Ja sam Marija Berzati.
U profesionalnom smislu sam psihologinja, psihoterapeutkinja, klijentica i autorica niza tekstova koje možeš pronaći na mom blogu. Privatno sam supruga, majka, kćer, sestra, prijateljica, poznanica, kolegica i tebi koji čitaš o meni – posve nepoznata osoba.
Svaka od uloga kojih sam se sjetila, a i one kojih se trenutno ne mogu sjetiti, najvažnije su u određenom trenutku i svaka od njih je važna za moj identitet.
Rođena sam pred trideset i osam godina u Zagrebu gdje sam završila cjelokupno formalno obrazovanje.
Diplomski studij psihologije završila sam na Hrvatskim studijima 2010. godine, a certifikat psihoterapeuta Integrativne psihoterapije stekla sam nakon četiri godine vrlo opsežne edukacije 2015. godine pri Hrvatskoj udruzi za integrativnu psihoterapiju, odnosno, European Association for Integrative Psychotherapy u Dublinu, Irska.
Nešto više od sedam godina bila sam zaposlena u Klinici za infektivne bolesti „dr.Fran Mihaljević“ u Referentnom centru za dijagnostiku i liječenje zaraze HIV-om kao savjetnica na testiranju na HIV, ali i kao dio tima psihosocijalne podrške osobama oboljelima od HIV-a i njihovim obiteljima.
Taj posao omogućio mi je kontakt sa tisućama različitih ljudi sa kojima sam imala priliku provesti savjetovanje, a onda sam shvatila da je vrijeme i za formalnu edukaciju iz psihoterapije jer sam željela znati što bolje, kvalitetnije i profesionalnije pristupiti različitim profilima ljudi i ponuditi im, ako ništa drugo, otvoreni um i uho za slušanje u tih nekoliko minuta ili sati koje imamo na raspolaganju.
Uz taj primarni posao surađivala sam i još uvijek surađujem sa hrvatskim nevladinim udrugama Iskorakom – centrom za prava seksualnih i rodnih manjina i Hrvatskom udrugom za borbu protiv HIV-a i virusnih hepatitisa (HUHIV).
Suradnja sa hrvatskim i stranim nevladinim udrugama pružila mi je mogućnost sudjelovanja na brojnim velikim hrvatskim i međunarodnim projektima, konferencijama, autorstvo i koautorstvo na stručnim studijama i drugim publikacijama. Zahvaljujući stipendiji sudjelovala sam na edukaciji vezanoj uz HIV i imala sam priliku proputovati dio Europe i narasti kao osoba zbog upoznavanja ljudi iz različitih država i kultura.
Moj životopis možete vidjeti ovdje.
Međutim, moja prva i najveća ljubav bila je psihoterapija i kontinuirani rad sa ljudima. U skladu s time tijekom edukacije iz psihoterapije, a i sada kada je formalni dio edukacije gotov, neprestano radim na sebi kroz individualnu psihoterapiju, superviziju, čitanje, radionice, stručne skupove i edukacije koje me zanimaju i koje smatram korisnima za svoj rad.
Osim toga, rad sa svakim klijentom i svakom klijenticom smatram i radom na sebi. U svijetu u kojem prečesto ima premalo hrabrosti za stvarnim povezivanjem sa drugom osobom, prava je čast naći se na drugoj strani odnosa u kojem klijent hrabro poseže za odnosom za koji vjeruje da mu nekako može pomoći u stvaranju zadovoljnijeg života. Za mene je velika čast biti djelićem tog procesa.
Najčešća misao vodilja, koja bi se pojavila nakon straha vezanih uz promjene u privatnom i poslovnom životu je „Don’t say ‘Why me?’ Say ‘Try me.’“ i zahvaljujući tome ne mogu reći da mi je ikada dosadno u životu. I neću reći kako ništa u svome životu ne bih mijenjala jer novi izazovi su već pred vratima, a ja ću se truditi da ih usprkos strahu i sa što više entuzijazma prihvatim.
Kako je znala reći jedna meni draga osoba „Nema natrag. Samo naprijed. Kamen se zakotrljao.“