Mogu li muškarci i žene biti samo prijatelji?

Dok sam čitala nepregledan niz članaka na temu prijateljstva muškaraca i žena iskrsnulo je nekoliko stvari za koje vjerujem da mogu dati dio odgovora na početno pitanje: „Mogu li muškarci i žene biti samo prijatelji?“

Društveni stavovi                              

Prijateljstvo između muškaraca i žena relativno je novo pitanje. Tijekom većine ljudske povijesti, muškarci i žene uglavnom su živjeli razdvojeno sve do braka. Drugim riječima, muškarci su se uglavnom družili sa muškarcima, a žene sa ženama. Muškarci i žene mogli su provoditi vrijeme zajedno samo ako je u pitanju bila romansa ili seks, odnosno, podrazumijevalo se da će se među njima dogoditi nešto od toga. Romansa je bila prototip muško-ženskog odnosa jer iz tog odnosa proizlaze djeca i održava se ciklus života, a prijateljstvo se ignoriralo ili trivijaliziralo („Vi ste ‘samo’ prijatelji?“).

Stjecanjem prava i mijenjanjem stavova prema ženama i one su počele ulaziti u tvornice i fakultete te se pojavila potreba osmišljavanja odnosa između muškarca i žene, a koji nije romantičan ili seksualan. Danas muškarci i žene provode vrijeme na radnom mjestu, dijele interese i socijaliziraju se.

No, i dalje postoje pravila tko se kome smije sviđati (muškarac ženi i žena muškarcu), kako se ponašati u romantičnom odnosu (flert, izlasci, vjenčanje i djeca) i kako se ponašati u isto-spolnom odnosu (dečki gledaju sport i kometiraju žene, žene razgovaraju i međusobno se tješe).

Problemi nastaju kada muškarac privuče muškarca, žena ženu, a muškarac i žena odluče biti samo prijatelji. Zbog svih tih ‘novonastalih’ relacija osjećamo se izgubljeni u pokušaju da uopće definiramo platonske muško-ženske odnose.

Odgoj u obitelji

Iako su brojni muškarci i žene odrasli u obiteljima u kojima se sa poštovanjem govorilo o muškarcima, ženama, seksu i muško-ženskim odnosima, vjerojatno je još veći broj onih koji su odrasli u obiteljima u kojima se na odnos muškaraca i žena i na seks gledalo na drugačiji, disfunkcionalniji način.

Okruženje u kojem se učimo bojati seksa još u vrijeme kada ne znamo što uopće znači seks i kada vjerujemo da djecu donose rode, stvara plodno tlo za stvaranje predrasuda prema muško-ženskim odnosima.

Dječaci uče kako su ‘životinje’ koje razmišljaju samo o seksu, o tome kako si ne mogu pomoći jer su jednostavno ‘takvi’, kako je prirodno da razmišljaju samo ‘donjom’ umjesto ‘gornjom’ glavom. Muškarci uvijek žele seks, a žene seks uskraćuju ili ako su otvoreno seksualne tada se radi o ‘lakim ženama’ ili nekom gorem epitetu.

Djevojčice uče kako od tih ‘životnja’ treba strahovati, da muškarci žele samo ‘jedno’, da se neće moći obraniti ili se neće moći oduprijeti jednom kada ih muškarac dotakne. Uče kako trebaju skrivati i poricati svoju seksualnost jer su inače one koje manipuliraju.

Takvo pojednostavljeno gledanje na muškarce i žene neminovno stvara strah u jednima i drugima. Muškarci se boje sebe i žena, a žene sebe i muškaraca. Zapravo i nije neobično što istraživanja pokazuju kako je broj muško-ženskih prijateljstava među osobama starije životne dobi značajno manji nego među mlađim osobama – jer su upravo osobe starije životne dobi dominantno odrastale s takvim kontraproduktivnim porukama.

Mediji

Dio konfuzije oko muško-ženskih odnosa proizlazi iz medija. U jednom je trenutku zbog različitih TV serija poput „Willa i Grace“ ili „Seks i grada“ postalo društveno prihvatljivo, pa čak i poželjno za ženu imati muškog gej frenda.

No, gotovo svaki puta kada bi u TV serijama gledali prijateljstvo heteroseksualnih muškaraca i žena, ono bi u jednom trenutku preraslo u romansu. Sjetimo se samo Rachel i Rossa ili Richarda Castlea i Kate Beckett.

Te kulturalne slike teško je izbrisati kada smo i sami manje ili više svjesno navijali da ti likovi ‘završe’ skupa. Nije neobično da očekujemo kako se muškarac i žena koji se dobro slažu nalaze na putu prema romansi.

Što kažu istraživanja?

Provedena su brojna i različita istraživanja muško-ženskih prijateljstava koja su dala jednako tako različite rezultate.

Najznačajniji rezultati vezani uz muško-ženske odnose su:

• muškarci procjenjuju kako njihove ženske prijateljice koketiraju s njima čak i onda kad ne koketiraju
• žene imaju osjećaj kako su njihovi muški prijatelji samo prijateljski nastrojeni čak i onda kada nisu

Vrlo zanimljivo je i otkriće da je razina privlačnosti muškarca ili žene u prijateljstvu značajno povezana sa količinom nezadovoljstva trenutnim romantičnim odnosom.

Jedno je u trenutku zaljubljenosti u partnera izjaviti kako nikada ne bismo imali romantičan odnos sa prijateljem (prijateljicom), a drugo u trenutku krize suzdržati se od traženja tog istog prijatelja (prijateljice) da nam ne zadovolji potrebe koje bi trebao zadovoljiti partner. No, bez svijesti da je na partnerskom odnosu neprestano potrebno raditi, teško da će nas od afere sa pripadnikom suprotnog spola spriječiti to što nemamo prijatelja suprotnog spola.

Prema nekim autorima, muško-žensko prijateljstvo je moguće, ali je često komplicirano te je potrebno mnogo otvorenosti i komunikacije kako bi opstalo. No, ako smo se kao žena našli u svađi sa svojom najboljom prijateljicom – vjerojatno smo svjesne kako i žensko-ženska prijateljstva mogu biti podjednako komplicirana 😉

Seksualna privlačnost

Postoje muškarci kojima će biti teško imati platonski odnos sa prijateljicom, žena kojima će biti teško održati platonski odnos sa prijateljem, prijatelja koji su nekoć bili ljubavnici i ljubavnika koji su bili prijatelji. Postoje osobe koje neće ni pomisliti na seks sa svojim prijateljem, onih koji će to pomisliti i djelovati u skladu s osjećajima i onih koji će pomisliti, ali neće ništa realizirati.

Samo zato što s nekim razgovaramo o svojoj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti ne mora značiti da nam je ‘suđeno’ da budemo ljubavnici ili da smo ‘srodne duše’. Duboka ljubav dolazi u različitim oblicima uključujući i prijateljstvo.

Kada osjetimo seksualnu privlačnost prema nekome s kime se samo prijateljski družimo ili smo često blizu (zbog posla primjerice) nalazimo se pred odlukom hoćemo li djelovati u skladu sa svojim osjećajima ili ne i to je vrijeme za postavljanje i održavanje zdravih granica.

Uspjeh prijateljstva ovisi o komunikaciji i poštovanju muškarca i žene. Zdravo muško-žensko prijateljstvo mora imati granice koje se ne prelaze ni u žensko-ženskom ni muško-muškom prijateljstvu.

Ako se pojavi seksualna privlačnost, normalizacija te privlačnosti je vjerojatno najprikladniji odgovor. U redu je smatrati nekoga seksualno privlačnim. Svi smo mi ljudi na posljetku i svima nam godi kada se sviđamo nekome tko se i nama sviđa. No, to što nam je netko seksualno privlačan ne znači da moramo ili trebamo djelovati po tom pitanju.

Seksualna privlačnost je samo to – privlačnost.

Ne znači da moramo djelovati u skladu sa svojim osjećajima. Posljedice djelovanja često nisu vrijedne trenutnog seksualnog zadovoljstva, a osobito ako se jedna ili obje osobe nalaze u vezi ili braku.

Ako tako odlučimo, prijatelj nam uistinu može biti samo prijatelj i ništa više.

Preduvjeti za stvaranje muško-ženskog prijateljstva

Ono što nam može pomoći u stvaranju muško-ženskog prijateljstva je iskustvo vezano uz dob kao i romatično iskustvo.  Kada smo mladi, teško nam je iz prosuđivanja izbaciti hormone.

Ako se osjećamo seksualno neostvarenima (ili neiživljenima) tada se možemo naći u opasnosti da na svakog pripadnika suprotnog spola gledamo kao na potencijalnog partnera. Možda smo u tim situacijama skloniji više cijeniti intimnost koju donosi romantični odnos od onoga kojeg nosi prijateljstvo.

Životno i romantično iskustvo dovodi do toga da uz tjelesnu privlačnost počinjemo uviđati i ostale kvalitete koje ima druga osoba. Možda u nekom trenutku počnemo uviđati kako tjelesna privlačnost ne čini nekoga idealnim romantičnim partnerom, ali ga zato može činiti dobrim prijateljem.

Samopouzdanje u odnosima donosi nam mogućnost otvorenijeg pristupa osobama koje nas privlače te možda i povećava izglede za ostvarivanje romantičnog odnosa. Ako vjerujemo da smo atraktivni i da je mnogo potencijalnih partnera tada je vjerojatnije da nećemo romantičnog partnera tražiti u prijatelju/prijateljici.

Ako smo u zadovoljavajućem romantičnom odnosu, manje je vjerojatno da ćemo tražiti partnera/partnericu. Da, možda ćemo vidjeti zgodnog muškarca ili ženu, pa čak ih doživjeti i seksualno privlačnima, ali manje je vjerojatno da ćemo uništavati odnos kojeg imamo samo radi seksa.

Ako želimo biti SAMO prijatelji tada to trebamo dati i do znanja. Ako se radi o romantičnim interesima – tada i to trebamo jasno izraziti. Pretvaranje da smo prijatelji i nada da će se stvari promijeniti može nam donijeti mnogo patnje.

Osim toga, ako nam nije dovoljno da budemo samo prijatelji, tada se ne trebamo pretvarati da jest. Bolje je odustati ako nema nade i nastaviti dalje sa životom.

Ako je druga strana ta koja je romantično zainteresirana, tada joj jasno trebamo dati do znanja da mi nismo. Ne smijemo ignorirati i davati lažnu nadu. Pažnja koju dobivamo nije vrijedna toga, a druga strana se može osjećati iskorišteno.

Dobre strane muško-ženskog prijateljstva

Postoje očite razlike između velikog broja prijateljstava među muškaracima i prijateljstava među ženama. Žene često provode većinu vremena razgovarajući o svojim mislima i osjećajima, a muškarci su više orijentirani na sport, putovanja, hobije ili posao i rijetko razgovaraju o osjećajima i dubljim temama.

U jednoj studiji muškarci su procijenili kvalitetu, osjećaj zadovoljstva i brige koju dobivaju u muško-ženskim prijateljstvima značajno većima nego u muškim prijateljstvima. Ono što im se najviše svidjelo je odnos i razgovor sa ženama na način na koji to ne mogu sa svojim prijateljima. S druge, strane žene smatraju kako su kvaliteta odnosa, zadovoljstvo i briga snažniji u odnosima sa ženama.

No, sve te diskusije u žensko-ženskim odnosima mogu biti iscrpljujuće (što može posvjedočiti svaka žena koja je mjesecima tješila prijateljicu nakon prekida). Sa muškarcima se žene mogu više šaliti i zabavljati bez izvlačenja emocionalog sadržaja. Prijateljstva s muškarcima ponekada mogu biti jednostavnija, zabavnija te muškarci često nisu tako osjetljivi, a nekim ženama u istoj studiji se svidjela protektivna, obiteljska i topla dimenzija odnosa muškaraca koje su doživljavale poput braće. Osim toga, prijateljstvo s muškarcem može pružiti značajan uvid u to kako muškarci razmišljaju (i obrnuto).

Mogu li muškarci i žene biti samo prijatelji?

Iskustvo čitanja članaka drugih autora bilo je jedno ‘roller coaster’ iskustvo gdje se autori nikako nisu mogli odlučiti za ‘da’ ili ‘ne’ pa čak ne na razini članka koji bi trebao uzeti u obzir i razloge zašto „Da“ i razloge zašto „Ne“ nego i na osobnoj razini koju svi mi koji pišemo unosimo u članak.

Vjerujem da sam u ovom članku donekle uspjela pobrojati razloge zašto je tome tako. Pitanje seksualne privlačnosti i stavovi koje općenito kao žene imamo prema muškarcima (i obrnuto) mogu značajno odrediti to da li ćemo se željeti upustiti u prijateljstvo sa osobom suprotnog spola i da li će to prijateljstvo ostati samo prijateljstvo.

Na svakome je od nas da procijeni da li to želi za sebe. A da se pokušam izdvojiti iz mase neodlučnih autora koji se uz trostruke negacije skrivaju iza rezultata istraživanja – ja osobno smatram kako je takvo prijateljstvo moguće 😉

Ovaj članak je prvo objavljen na Seksoteka.org

Literatura

Borreli, L. (2016). Being ‘Just Friends’.

Chatterjee, C. (2001). Can Men and Women Be Friends?

McKay, B. i McKay, K. (2015). Can Men and Women Just Be Friends?

Notas, N. (2015). Can Men and Women Really Be Friends?