Važna napomena: ovaj tekst i savjeti u njemu namijenjeni svima koji se nalaze u odnosima u kojima se nema postupaka kojima se krše zakoni Republike Hrvatske. Ukoliko u svome odnosu doživljavate bilo kakav oblik nasilja, molim Vas da se javite udrugama i institucijama koje će Vam moći pružiti adekvatan savjet.


Daje li nam osobna patnja na neki način odriješene ruke i automatski ‘oprost grijeha’ kada se ne ponašamo kao najblistavije verzije sebe prema drugima?

To je pitanje s kojim se već dugo na neki način mučim, a postala sam ga svjesna onog trenutka kada je jedna klijentica po treći puta poprilično zakasnila na dogovoreni termin psihoterapije ispričavajući se time što ju je na neki način ‘zeznuo’ njezin ‘bezobzirni’ partner. On je kasnio njoj pa je ona kasnila meni i zato je sve u redu te bi sat trebao trajati duže,  i bilo je vrlo teško na vrijeme završiti sat s njom. Jednom sam ja, zato što sam propustila oštrije postaviti granice, kasnije počela termin s drugom klijenticom. I nakon svog kašnjenja sam shvatila da mi ponašanje moje klijentice ne smije biti izgovor za nešto što sam ja napravila. Odgovorna sam za to da sat s njom završim na vrijeme, a ona je odgovorna za to da na rezervirani termin dođe na vrijeme ili da trpi posljedice kašnjenja – kraći sat.

Potaknuta mislima o tome počela sam na terapijama uočavati koliko nam često tuđe ponašanje služi kao izgovor za neprikladno ponašanje.

„On je razbio svoj mobitel pa sam i ja svoj bacila u zid. Čisto da on vidi da i ja to mogu. Hajmo razbijati mobitele i tanjure po stanu.“

„Uzela sam njegov mobitel kada je zaspao i prošla sam sve poruke. Drugi dan, kada je otišao na posao, sjela sam i prekopala njegov laptop.“

„Posvađali smo se.. bio sam bijesan i rekao sam joj da je luda kurva. Ona će meni….“

„Posvađali smo se i sad mu ‘ne dam’. I meni se seksa, ali dok ne prođe barem deset dana nema ništa od seksa.“

Kada nam tuđe namjerno ili nenamjerno te neprikladno i/ili povređujuće ponašanje daje izgovor da se i sami, vrlo namjerno, nošeni vjetrom povrede i bijesa upustimo u neprikladna i/ili povređujuća ponašanja možda je vrijeme za time out i postavljanje određenih pitanja kao što su „Tko sam ja? U kakvu osobu se pretvaram?“ i „Kakva bih uistinu željela biti?“

Ako uistinu želimo biti netko tko će se na tuđe poticaje spremno prepuštati mračnome i osvetoljubivome dijelu sebe – svi to radimo u određenoj mjeri, ali neki od nas kao da upadaju u ponavljajuće petlje – važno je da budemo barem svjesni da postoji smislenija alternativa koja bi možda mogla dovesti do željenih promjena jer mrakom i osvetoljubivošću najčešće ne postižemo baš ništa, osim što i sami potpirujemo vatru.

Netko bi sada mogao reći „Ali probao/la sam sve i ništa nije upalilo.“, a na to mogu uzvratiti samo protupitanjem „Jeste li u tome što ste pokušavali bili dosljedni kroz neki razuman period vremena u kojemu se promjena u tome što vas smeta mogla dogoditi?“

Nekako se često ispostavi da je odgovor na to pitanje „Ne. Probao/la sam jednom i ništa se nije dogodilo/ nakon par dana se sve vratilo na staro.“

Problemi koji se toliko nagomilaju u odnosima da se dvoje ljudi koje se nekoć voljelo pretvori u smrtne neprijatelje – ne mogu se riješiti jednim izdvojenim ispravnim činom ili korakom u pravom smjeru. Za rješavanje nagomilanih problema je potrebno vrijeme i mnogo truda, potrebno je mnogo malih koraka, fleksibilnost i rekla bih mudrost, a čak niti uza sve to nema garancije da će upaliti.

To zvuči obeshrabrujuće, ali ako se još uvijek nalazimo u odnosu i nismo sigurni da ga želimo prekinuti, zar nema smisla – kada smo već tu i mučimo se s partnerima i sami sa sobom – da pokušamo opet i opet sve dok se nešto ne promijeni ili dok ne shvatimo da nam je dosta.

Možda ti se sada mota po glavi „Ali on to ne zaslužuje..“, a ja ti na to mogu reći da to ni ne činiš radi njega nego prvenstveno radi sebe, jer se ti zbog sebe odbijaš prepustiti bijesu, jer ti zbog sebe želiš učiniti ono što je ispravno, jer ti zbog sebe određuješ kakva osoba želiš biti.

„Zašto bih samo ja bio onaj koji će se mijenjati?“ je možda sljedeće pitanje koje djeluje logično u ovom trenutku uz dodatak „Ja rastem, a ona je i dalje tamo gdje je bila.“ Ono što mi zvoni kao odgovor je to da nije moguće s nekim provesti duži period vremena, a osobito kada govorimo o odnosima od deset, petnaest ili dvadeset godina, u kojima se obje osobe nisu značajno promijenile od početka odnosa. Odnos je sustav u kojem promjena jedne varijable vodi promjeni druge. Istovremeno u tome leži odgovor na postavljeno pitanje „Nije moguće da ti kreneš mijenjati sebe i svoje ponašanje, a da se s vremenom ne promijeni ponašanje druge osobe. Svojim primjerom vrlo zorno dočaraj drugoj osobi što je to što želiš od nje.“

Kad je bodeš, provociraš, urlaš, omalovažavaš i vičeš „Kurvo jedna!“ ili „Mrzim te iz dna duše i žalim što sam te upoznala.“ ne šalješ poruku o ljubavi i ne odražavaš nekoga tko želi riješiti konflikt.

priscilla-du-preez-_TGDr3nPLSY-unsplash

Ako si došla do ovog dijela teksta, onda sigurno misliš sljedeće „Oke, super je tekst, ali što da ja sad tu konkretno napravim?“

Ne mogu napisati šablonu koja vrijedi uvijek i u svakoj situaciji jer iskreno ne znam za niti jedno pravilo koje vrijedi baš uvijek kada su u pitanju međuljudski odnosi, ali mogu reći nekoliko načelnih smjernica koje nastojim sama primjenjivati kad god je moguće.

Za vrijeme svađe nemoj vrijeđati, ponižavati, omalovažavati i bosti partnera na osjetljiva mjesta.

Tvoji osjećaji imaju smisla, imaš pravo na svoju bol i patnju i da si povrijeđena toliko da to prelazi u bijes. Taj bijes nije loš sam po sebi, on te nastoji sačuvati od patnje, ali se postavlja pitanje „Kako ćeš ga izraziti?“. To što te boli i što se osjećaš smrtno povrijeđenom i/ili bespomoćnom nije izgovor niti opravdanje za tvoje riječi i tvoje postupke.

Ako često uhvatiš samu sebe da se tijekom svađe razbacuješ uvredama i povredama kao da su bestežinske željela bih ti osvijestiti da one imaju svoju težinu. Jedan dio njihove težine ostaje na tebi, a drugi dio leti na osobu za koju tvrdiš da je voliš.

Budi svjesna da nije lako zaustaviti se u letu s nožem u rukama, s nožem koji si spremna zabiti u tuđe srce i okrenuti ga par puta dok je u prsima da bi se uvjerila da dovoljno krvari, ali želiš li biti netko čije će ruke biti umrljane namjernim povredama ili netko tko je smogao dovoljno snage da kaže „Ne želim ovako razgovarati s tobom majkom/ocem svoje djece ili ljubavnicom/ ljubavnikom.“

Pokušaj se usmjeriti na ono što ti je potrebno i što bi željela da tvoj partner napravi i budi vrlo specifična umjesto da se usmjeravaš na to što ne želiš da radi.

Primjerice, ako ti nedostaje pažnja tvog partnera jer u posljednje vrijeme često igra igrice na kompjuteru, pokušaj se u svom komentaru usmjeriti na ono što ti je potrebno „Nedostaješ mi. Voljela bih kada bismo sutra nakon posla izdvojili vrijeme za nas.“ umjesto da prigovaraš „Idete mi na živce i ti i tvoj kompjuter, stalno visiš na njemu!“

Sigurna sam da uviđaš razliku prve i druge rečenice.

Ono što nas često sprečava da se izrazimo tako je ideja „Da me stvarno voli, znao bi što mi treba.“ Na žalost, ako ljudima ne kažemo što nam treba – oni to jednostavno neće znati. Ne zato što nas ne vole, nego jednostavno jer njima ne trebaju nužno iste stvari kao i nama ili imaju identične potrebe ali ih zadovoljavaju na druge načine.

Mi drugima moramo reći i pokazati kako da rukuju s nama i voditi računa o njihovim uputstvima za upotrebu.

I tu je za danas kraj.

Zvuče kao ‘mršavi’ savjeti.. znam.. svjesna sam toga, ali zapravo je poprilično teško biti dosljedan u njima nekakav razuman vremenski period i trpjeti nesigurnost oko toga hoće li uroditi plodom.

Ako slučajno ipak ne uspije, ne brini, postoji još mnogo toga što možeš probati. Istražuj, mnogo je literature na temu kako rješavati konflikte i kako usavršiti komunikaciju.

Sretno <3

Komentiraj, znaš da želiš ;)