O čemu bi razmišljala kada ne bi razmišljala o njemu?

„Opet se javio porukom. Pitala sam ga što želi i rekao je da bi se samo malo dopisivao i maštao. Meni to nije dovoljno, ali svaki puta, bez iznimke, odgovorim na poruku i kreće novi ciklus.“

klijentica

Pitaš se koliko puta moraš toljagom dobiti po glavi da bi konačno bilo dosta. Pitaš se kada ćeš se prestati vraćati po još. Pitaš se koliko ćeš još puta vraćati se po trenutke ushićenja kada ti pošalje poruku da misli na tebe, kada ti kaže kako obožava razgovarati s tobom, kada te zagrli i poljubi, i koliko još snage imaš za ponovno suočavanje sa činjenicom da bez obzira na to koliko misli na tebe, bez obzira na to koliko obožava pričati s tobom, da bez obzira na zagrljaje i poljupce nije spreman biti u vezi s tobom, i dalje se ne želi razvesti od supruge, i dalje ti je nedostupan.

Boli te način na koji si mu nebitna. Boli te to što ti je zbog njega sve ostalo postalo nebitno, uključujući i tebe.

Prestrašno ti je to da on, nakon svega što si učinila za njega, za vas, i dalje odbija pružiti pravu priliku da budete u vezi te je uz to još i okrutan prema tebi. Pitaš se često jel’ u grudima nosi kamen umjesto srca i pitaš se jel’ bi se mogao ikako iskupiti i bi li mu mogla uopće vjerovati kada bi ti i pružio priliku.

Pitaš se je li moguće doživjeti takve ekstaze, kao što si ih ponekada doživljavala s njim, bez takvih dubokih razočarenja i strahuješ od odgovora za koji znaš da je točan „Nije moguće biti neprestano ekstatičan osim ako nisi na teškim drogama (pa čak ni onda).“

Nije da ne razumiješ, sve razumiješ, ali i dalje ti je milija iluzija da će doći trenutak nakon kojeg ćeš zauvijek biti sretna pored njega. Ljepša ti je od stvarnosti. Nakačiš se na filing koji ti daje fantazija. A ako ti je glavni kriterij ludilo, da si lud za nekim/ lud sa nekim/ lud zbog nekog svi ostali kriteriji više nisu bitni. I onda svjesno ulaziš u nešto za što znaš kako počinje i znaš kako završava. Govoriš samoj sebi kako možeš živjeti od onoga što povremeno dobivaš. Uvjeravaš samu sebe da ti je to dovoljno.

Ponekada, kada si baš jako frustrirana i ljuta jer je ciklus prošao i došao svome kraju, jer je ekstaza prošla, a ostale su samo bol i praznina, vrištiš u sebi ili na glas „Zašto me ne ostaviš na miru?? Ako ne želiš biti sa mnom, zašto mi se i dalje javljaš?? Što uopće želiš od mene?“

Pitaš se kako si se uopće našla na takvom mjestu u životu. Imaš osjećaj da bi ga mogla pustiti samo ako bi ti on rekao da ga pustiš ili ako bi on pustio tebe. Željela bi da on odluči umjesto tebe, da okonča patnju, a zapravo se radi o tome da on već sad odlučuje za vas oboje jer mu tako odgovara i jer mu ti dopuštaš i da je ponekada jedini način da nas netko ispusti iz svojih ruku taj da sami donesemo odluku da se maknemo iz njegovog dosega.

Koliko puta te netko mora odbaciti da bi odustala? Koliko si do sada iskoračila iz onoga što vjeruješ da jesi kako bi spasila taj odnos ili pružila još jednu priliku tom odnosu?

Je li moguće išta u životu promijeniti prije suočavanja sa stvarnošću? Je li moguće išta u životu promijeniti bez preuzimanja odgovornosti?

Imaš osjećaj da ako prestaneš razmišljati o njemu da ga onda za stvarno više nema i to ti je jezivo. Toliko si vremena, truda i sebe uložila u ‘vas’ da ne možeš podnijeti ideju da ‘vas’ nikada nije ni bilo ili ‘vas’ je bilo u nekom davnom izgubljenom bljesku i da ‘vas’ više neće biti – barem ne onako kako bi ti to željela. Ako ti prestaneš razmišljati o njemu gubi se svaka nada da će se vratiti, a nada je jedino što ti je preostalo i onda si žalosna. Ljuta si na sebe kad samo pomisliš na puštanje jer onda ispada da on nije tvoja puzzla, a ti si tako žarko željela vjerovati da je.

Ti tražiš misterij, a da misterija nema. Govoriš samoj sebi da mora da se radi o svemirskoj ljubavi, nečem nevjerojatnom i neponovljivom ako ti srce tako zakuca kada ti on pošalje poruku ili ako i dalje periodički intenzivno razmišljaš o njemu. Misterija nema. Radi se o tome da je sasvim smisleno da ti u trenucima usamljenosti na pamet padne osoba o kojoj tako intenzivno maštaš i da ti djeluje kao da je on odgovor na sva tvoja pitanja.

‘Otkačiti’ se od nekoga vrlo je često proces, a ne jednokratni čin i događa se zato što si dozvoljavaš da se mijenjaju tvoje percepcije njega, ali i tebe. ‘Otkačiti se’ od nekoga znači prestati tražiti izlike za stvari koje čini, ne čini, izgovara ili propušta izgovoriti, a koje te bole. To znači da si dozvoljavaš da ti obećanja koja je prekršio postanu big deal. Da konačno shvatiš da ne tražiš previše ako očekuješ da se javi kada ti kaže da će se javiti, da učini ono što je rekao da će učiniti, da te uvaži, da vidi da si tu.

Otkačiti se od nekoga znači preuzeti odgovornost za vlastiti život, ponašanja, osjećaje i potrebe, a to možeš korak po korak i odluku po odluku tek kad si bolno svjesna da si ovom cestom hodala već toliko puta i tek kad shvatiš da možeš i zaslužuješ bolje. Sigurno je da se nećeš otkačiti od njega dok god to ne poželiš, dok god to odbijaš jer si svjesna da bez tvojeg ulaganja i izlaganja među vama ničega ne bi ni bilo.

Otkačiti se od njega znači osvijestiti da nisi ničime zaslužila da se on tako ponaša prema tebi, ali da si odgovorna za prestanak mučenja. Otkačiti se od njega znači osvijestiti da nisi previše, da tvoje potrebe nisu previše i si odgovorna za to da ih zadovoljiš.

Otkačiti se od njega znači ići kontra svome strahovima da to što se događalo među vama nije značilo ništa, da si ti to sve samo umislila, da si luda, da se ništa nije dogodilo i da si samo protratila vrijeme. Otkačiti se od njega znači da si pronašla značenje, da si sebi objasnila što je to bilo, zašto ti je trebalo i što možeš učiniti da ti se više ne dogodi sličan scenarij.

Otkačiti se od njega znači osvijestiti da postoji razlika između toga da ti je potreban ‘netko’ i da ti je potreban baš on, a on je jedina osoba koje se možeš sjetiti kada si usamljena.

Otkačiti se od njega znači izgubiti nadu da će on jednom shvatiti što je izgubio i onda ti pokucati na vrata s buketom svijeća. Otkačiti se od njega znači ne pretpostavljati da mu nikada do tebe nije ni bilo stalo ako to ne učini.

Otkačiti se od njega znači shvatiti da zdrav odnos nije emocionalni roller coaster niti uragan i da iako u njemu neće biti takvih ekstaza, da neće biti niti emocionalnih padova sa šestog kata. Život je takav da nam i u najpovoljnijim okolnostima svejedno ne zaboravlja bacati klipove pod noge. Kada težiš ka balansu, ka rastu i razvoju, neminovno je da ćeš se zajedno s partnerom kroz život učiti nositi s brojnim problemima.

Otkačiti se od njega znači tražiti i pronalaziti odgovore na pitanja „O čemu bi uopće razmišljala kada ne bi razmišljala o njemu? Koliko dozvoljavaš nečem drugom da ti bude važno? Koje mjesto zauzimaš ti na popisu vlastitih prioriteta?“

1 komentar za “O čemu bi razmišljala kada ne bi razmišljala o njemu?”

Napišite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

error: Sadržaj web stranice je zaštićen!
Scroll to Top