Zašto neki ljudi stalno ‘kukaju’?

„Čini se da neki ljudi uživaju u žalopojkama gotovo jednako kao i u tome da ne čine apsolutno ništa kako bi promijenili situaciju u kojoj se nalaze.“

Kažu kako se prosječna osoba požali od 15 do 30 puta dnevno, što znači da vjerojatno i mi spadamo u kategoriju ‘onih koji se žale’, koliko god željeli vjerovati da to rade samo drugi. Moguće je da nismo niti svjesni koliko smo skloni žaliti se.

Ako smo jako skloni žaljenju, vjerojatno su nam drugi do sada već skrenuli pažnju na to, a ako nismo sigurni ovo su neki od znakova da možda pretjerujemo sa žaljenjem:

• Ništa nam se ne čini dovoljno dobro
• Uvijek očekujemo najgore ili da ćemo biti razočarani
• Vedre osobe nam djeluju kao vrlo komplicirane osobe

No, nisu svi oblici žaljenja i prigovaranja jednaki već ih ugrubo možemo podijeliti u tri kategorije:

1. Aktivno žaljenje je usmjereno na specifičan događaj ili situaciju koja nije zadovoljila naša očekivanja, a u kojoj odgovornoj osobi dajemo do znanja s čime nismo zadovoljni. Aktivno se žalimo onda kada se osjećamo dovoljno samopouzdanima i asertivnima da tražimo ono što želimo.

Primjerice, u restoranu nam je konobar donio jelo koje nismo naručili. Ako konobaru na pristojan, ali asertivan način damo do znanja (požalimo se) kako nam je donio pogrešno jelo – dobit ćemo ono što želimo.

2. Ventiliranje je izražavanje snažnih emocija kako bismo smanjili pritisak koji nam stvara ta emocija. Ovakav način žaljenja ima i pozitivnih i negativnih strana.

Kada se ventiliramo pred osobom u koju imamo povjerenja tada se smanjuje učinak frustracije i ljutnje na nas, a postoji mogućnost da zajedno s tom osobom pronađemo konstruktivno rješenje problema.

S druge strane, ako se stalno ventiliramo, a ne mijenjamo ništa tada naše žaljenje prelazi u cviljenje.

3. Neučinkovito žaljenje je učestalo u situacijama u kojima prevladava osjećaj kako imamo malo ili nimalo kontrole nad onim zbog čega se žalimo. Žaljenjem stvaramo osjećaj kako imamo barem malo kontrole i potpuno pogrešan osjećaj da smo prevladali to što nas muči.

Kada se žalimo na ovakav način mi nismo usmjereni na to da promijenimo situaciju već na stvaranje mentalnog stanja u kojem imamo vrlo niska očekivanja kako bismo se zaštitili od razočarenja. Primjerice, osoba koja je nezaposlena duži period vremena uopće ne traži posao i žali se kako nema ‘veze’ (kao svi ostali) i da zbog toga ne može pronaći posao.

Kad pričamo o žaljenju i prigovaranju najčešće mislimo upravo na neučinkovito žaljenje. Ako smo se prepoznali u kategoriji neučinkovitog žaljenja tada naše žaljenje nikada ili gotovo nikada ne dovodi do toga da naše potrebe budu zadovoljene. Žalimo se više nego ikad, ponavljamo iste prigovore različitim ljudima u nastojanju da se riješimo frustracije.

Čak i ako naš sugovornik pokaže suosjećanje to ne dovodi do smanjenja frustracije.

Možda, i bez toga da smo svjesni što radimo, koristimo taktike zbog kojih drugi ljudi podižu obrane i zidove prema nama. Primjerice, možda se ponašamo djetinjasto, imamo nerealne zahtjeve ili ne biramo vrijeme kada ćemo se požaliti, a kada ne dobijemo ono što smo željeli samo ojačavamo svoje uvjerenje kako naše potrebe neće biti zadovoljene.

Studije pokazuju da čak i kada smo nezadovoljni nekim proizvodom, 95% nas neće se požaliti toj kompaniji jer se bojimo da će nam to oduzeti mnogo vremena, biti naporno i da nećemo dobiti odgovor koji želimo. Jednako smo skloni izbjegavanju i u odnosu sa bliskim osobama. Bojimo se da će prigovor dovesti do svađe i da nećemo riješiti apsolutno ništa. Umjesto toga, gnjavimo prijatelje i kolege na poslu.

Čini se kako postoji nekoliko osnovnih razloga zbog kojih se žalimo: privlačenje pažnje, izbjegavanje odgovornost, izazivanje zavisti, iskazivanje moći i izgovaranje zbog loše obavljenog posla.

Privlačenje pozornosti

Mi imamo potrebu pripadati negdje i osjećati se prihvaćenima. Pozitivna pažnja koju dobivamo od drugih u nama stvara osjećaj sigurnosti i pripadnosti. Svi želimo biti dio ‘plemena’, no ponekada ne znamo kako na prikladan način privući tuđu pažnju i povezati se s drugima. Zbog toga se oslanjamo na – žaljenje.

Vremenska prognoza, kolege s posla ili fakulteta, partner, djeca, prijatelji i politika idealni su objekti na koje ćemo se požaliti u nadi kako će drugi čuti skrivenu poruku „Ovdje sam! Želim tvoju pažnju i želim razgovarati s tobom i nemam pojma kako to postići osim ovako!“

Kad se nađemo zatvorenom prostoru, kao što je lift,  s osobom koju ne poznajemo, često ćemo razgovor započeti žaljenjem. „Uff, danas je baš vruće!“ Kad se dvoje ljudi koji su stranci žale na vrijeme kako bi započeli razgovor, ili kada se putnici žale jedan drugome na kašnjenje vlaka – to žaljenje pomaže u stvaranju osjećaja solidarnosti i povezanosti.

Izbjegavanje odgovornosti

Ako smo skloni izbjegavati odgovornost za različite stvari u vlastitom životu tada nam se žaljenje može učiniti kao idealna taktika. „Ma to je nemoguće.“, „Ne možeš se boriti protiv države.“, „Promet je bio grozan.“.

Skloni smo okolnosti u kojima se nalazimo obojati bespomoćnošću kako bismo mogli reći „Neću ni pokušati.“ tražeći podršku od osoba pred kojima se žalimo. Skloni smo kriviti druge ljude za okolnosti u kojima se nalazimo kako bi opravdali to što se nismo ni potrudili. Krivci su naši roditelji, ekonomija, to što nismo dovoljno educirani ili bilo što što nam se čini uvjerljivim.

Iako su ova opravdanja u kojima su drugi, sudbina ili zla kob krivi za nešto što nismo napravili – vrlo zgodna – ta opravdanja zapravo skrivaju naš osjećaj bespomoćnosti da promijenimo stvari na bolje. Vrlo vjerojatno smo u tom slučaju skloni odbaciti tuđe prijedloge kako nešto promijeniti. Zbog osjećaja bespomoćnosti nama nisu potrebne sugestije (jer ionako ne vjerujemo kako možemo nešto promijeniti) nego potvrda da smo nemoćna žrtva.

Izazivanje zavisti ili osuđivanje

Ponekada se žalimo kako bi se zapravo pohvalili ili izazvali zavist, odnosno, požalit ćemo se na nečiju ‘manu’ i istovremeno, prešutno, dati do znanja kako mi nismo takvi. Ovaj proces je ponekad nesvjestan, a ponekad svjestan.

„Moj muž je lijen.“ je način na koji mogu reći da ja nisam ‘takva lijena’ ili „Ona uvijek kasni na posao.“ mom sugovorniku govori kako ja uvijek stižem na vrijeme na posao.

Ono što zapravo želimo je priznanje naših kvaliteta, a žaljenje na tuđe mane je pogrešan način na koji to pokušavamo dobiti.

Moć

Ponekada imamo osjećaj kako možemo biti moćni samo ako žaljenjem na druge ili ogovaranjem tih drugih smanjimo njihovu važnost u tuđim očima. Primjerice, žalimo se prijateljici na drugu prijateljicu u nadi kako će nam se ona prikloniti i podržati naše mišljenje, a možda i odabrati – našu stranu.

Radimo to jer se osjećamo nesigurno. Tko je kriv, a tko je nevin? Ali ako nas je dvoje, troje ili više koji dijelimo isto mišljenje tada jačamo svoj osjećaj da smo u pravu iako možda uopće nismo.

Ispričavanje zbog loše obavljenog posla

Često nam je teško preuzeti odgovornost za nešto što smo učinili polovično ili pogrešno. Smišljamo opravdanja i racionaliziramo (kada govorimo sami sebi racionalne laži) kako su okolnosti bile protiv nas. Poruka koju šaljemo osobi koja nas sluša je „Nisam ja kriva.“

Kad se stalno žalimo

Ako se stalno žalimo, u svakoj prilici pronalazimo nešto loše i nešto što ne valja, to malo pomalo dovodi do nezadovoljstva životom. Stalnim žaljenjem ulazimo u zatvoreni krug pronalaženja mana, negativnih osjećaja i nemogućnosti da nove situacije sagledamo otvorenog uma. U konačnici, smanjuje se sposobnost osjećanja sreće i zadovoljstva jer sve gledamo kroz ‘negativne’ naočale.

Kako učinkovito žaljenje može biti korisno za naše mentalno zdravlje?

Žaljenje ili prigovaranje može predstavljati i početak procesa rješavanja problema. Razmišljamo o onome što nas muči, a ako si damo truda da istražimo i otkrijemo uzroke problema, možemo osvijestiti i svoje nezadovoljene potrebe, neispunjene želje i neostvarene ciljeve.

Sjetite se kad ste nazvali službu za korisnike i uspješno riješili problem sa internetom ili računom, ili kad ste rekli partneru što vas smeta i on je reagirao sa isprikom i obećanjem da će promijeniti svoje ponašanje. Sjetite se kako ste bili zadovoljni sa sobom.

Baš kao što neučinkovito žaljenje može biti štetno za naše mentalno zdravlje, tako učinkovito žaljenje može dovesti do toga da se osjećamo bolje u vlastitoj koži. Osim toga, vještina da na primjeren način i pravovremeno damo do znanja što nas smeta može unaprijediti naše odnose.

Svi se žalimo s vremena na vrijeme, ali ako su žaljenje i prigovaranje naš dominantan obrazac ponašanja tada je možda došlo vrijeme i da poradimo na tome. Razmišljanje o tome što se nalazi u podlozi naših žalopojki može nam otvoriti mogućnost sretnijeg i ispunjenijeg života.

Sljedeći puta kad osjetimo potrebu nazvati prijateljicu da pred njom istresemo sve svoje frustracije možemo se zapitati postoji li nešto što bismo željeli promijeniti. Ako postoji, tada bismo možda mogli preskočiti žaljenje i sa prijateljicom razgovarati o načinima kako se učinkovito suočiti s problemom. U svakom slučaju ćemo napraviti nešto pozitivno za svoje mentalno zdravlje.

Literatura

Bowen W. A. (2007). Complaint Free World: How to Stop Complaining and Start Enjoying the Life You Always Wanted.

Juliano, L.M. (2015). No One Likes a Complainer. Here’s Why.

Winch, G. (2012). Does Complaining Damage Our Mental Health?