestruktivno ponašala i to nipošto nije naša odgovornost. Hoće li se ‘zločesti’ muškarac promijeniti ovisi prvenstveno o njemu i prirodi njegove ‘zločestoće’. Dolazi li sve ono što bismo okarakterizirali kao ‘zločesto’ iz eksperimentiranja i traženja sebe ili pukog nastavka odigravanja drame na koju se navikao tijekom života uz odbijanje rada na sebi?

U prvom slučaju možda ‘zločesti’ dečko isproba sve ono što je želio probati, shvati kako ga to ne ispunjava i odluči dati priliku predanom i iskrenom romantičnom odnosu.

U drugom slučaju se možda ‘zločesti’ dečko smiri jer sam shvati da se loše osjeća zbog svojih odabira i svojeg ponašanja i zato što je potražio pomoć i aktivno radi na sebi. Moguće je i da se samo prividno ‘smiri’ jer mu je ‘vrijeme da se smiri’, pronađe partnericu i zasnuje obitelj, a da manje ili više prikriveno nastavlja sa ‘zločestim’ životom jer ne vidi preveliki problem u njemu.

Sve opcije su otvorene.

Dejtanje sa ‘zločestim’ dečkom neprimjerenog i možda nezakonitog ponašanja možda može djelovati seksi, ali svakako sa sobom nosi i rizike.

To što je netko trenutno ‘dobar’ prema nama, ali je bio neugodan i bezobziran prema prethodnim partnericama ili je bezobrazan i neprijateljski nastrojen prema drugima može djelovati kao da se promijenio za nas i zbog nas. Može nam djelovati kao da smo posebne jer je prema nama drugačiji nego prema drugima. Može nam djelovati kao da je ‘dobar’ jer može, barem trenutno, biti ‘dobar’ prema nama, ali je možda dobro sjetiti se nečega što je svojedobno izjavio Mohammad Ali, a to je da ne vjeruje osobama koje su dobre prema njemu, ali ne i prema konobarima jer bi se i prema njemu tako ponašale da je konobar.

Ideja da se netko promijenio jer je prema nama trenutno dobar, iako prema drugima nije, ne bi nam trebalo biti kompliment već crvena zastavica – jer što će ga spriječiti da se u budućnosti tako ponaša prema nama?

U konačnici, ‘zločesti’ dečki privlače upravo svojom ‘zločestoćom’. Zašto bismo pokušavali promijeniti osobu koja nam se sviđa? Još važnije pitanje je, hoće li nam on i dalje ostati privlačan ako se promijeni?

Fantazija koju nude tekstovi s interneta je da možemo imati opasnog dečka koji je lojalan nama, da ga možemo naučiti kako da prestane biti ‘zločest’ u onim stvarima koje nam se ne sviđaju i zadržati samo ono što nam se sviđa. Ti tekstovi zaboravljaju napomenuti da ‘zločesti’ dečki nisu hamburgeri u kojima ćemo zadržati pecivo, pljeskavicu i kečap, a izbaciti krastavce, luk i senf jer nam oni ne odgovaraju. Ljudi kao kompleksne jedinke jednostavno ne funkcioniraju na taj način, a promjene koje  ‘zločestog’ dečka pretvaraju u ‘dobrog’ dečka vjerojatno neće odgovarati onome što smo zamišljale.

U nastojanju da ‘pripitomimo’ zločestog dečka mi riskiramo i to da postanemo netko tko nam se ne sviđa i netko koga ne prepoznajemo u ogledalu. Stvarno samopouzdanje, kriteriji i granice ne mogu se odglumiti jednokratnom ili višekratnom manipulacijom. Gluma da smo bolji igrači od stvarnog igrača osuđena je na propast jer nikada ne možemo glumom parirati nečemu što netko, barem trenutno, jednostavno jest.

Što u praktičnom smislu možemo učiniti?

U praktičnom smislu možemo prestati na muškarce gledati kao na životinje jer su životinje bića koja pripitomljavamo, a muškarci su osobe s kojima mnoge od nas žele dijeliti i graditi svoje živote.

Onog trenutka kad možemo na privlačnog pripadnika suprotnog spola pogledati kao na osobu koja ima svoje potrebe, snove, želje, misli i ciljeve, možemo saznati gledamo li uopće u istom smjeru i ima li preklapanja u onome što smatramo važnim i dragocjenim u svom životu.

Važno je da jasno i glasno damo do znanja što želimo, što očekujemo, čemu se nadamo i gdje su granice makar to značilo da ćemo svoju sreću potražiti pored drugog muškarca, a ako se pitamo kako nadigrati igrača, kako izliječiti ranjene duše i kako biti nešto što nismo kako bismo dobile ono što mislimo da želimo, možda bismo trebale pogledati u sebe i zaliječiti sve one rane koje progovaraju iz nas kada si zadajemo takve bolne i nemoguće misije kao što je pripitomljavanje druge osobe.

Mi možemo promijeniti samo svoj način razmišljanja, svoja uvjerenja, naučiti nove načine suočavanja sa strahovima i izražavanja svojih granica, potreba i želja. Ne možemo promijeniti cijeli svijet, ali svakako možemo promijeniti maleni dio svijeta u kojem živimo i utjecati i na ljude oko sebe time što ćemo raditi na sebi. Možda promjenom u sebi i vlastitim rastom i razvojem inspiriramo ‘zločestog’ dečka na isto.

Sve opcije su ovorene.